U brak treba ući radi međusobnog darivanja, a ne traženja nečega od drugoga i očekivanja da će onaj u braku ispuniti tvoje želje. Potrebno je da supružnici budu samostalni i da ih samo ljubav, a ne i interesi, vode jedan drugom. Brak nije u poistovjećivanju, nego u darivanju različitosti.
Pravi brak sastoji se u tome da žena dopusti mužu da šuti, a da muž dopusti ženi da govori. To je moguće samo kad su ljubav i povjerenje među njima, kada jedno drugo razumiju i daju prednost jedno drugom.

Dopustiti da te brak mijenja, da te onaj drugi mijenja, da ga razumiješ, da shvaćaš kako on ne misli kao ti , ne osjeća, ne djeluje niti govori kao ti; on je drugačiji i potrebno ga je slušati. To je kao neka divna novost koju učiš, koja u tebe ulazi i ti postaješ bogat. Muškarci bi trebali osluškivati kako je žena posve drugačija i ponekad ih to ljuti, ali trebaju shvatiti da ih to obogaćuje. Da smo ne znam koliko različiti, time smo samo bogatiji i trebamo se poštivati. Samo je u opraštanju i razumijevanju spas. Ako do kraja života žena ostane začuđena pred muškarcem, i muškarac pred svojom ženom, tada brak može uspjeti; stalno promatrati kakva je to tajna i truditi se spoznati kako do kraja zavoljeti onog drugog. Zajedništvo žene i muškarca znači istraživanje za cijeli život.

don Tomislav Ivančić

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Liječiti brak i obitelj”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.