Jeste li ikada nekome zavidjeli? Zavidjeli na nečijem poslu, kući, novcu, braku? Ja jesam. Kada ne dobijemo ono što smatramo da zaslužujemo, zavidno čudovište promoli svoju glavu. Ono nam govori da mi to zaslužujemo i da imamo pravo duriti se jer nismo primili sve ono što nam srce poželi.

Kada dozvolimo da se zavist uvuče u naš život, također otvaramo vrata i zavidnom čudovištu – sotoni. Jedna od pogreški koje mi samci moramo izbjegavati je zavist prema onima koji su u braku.

Kad sam se borila s prihvaćanjem samačkog života, čula sam jednog propovjednika koji je rekao: “Zavidjeti znači sumnjati u Božju ljubav prema tebi i u činjenicu da se on brine za sav tvoj život.” Ovo me stvarno pogodilo! Nisam vjerovala Bogu da me voli. Vjerovala sam u laž da su vjenčani ljudi Bogu dragocjeniji od mene koja sam sama. To što si sam ili sama ne znači da te Bog voli manje od tvojih vjenčanih prijatelja. Bog te voli jednako. To je vrlo česta laž koju sotona voli ubaciti u naš um kako bismo maknuli svoj pogled s Oca i prestali mu vjerovati.

Kroz Bibliju vidimo da su zavist i pohlepa na listi ponašanja nepravednika i onih koji neće ući u Božje kraljevstvo.

“Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!” (Izl 20,17)

“Jer ovo znajte dobro: nijedan bludnik, nijedan nečisti, nijedan lakomac – to jest idolopoklonik – nema dijela u Kristovu, Božjem kraljevstvu.” (Ef 5,5)

“I mi smo, naime, nekoć bili nerazumni, buntovnici, lutalice, robovi mnogovrsnih požuda i sjetilnih užitaka, živeći u zloći i zavisti, odurni i mrzitelji jedni drugih.” (Tit 3,3)

“Prema tome, odbacite od sebe svaku vrstu zloće i svaku vrstu lukavštine, licemjerja, zavisti i svaku vrstu klevetanja. Budući da ste tek rođena dječica, čeznite za onim čistim duhovnim mlijekom, da po njemu uzrastete za spasenje.” (1 Pt 2,1-2)

Bog želi da budemo zadovoljni putem koji je on odredio za nas.

Ključ za zadovoljstvo

Ključ za imanje dubokoga osobnog odnosa s Bogom je biti zadovoljan. Zašto?

Jednostavno. Kada si u potpunosti zadovoljan, ti zapravo govoriš da si sto posto voljan prihvatiti sve što Bog stavi na tvoj put – dobro, loše, ružno. Pogledaj samo kako je Isus bio zadovoljan s Ocem:

“Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.” (Fil 2,5-8)

Kad se u potpunosti isprazniš od sebe, preuzimaš stav Isusa Krista. On je možda želio da se “kalež” patnje ukloni od njega (Mt 26,39), ali je svejedno išao do kraja (do smrti) kako bi dokazao svoje povjerenje u Božje planove.

Upoznati smo sa stihom u Poslanici Filipljanima 4,11 u kojem Pavao kaže da je naučio biti zadovoljan u svim okolnostima. Zamijetite riječ “naučio”. On nije samo – puf! – razumio što znači biti zadovoljan. Naučio je biti zadovoljan u Božjoj privatnoj životnoj učionici. Kada je Pavao otpustio sve svoje želje i radi Krista doživio brodolom, batine i pritvor, doživio je zadovoljstvo. Naučio je odreći se svoje volje, umrijeti svojim željama i živjeti za Krista. “Za mene je život Krist, a smrt dobitak” (Fil 1,21). Pavao je razumio da smrt sebi znači istinski živjeti za Krista.

Ne možemo imati svetost a da nismo zadovoljni. “Uistinu, vjera je velik izvor dobitka ako je duh zadovoljan s onim što ima” (1 Tim 6,6 – dodani naglasak). Bogati čovjek u dvanaestom poglavlju Lukina evanđelja nije bio zadovoljan s onim što je imao. Želio je izgraditi još više žitnica kako bi imao dobre zalihe za mnoge nadolazeće godine. Te iste večeri Bog je zatražio njegovu dušu. Koliko je više mogao učiniti za Boga da je samo bio zadovoljan s onim što je imao? Nažalost, nikada nećemo saznati. Često nismo zadovoljni bogatstvom koje imamo. Kada smo nezadovoljni, teško nam je vidjeti što Bog želi za nas. Ova usredotočenost na same sebe može uništiti naš hod s Kristom.

Što mi zaslužujemo

Tko smo mi, uostalom, da smatramo kako zaslužujemo oženiti se ili udati? Zapravo, mi ništa ne zaslužujemo. Bog je poslao svog Sina da umre na križu kako bismo mi imali nadu vječnog života. S time trebamo biti zadovoljni. Da, sve što nam treba ili bismo željeli trebalo bi biti umotano u činjenicu da nam je nebeski Otac omogućio način da vječno živimo s njim. Moramo se pokajati za stav da nam je ovo doba života teško ili da je život općenito naporan. Bog ti neće dati više od onoga što možeš nositi (1 Kor 10,13; Fil 4,13). Bog od nas želi da odložimo svoje sebične i besmislene ideje i misli, da se odvažimo, opašemo svoje bokove i krenemo u borbu. Bog želi da samo u njemu budeš zadovoljan ili zadovoljna. Jednom kada odložiš svoja očekivanja koja imaš od Boga, postat ćeš zadovoljna osoba.

Ako se osoba ne riješi nezadovoljstva prije braka, ono će se uvući i u brak. Kada zadovoljstvo tražimo u drugim stvarima ili osobama, a ne u Bogu, tada Bog ne dozvoljava da nas to drugo ispuni. Jedan od ključnih savjeta koji se daju ljudima je da se ožene ili udaju za osobu koja je svoje jedino zadovoljstvo pronašla u Bogu. Ukoliko osoba to nije učinila, postoji mogućnost da će u svom bračnom drugu tražiti “spasitelja”. Taj pritisak na “spasitelja” može postati neizdrživ.

Poznajem par koji je bio oduševljen idejom braka pa je vrlo brzo i ušao u njega. Savjetovalo ih se da čekaju i malo uspore, no nisu poslušali. Nakon vjenčanja počeli su jedan u drugome tražiti duboku zadovoljštinu. Jedan drugome postali su poput idola. Nakon nekoliko godina su se rastali. Nažalost, ima puno takvih primjera.

Prije braka i ti i tvoj budući supružnik trebate pronaći svoje zadovoljstvo jedino u Kristu. Ali čak i tada ne pokušavaj pronaći zadovoljstvo u Bogu samo kako bi ti on dao muža ili ženu. Ne znači da će Bog automatski reći: “Dobro, sada kad si konačno svoje zadovoljstvo pronašao/la u meni, dat ću ti ženu/muža.”

Također, biti zadovoljan u svome samačkom razdoblju ne znači obvezno da te Bog blagoslovio darom da čitav život provedeš kao samac. Ne dozvoli da te to što si zadovoljan/na uplaši. Mirenje sa samačkim životom ne znači i život bez mogućnosti za brak. Kada pronađeš istinsko zadovoljstvo u Gospodinu i Spasitelju, uslijedit će mir.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Heather Arnel Paulsen “Emocionalna čistoća – stvar srca”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.