Oštre riječi izgovorene u nastupu bijesa mogu boljeti jednako kao i šamar, posebno kada su u pitanju osjetljive osobe. Tjelesno izražavanje ljutnje ozljeđuje tijelo, ali verbalno izražen bijes može raniti srce, a tu je ranu katkad puno teže izliječiti, što nam govori i Knjiga Sirahova: „Svaka rana, samo ne rana srca!” (Sir 25,13) Ljutnja se može izražavati i na pasivnoagresivne načine, hladnoćom u ponašanju, odbijanjem komunikacije što također šteti braku i odnosima roditelja i djece.

Baš kao što ozbiljna zarazna bolest zahtijeva liječenje bez odlaganja, tako i ljutnja hitno treba lijek, oprost, kako bi se zaštitilo zdravlje supružnika i djece. Ako bijes ne razriješimo trenutnim oprostom, nastaje pretjerana napetost narušavaju se bračna ljubav i povjerenje te u djece nastaju strah, nepovjerenje i tuga. Želja da zaštite djecu od štetnih i zastrašujućih aspekata svoje ljutnje mnogim će roditeljima biti motiv da stave svoj bijes pod kontrolu, što djelotvornije i što brže mogu.

Umjesto da se u emocionalnoj napetosti prepuste bijesu, supružnici i roditelji trebali bi u sebi ponavljati ovakve i slične izraze: „Oprosti, oprosti, oprosti”; „Želim razumjeti i oprostiti”, „Želim biti vjeran onomu dobrome u mome supružniku (djetetu) i oprostiti”, „Gospodine, uzmi moju ljutnju”. Ovi izrazi dolaze puno lakše ako muž odnosno žena znaju da i druga strana daje sve od sebe da promijeni svoje grubo ponašanje.

Kada se osoba naljuti, trebala bi odmah utvrditi izvor svoje ljutnje, ispričati se osobi na koju se iskalila i posvetiti se obuzdavanju svojega bijesa tako što će oprostiti osobi koja je uzrokovala taj bijes. Nedostatak volje da se poduzmu ovi koraci i da se napreduje u kontroliranju ljutnje ozbiljna je psihološka slabost i glavni razlog za velike bračne sukobe, razdvajanje, pa i razvod.

Narcisoidna kultura u kojoj živimo potiče ovu slabost i čini da se odrasle osobe ponašaju nezrelo, sa stavom da imaju pravo raspametiti se od bijesa kada nešto ne ide onako kako su zamislili ili da imaju pravo uskraćivati ljubav i suradnju ljudima koji su ih povrijedili. Želimo li ovladati svojim bijesom, ključno je posvetiti se borbi protiv ovih oblika sebičnosti.

Iza nečije ljutnje često se krije nesvjesno oponašanje ljutitoga, sebičnoga roditelja ili roditelja koji je imao pretjeranu potrebu za kontrolom. Čim uoče takav obrazac ponašanja, supružnici mogu početi moliti Gospodina za pomoć da oponašaju vrline svojih roditelja, ali ne i njihove slabosti, kako bi mogli ispuniti obećanje da će ljubiti i poštovati svojega supružnika. Također mogu oprostiti roditelju čiji ih je bijes duboko povrijedio i koji im je postavio loš primjer.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Richarda P. Fitzgibbonsa “Navike za sretan brak”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.