Sljedeća stvar dogodila mi se mnogo puta. Možda se dogodila i vama.

Upoznate nekoga dečka, na internetu ili na neki drugi način. Zgodan je, katolik je, i dobro se slažete.

Odlučite da je to vrijedno poklona – vašega broja telefona. Možda će ga upotrijebiti. Ali što ćete učiniti ako ne nazove?

Imam prijedlog – ništa.

Ako se užasavate od pomisli da ne činite ništa, niste jedini. I ja se užasavam na tu pomisao. To je zato što sam odgojena da djelujem, da budem samouvjerena, da pokažem da imam kontrolu – da se nosim sa svime.

To su dobre osobine, i ne bih ih mijenjala za neke druge. Ali poslušajte me: kada koristim te osobine da se predam nekome muškarcu na srebrnome pladnju, zlorabim ih. Ja nisam stvorena za to.

Ni vi niste stvoreni za to, a ni on nije stvoren za to.

Radije mu dajte priliku da se bori za vas.

No koliko sam puta to učinila? Koliko sam puta bez ikakve potrebe dala svoje srce dečku koji ga uopće nije ni želio? Koliko sam puta trošila snage na muškarca koji uopće nije trošio svoje snage na mene?

Svakoga sam se puta pitala zašto je on stalno tako pasivan – kao da će se dečko koji djevojku dobije bez truda odjednom potruditi da je zadrži. Pitala bih se to, a nikako nisam shvaćala – ako želimo muškarce koji sami poduzimaju što treba, moramo muškarcima dati prilike da djeluju.

No mi im često oduzimamo to. Organiziramo sve susrete ili planiramo sve izlaske i prije nego što on sam nešto poduzme, a sve jer se bojimo da neće ništa učiniti. A znate što?

On možda neće ništa učiniti.

Možda vam se više nikada neće obratiti ako mu ne pošaljete poruku. Možda više nikada neće izaći s vama ako ga sami ne pitate.

No muškarac koji razgovara s vama ili vas vidi onda kada vi stvorite uvjete u kojima on to mora učiniti sigurno nije naročito zagrijan za vas. A nijedna supruga ne želi da se njezin muž jednom osvrne i kaže: „Nisam bio naročito zagrijan za tebe kada smo hodali.” Kao što piše u ovome članku: „Muškarci su tako ustrojeni da primijete nešto vrijedno i bore se za to. Žene su ustrojene tako da reagiraju na onoga muškarca koji je voljan riskirati sve za nju.”

Vi ste vrijedne njegova vremena i truda.

Sada tako mislim. No prije nego što sam tako razmišljala, živjela sam kao da nijedan muškarac neće odlučiti da sam ja vrijedna riskiranja. Što vjerojatno znači da sam i sama mislila da nisam vrijedna riskiranja – a to nije istina.

Danas vas pozivam da presiječete sve veze s takvim razmišljanjem. Odbacite uvjerenje da vaša vrijednost zavisi o tome hoće li vas ijedan dečko koji vam se svidi ikada izabrati.

Vi ste vrijedne rizika koji muškarac mora poduzeti da upotrijebi vaš broj telefona. Vi ste vrijedne snage koju mora uložiti da bi vas osvojio. Vi ste vrijedne odlučnosti koju on mora primijeniti da izabere vas. 

Kada muškarac koji mi se sviđa neće da učini te stvari, a ja mu svejedno omogućim pristup sebi u svemu, tako potpomažem njegovu pasivnost.

Tako se mirim sa svime.

Radi nas samih, i radi njega, vrijeme je da prestanemo s time, i da se vratimo vrlini koja nam pomaže da čekamo koliko god treba da upoznamo muškarca koji će nas voljeti kako treba – strpljivosti.

Članak je izvorno obavljen na stranici Catholic Match (Catholic Match Institute), internetskoj platformi za spajanje katoličkih samaca. Prenosimo ga s dopuštenjem.

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net