O, reality emisije. Ne mogu im odoljeti, kao ni većina moje generacije. Prije nekoliko tjedana našla sam se kako radim nešto što mnoge djevojke mojih godina rade ponedjeljkom navečer – gledam Bachelorette (“Savršena nevjesta”). Gledala sam samo nekoliko epizoda, a svatko priča o tome, pa zašto da ne pogledam? Na sreću, uhvatila sam napetu epizodu, pa sam gledala i sljedeću, nestrpljivo iščekujući što će se dogoditi.

Kao osoba koja se – naročito u posljednje vrijeme – borila da shvati što znači voljeti, i koja je nestrpljivo čekala nekoga da me voli, brzo sam shvatila da Bachelorette, i zapravo većina reality emisija, nije nešto gdje bismo trebali tražiti smjernice, i to iz više razloga.

Nakon jedne dvosatne epizode osjećala sam mnogo snažniju želju biti u vezi, iako sam duboko u sebi znala da za to nisam spremna. Odjednom sam htjela ono što ima Bachelorette: zgodne momke od 20-ak godina koji je opsjedaju dok ona putuje svijetom i vrijeme provodi na raskošnim izlascima. Našla sam se kako želim čuti slatke riječi koje joj muškarci govore, bez obzira na to kako prazne one bile.

Priče, raskošni izlasci, tjelesna privlačnost, ljubomora, drama – to bi Bachelorette trebalo donijeti „ljubav”, a milijuni mladih padaju na to. Zastala sam i promislila – zar želim da se moja veza temelji na tome? U stvarnosti vrlo malo veza iz emisije uspije jer se prava ljubav ne bi trebala temeljiti na fantaziji, a znam da se mnogo mladih, uključujući i mene samu, bori s time.

I ja sam, poput mnogih mladih, padala na ljubav prikazanu na televiziji. Teško se oduprijeti nečemu tako duboko ukorijenjenom u našoj kulturi. Poželjela sam luksuzne izlaske i dramatične razgovore. To znači biti u vezi, zar ne? Previše se mladih slaže s time.

Kamo god pogledamo, neke nove slavne osobe ulaze u veze i prekidaju ih. Vidimo njihove skupe izlaske i darove koje daju svojim boljim polovicama. Slava i razmetljivost to čine privlačnim ljudima koji traže ljubav, no toliki ostaju slomljena srca, usamljeni i prazni.

Prema našoj reality kulturi, ljubav proizlazi iz ljubomore, drame, razmetljivosti, tjelesne privlačnosti i sposobnosti biti bliski s mnogo ljudi odjednom, no stvarnost je da ljubav temeljena na tim stvarima ne uspijeva.

Ljubav koja uspijeva je ona koju vidimo na križu. Ona je strpljiva, ljubazna, ima povjerenja, ne zavidi, nije ohola, ne nameće se, i zato ustraje. To je ljubav kojoj bismo trebali težiti u svojim vezama.

U svom je dnevniku sv. Faustina ovako govorila o svojoj ljubavi prema Kristu: „Pronašla sam svoju sudbinu u trenutku kad se moja duša izgubila u tebi, jedinome predmetu moje ljubavi” (odlomak 57). Ta je ljubav potpuna – ne bori se za pozornost, i nije rastrgana između više ljudi. U njoj su dobrota, povjerenje i jednostavnost.

Kako onda ostati emocionalno čistima dok čekamo na pravu ljubav?

  • Ne gledajte emisije koje manipuliraju vašim shvaćanjem prave ljubavi. Na sreću, još ima emisija u kojima se to ne radi.
  • Ako ih ipak budete gledali, shvatite da veze i ljubav nisu samo privlačnost, drama i razmetljivost.
  • U svojim vezama nastojte nasljedovati ljubav Krista i sv. Faustine – to je jedina potpuna ljubav, koja daje život.

Način na koji reality televizija prikazuje potragu za ljubavlju gotovo će nas uvijek ostaviti praznima i slomljena srca, jer nikada nećemo biti zadovoljeni stvarima ovoga svijeta. Vrijeme je da radimo na tome da svoje veze temeljimo na više od razmetljivosti i privlačnosti, i to tako da se zagledamo u Krista.

Emily Harpole | Chastity Project

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net