Ovaj se razgovor s Costanzom Miriano dogodio nakon nekolicine odgađanja i SMS poruka, dogodio iza ponoći. Nakon dana koji je provela na putu u Milanu i Torinu, valjalo se podružiti s obitelji, pripremiti im večeru, spremiti djecu u krevet, popiti čašu vina sa suprugom, odgovoriti na hitne mailove i tek onda, u omiljenom kutku doma ispunjenom rijetkom tišinom sjesti uz telefon.

“Ja mogu sada!” napisala mi je u poruci nedugo nakon ponoći. “Oprosti, working mum”, napisala je simpatična Talijanka, koristeći engleski izraz koji obuhvaća štošta – pa i nemogućnost da pronađe sat vremena za razgovor u radnom danu.

Working mum, zaposlena mama, izraz je koji vrlo precizno opisuje moju sugovornicu. Osim što je novinarka talijanske kuće RAI, povremeno objavljuje članke u talijanskim novinama i svojevrsni je ekspert za teme kao što su obitelj, obrazovanje, ljubav i veze. Osim toga piše popularni blog na talijanskom i engleskom jeziku koji je u posljednje dvije godine pratilo više od tri milijuna čitatelja, Costanza je i supruga i mama četvero djece u dobi od sedam i četrnaest godina. Ako joj to nije bilo dosta obaveza, u posljednje vrijeme se mora baviti i stvarima kao što su intervju s jednom hrvatskom novinarkom, rezultati njezine novostečene međunarodne slave. Miriano je, naime, autorica dviju knjiga koje su nakon velikog uspjeha u Italiji objavljene diljem svijeta, uključujući Francusku, Španjolsku, Portugal, Poljsku i Sloveniju.

S obzirom na raniji opis ove zaposlene mame i spisateljice međunarodne slave, teško je povjerovati da je naslov jedne od dviju knjiga “Udaj se i budi podložna”. Možda više od sadržaja, koji funkcionira kao svojevrsni priručnik ženama da se u braku i obitelji vrate tradicionalnim katoličkim vrijednostima, senzaciju je pobudio navedeni naslov (druga knjiga iz serijala zove se “Oženi ju i umri za nju”).

Feministkinje diljem Europe pobunile su se, a u Španjolskoj objavljivanje knjige uzbunio je i politički vrh. Ministrica zdravstva Ana Mato prozvala je autoricu da je napisala knjigu koja ne poštuje žene, pritom se vjerojatno uhvativši za neke autoričine tvrdnje, kao što su inzistiranje na tome da žena i muškarac nisu jednaki i da je neprepoznavanje te činjenice uzrok mnoge patnje. Miriano savjetuje ženama da budu podložne svome muškarcu, da poštuju njegov autoritet, da ga slušaju, sve što će izvan konteksta preneraziti svaku modernu ženu. No, pozadina štiva daleko je kompleksnija. Naslov je preuzet iz Svetog pisma, gdje u petom poglavlju Poslanice svetog Pavla Efežanima, on poručuje: “Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu. Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava obitelji kao i Krist glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu.” Ovo je mjesto na kojem prenošenje citata često završava. Šteta, jer tek dio koji slijedi čini ga potpunim. “Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane.” Miriano, stoga inzistira na tome da ne poručuje da žena treba biti otirač svom muškarcu, već podrška jer ju smatra daleko snažnijim spolom.

Kada ste birali naslov za knjigu morali ste računati na to da će riječ “podložna” izazvati reakciju. Kada govorimo o braku, što za Vas predstavlja pojam podložnosti?

Možda mi nećete vjerovati, jer mi nitko ne vjeruje, da kada sam odabirala naslov knjige nisam mislila da će uzrokovati skandal. Bila sam sigurna da nitko neće čitati moju knjigu, bila sam samo nepoznata majka i supruga! Tako da sam riječ odabrala jer je meni tako puno značila. Odnosila se na nužnost da naučim da se prilagodim svome mužu. Biti pod, što znači ispod, ne u smislu otirača nego stupa koji nosi ostale.

U svojoj knjizi obraćate se stvarnim ljudima, prijateljima koji imaju stvarne probleme jer tvrdite da stvarne žene nemaju probleme koje oglašavaju feministkinje. Gdje, po Vašem mišljenju, feministkinje griješe?

Kada žele pravo da budu kao muškarci. Na primjer, one hoće slobodu da ubiju svoje bebe, da rade kao muškarci, na jednak način. Mi, stvarne žene imamo problem da sve posložimo na svoje mjesto, nikada nemamo dovoljno vremena, jer je previše stvari koje volimo raditi. Tako da ne želimo biti oslobođene svoje djece, ali želimo biti slobodne da ih odgajamo kako želimo. Želimo ostati s njima, imati vremena za njih. Ne mislim da mi volimo moć samo zbog moći.

Neprestano slušamo da je neravnopravnost među spolovima i dalje veliki problem današnjice, no bi li se prema Vašem mišljenju uopće trebale raditi usporedbe između muškarca i žene?

Ne znam kako je u Hrvatskoj, ali ja ne mislim da u Italiji postoji pravi problem nejednakosti među spolovima. To je način na koji nam mediji predstavljaju stvari. Mi radimo, slobodne smo da svoj seksualni život vodimo kako želimo, naša emancipacija je vrlo agresivna. Mi smo država koja ima najmanje djece na svijetu. A žene koje odlučuju imati puno djece nemaju nikakvu pomoć: niti ekonomski, niti u rukovođenju poslom, ne postoji način da se dijelom radi od kuće, na primjer, a da ne pričam o kulturološkom pritisku!

Kroz Vaša djela čini mi se da smatrate da je moderna žena žrtva feminističke propagande?

Da, sigurno. Kada odrastamo, nitko nam ne govori da je biti majka prekrasna stvar. Pokušavaju nas naučiti da se oslobodimo utega imanja djece. Tako da kada se srećom ipak dogode, nekada ih i ne želimo. Ne znamo kako da rukovodimo time, kako da nastavimo raditi, kako da izbjegnemo tražiti previše od naših muževa, koji nisu žene. Oni su drugačiji, oni rade drugačije stvari na drugačije načine!

Je li sekularno društvo imalo utjecaj na brak, odnosno je li odmicanje Crkve od naših svakodnevnih života imalo negativan utjecaj na brak?

Isus Krist jedini je koji može reći “Voljet ću te zauvijek”. Zauvijek nije ljudska riječ. Samo Bog može osigurati takvu ljubav. Izjava Crkve o ljudskom biću je upravo ta: mi ne možemo voljeti sami. Tako da muž i žena mogu polako odrasti u mogućnosti da vole, zahvaljujući blaženstvu Duha Svetoga. U prošlosti brak je imao čvrstu strukturu zbog pritiska društva. Ne znam je li sada bolje. Ljubav koju želim nije prisilna zbog konvencionalnih navika. Želim voljeti i biti voljena na istinit način i sigurna sam da to ne mogu sama.

“Udaj se i budi podložna” izazvala je mnogo bijesa. Jesu li negativne reakcije došle isključivo od strane žena? Koja je bila reakcija muškaraca na obje knjige?

Žene su svakako bile u većini. Moram reći da sam primila mnogo pisama od muškaraca koji su mi željeli zahvaliti na promjenama u svojim životima pri čemu sam pomogla. Osjećaju se ugodnije te da ih se više razumije.

Koja ja središnja poruka koju ste htjeli prenijeti knjigom “Oženi ju i umri za nju”?

Kada se muškarca gleda na dobar način, kada u svojoj supruzi može vidjeti svoju najbolju sliku, što se događa kada ih prestanemo kriviti za sve, tada uviđa dobro koje može činiti i to počinje činiti. Odlučuje dati život za svoju ženu.

Ana Muhar Blanquart | Bitno.net

Napomena: Tekst je prvotno objavljen u Jutarnjem listu u travnju 2017.