1. Prva očeva dužnost prema djeci jest ljubiti njihovu majku. Obitelj je sustav koji počiva na ljubavi. Ne ljubavi koja se podrazumijeva, nego na stvarnoj afektivnoj ljubavi. Životne impulse obiteljskog života nemoguće je održavati dulje vrijeme bez ljubavi. Nemoguće je biti roditelj “po dužnosti”. Odgoj je uvijek “timski rad”. U supružničkom životu kao i u životu s djecom koja rastu, nužni su dubok sklad i intimna povezanost, jer se tako promiče rast, a to je užitak i temelj svake sigurnosti. Tata čuva mamu kad se ponudi u “zamjenu”, da se ona može odmoriti, predahnuti i naći koji trenutak za sebe.

2. Prije svega otac treba biti prisutan. Ta prisutnost znači “vi ste mi najvažniji u životu”. Neke statistike kažu da otac u prosjeku provede manje od pet minuta dnevno istinske odgojne prisutnosti među svojom djecom. Postoje istraživanja koja su otkrila povezanost između očeve odsutnosti i loših ocjena u školi, kvocijenta inteligencije te agresivnosti i nasilničkog ponašanja djece. Nije riječ o vremenu, nego o učinkovitoj komunikaciji. Biti među djecom za oca znači razgovarati s njima, pretresati posao i probleme, uključiti ih što je više moguće u vlastiti život. Treba također naučiti uočavati male i velike znakove koje djeca neprestano šalju.

3. Otac je uzor, htio on to ili ne. Očev lik je veoma važan u podršci i podizanju djece. U prvom redu kao primjer u ponašanju, zatim kao poticaj da se odaberu pojedini stavovi u skladu s načelima društvene korektnosti. Ukratko, kao uzor ponosa, poštenja i dobrohotnosti. I onda kada to ne priznaju, djeca itekako paze na ono što otac radi, kako to radi, pa i na razloge zbog čega to radi. Očitovanje onoga što zovemo “savjest” ima svoju težinu kad vidimo da potječe iz očeva lika.

4. Otac daje sigurnost. Otac je čuvar. Svi u obitelji očekuju sigurnost od oca. Otac čuva i onda kada propisuje pravila, kad povremenim zabranama ograničava prostor i vrijeme, što je i najbolji način da priopći: “Ja se brinem za tebe.”

5. Otac hrabri i daje snagu. Otac pokazuje svoju ljubav uvažavanjem, poštovanjem, slušanjem, prihvaćanjem. Njegova nježnost kaže: “Što god se dogodi, ja sam tu za tebe!” Iz toga djeca vuku onaj životni stav koji se zove samopouzdanje. Otac je uvijek spreman pomoći djeci, najviše ondje gdje su ona nemoćna.

6. Jedan se otac prisjeća i pripovijeda. Očinstvo je “otok koji prima stradale mornare na kraju dana”. Treba učiniti nešto posebno, primjerice spremiti večeru, upriličiti zajednički trenutak za cijelu obitelj gdje će se u vedrom ozračju razgovarati. Dobar otac umije stvoriti magične trenutke od malih uspomena i pojedinosti s toplim osjećajima. U prošlosti je otac bio nositelj “vrijednosti”, koje je prenosio na djecu nametanjem, a sada ih treba pokazati. Moderni život to onemogućuje. Kako možeš djeci nešto pokazati ako nemaš vremena ni toliko da se susretneš s njima, da s njima u miru razmijeniš koju riječ, ideju, mišljenje, da nešto zajedno planirate, da podijeliš s njima nadu, radost ili neuspjeh?

7. Otac uči kako se rješavaju problemi. Otac je najbolja propusnica “za izlaske”. Ono na što otac ima najviše utjecaja je sposobnost gospodarenja situacijom, mogućnost da se prati i upravlja svijetom u kojem se živi. To je vid koji uvelike pridonosi strukturi djetetove osobnosti. Otac djeci ucrtava mapu života.

8. Otac koji prašta. Očev oprost je za djecu najveća i najpoželjnija značajka. Jedan dječak iz maloljetničkog pritvora svjedoči: “Moj je otac uvijek prema meni bio hladan, nije imao ljubavi i razumijevanja. Kad sam bio mali, jako me je volio. Jednoga sam dana nešto pogriješio; od tada se više nije približavao, nikad me nije poljubio. Ljubav koju je imao prema meni nestala je. Tada sam imao trinaest godina. Uskratio mi je ljubav kad mi je bila najpotrebnija. Nisam imao nikoga komu bih povjerio svoje muke. U tome da sam tako nisko pao ima i njegove krivnje. Da sam bio na njegovom mjesto, ponašao bih se sasvim drukčije, ne bih ostavio svoga sina u trenutku kada bih mu najviše trebao. Hrabrio bih ga da se vrati na pravi put brigom jednoga sirotog oca. Ja sam svega toga bio lišen.”

9. Otac je uvijek otac. I onda kada je daleko. Svako dijete ima pravo na svoga oca. Očevi koji zanemaruju i napuštaju djecu, nanose im rane koje nikada ne zacijele.

10. Otac je slika Boga. Očinstvo je velik poziv, a ne samo osobni izbor. Sva psihološka istraživanja kažu da djeca zamišljaju Boga po uzoru na svoga oca. Isus nas je naučio molitvu Očenaša. Lijepo je kad majka moli sa svojom djecom, to je po sebi razumljivo. Kad otac moli s djecom, utiskuje u njih neizbrisiv biljeg.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Vaša djeca imaju samo vas”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.