Već smo zajedno sedam godina

U tih sedam godina promijenilo se mnogo toga. Puno više no što si i sam mislio. Novosti su se pojavljivale galopirajućim ritmom. Promijenili ste kuću, što i nije tolika promjena kao što se čini, ni tako sjajna ni lijepa kao što si je zamišljao. Možda ste se preselili u drugi grad i upoznali druge prijatelje.

Uz sve to, najviše ste se promijenili vas dvoje. Otkrili ste sakriveno lice mjeseca, ne “medenog mjeseca”, nego vašega vlastitog postojanja. Tisuću detalja o jednom i o drugom bila je novost. Dobra ili loša novost, no uvijek uznemirujuća. Sada znate puno više jedno o drugome i o vašem načinu života.

• Jesi li je ponekad vidio živčanu, jer mora ići frizeru a ne može to učiniti jer još nije stigla djevojka koja vam pomaže u kući?

• Dok ste hodali i jednom je ponestalo novca, drugi bi ga dao. Sada vam oboma manjka novca, kako to riješiti? Prije ste mogli proći i bez odlaska na piće, no sada, ako se na vrijeme ne plati telefon, isključuju ga.

• Jesi li znao da tvoji prohtjevi za blistavo čistom odjećom nisu u skladu s kupaonicom koju ostavljaš kao svinjac i hlačama koje nijednom ne složiš?

Otkrili ste sve to, ali možda vam je teško prihvatiti. Smirite se! Valja se priviknuti na promjenu situacije. Prestali ste biti pasivni subjekti, djeca u obitelji, voditi vlastiti život kako vam se prohtije i postali ste dirigenti orkestra s dirigentskom palicom koji uz to sviraju klavir u paru. Nije nimalo iznenađujuće da si izgledate čudno.
U početku ste bili u velikom iskušenju da uspostavite trgovački odnos. Ti pružaš meni zadovoljstvo, ja ga zauzvrat pružam tebi: ti mi služiš, a ja ti ugađam. Vaša intuicija govorila vam je da to ne može biti tako.

Brak nije trgovina.

Još je uvijek preostalo mnogo egocentrizma. Konačno, stigla je trudnoća, prvo dijete i živci su popucali. Više to nisi ti, niti je ona. Treća osoba umiješala se u vaše živote i ta osoba traži pažnju. Više ne možete samo gledati jedno u drugo. Život se počinje komplicirati. Jedno je idealiziranje prvih nekoliko mjeseci, a drugo sadašnja stvarnost. Ona zahtijeva napor, predanost, morali ste uložiti tone i tone velikodušnosti. Morali ste se otvoriti umjesto hermetički zatvoriti. Istina je dakle da bi se dalo mora se imati, da nitko ne daje ono što nema. Kao što kaže cinik Mérimée — ljubav je poput starih gostionica, u njima ćeš pronaći samo ono što nosiš sa sobom. Na koncu, živci su popustili i počela je vika, a sukobi su ponekad vrlo eksplozivni.

Ništa strašno. Moraju se naučiti dva nova umijeća: umijeće svađanja i umijeće ponovnog mirenja.

Kako li su dobri susreti u miru nakon svađa! Najvažnije od svega jest ne dramatizirati ih niti ih pretvarati u tragediju.

Vidite, ne smijete dopustiti poteškoćama da vas zgrabe. Poteškoće su tu da bismo ih prevladali, nikada da bi nas mučile. Moramo biti spretni da ih zaskočimo
poput toreadora. Svaki je dan jedan dan u kojem se otvara nova stranica i zaboravljaju sve mrlje prethodnih događaja.

Uvjeravam vas da vi to možete. Možete od svog braka učiniti predivnu zadaću. Budite mirni i nastavite čitati. Možda ćete pronaći dvije ili tri misli koje će vam pomoći.

Prošlo je petnaest godina

I vi to možete! Ne budete li me gledali tim sumnjičavim očima. Ovaj put želim čuti vašu priču.

• Bit će bolje tako! Što li ćeš nam ispričati? Zajedno smo petnaest godina što je ukupno 180 mjeseci, odnosno 5 400 dana. Jedan za drugim. Čini nam se
dobro sve što si rekao djevojkama i mladićima kao i onima koji su zajedno sedam godina. Istina je da su neke stvari bile lijepe. Toliko njene da su nam zvučale poput nebeske glazbe. O ne, nemoj se uplašiti. Nećemo sada dati petama vjetra. Kada bolje pogledamo, sada smo u velikoj prednosti. Nekoć je to bilo vikanje i još više vikanja. Sada, kako prolaze godine, odustali smo od pripremanja bitaka na bojnom polju i predali se. Jednostavno se podnosimo, toleriramo, dosađujemo si… ignoriramo se.

Govori se o paralelnim životima…, o onima o kojima je pisao Plutarh. No ovo naše nisu paralelni životi, naši životi čak nisu ni na istom zemljovidu, teško da bi mogli biti paralelni. Naši se životi presijecaju u vremenu na astronomskoj udaljenosti i nemaju ni jednu dodirnu točku.

Gdje su uzroci? Mnogo ih je i to raznih. Da bih ti ih pojednostavio, najavit ću ti neke ključne teme. Započet ću s najjasnijim primjerom materijalnoga: novcem. Brak je tvornica uništavanja novca. Što više novca uđe u kuću, više se troši. To nije samo jedno mišljenje, to je objektivna činjenica: brojke govore.

A budući da jedno drugome nikada nije reklo koliko zarađuje, svatko ima svoju “čarapu” i nastoji se pronaći tisuću smicalica da bi se saznalo gdje je fond ovog drugog. Zapravo, postoji zajednička blagajna, a još uz to svatko za sebe domišljato pokušava pronaći načine kako bi što je bolje moguće sakrio novac kojim raspolaže.

Djeca su to ubrzo shvatila te od nas izvlače koliko god novca žele pa i više no što žele. Stvar je došla do te točke da je jedini način da vidimo nasmiješena lica u kući bio napuniti džepove. Čini ti se da je to ludost? Pokušao sam upravo suprotnu stvar. Napravio sam precizan budžet i kontrolirao odstupanja. To je bilo još gore, nakon nekoliko mjeseci morao sam prestati s time jer je došlo do pobune protiv diktatora. Hoćeš li da prijeđemo na drugu temu? Posao. Znaš li zašto toliko radim? Jer trebam novac, nama treba novac i njima treba novac; jer me na poslu cijene i poštuju; naređujem i slušaju me, slušam i voljen sam. Želiš još razloga? Ondje sam ja — ja. Ono o “ostvarivanju” — nekoć sam mislio da je bila glupost no sada vjerujem da ostvariti se znači dobro se osjećati, a ja sam na poslu jako sretan bez obzira na sve drugo.

• Ma, molim te, ja bih također htjela nešto reći! — dovikuje ona. 

Dopusti mi da ti objasnim: ja bih radije imala manje novca a više supruga i nadasve više oca svojoj djeci. Uvijek mi govori da se samo brinem o djeci, da sam predobra majka ali i ja se nekome moram uteći. Točno je da me je u početku pozivao da ga pratim na službenim putovanjima, ali sada mi više to ni ne spominje.

• U redu. Poslušao sam vas oboje. Zašto ne razgovarate jedno s drugim o tim temama umjesto da ih govorite meni? Nemojte se sad ispričavati da nemate vremena. To je alibi lijenih ljudi. Nedostaje vam, zapravo, volje. Iskopali ste jarak i podigli ogradu. Kad pomolite glavu iznad nje, pljušti brza paljba.

Na povratku ste, a da nikad niste ni krenuli. Razumijem vas, osmislili ste i skrojili predivnu haljinu i počeli ste je šivati, zaboravivši iglu. Imali ste samo konac za prošivanje. S prvim naporom haljina vam se isparala.

No ma koliko to žarko željeli, pričekajte. Naučite se ispravljati. Sve se može srediti. U vašem braku očekuje vas novo doba.

Uvijek je moguć početak, a osobito novi početak.

Stvar je u tome da se u iglu udjene čvrst konac da se šavovi ne bi poderali. Treba nastaviti šivati, ali s drugačijim smislom. Nastavite čitati, molim vas!

Sa sijedim vlasima

I vi to možete…! Istina je da vam ovaj sijedi odsjaj dobro stoji. Daje vam notu ozbiljnosti i zrelosti. Loše je što su sjedine niknule i u srcu. Ponovo ste sami. Djeca su se poženila, poudala ili se osamostalila. Konačno možete ponovo zauzeti svoju fotelju da biste se gledali i više se ne prepoznajete.
Prošlo je trideset godina u kojima ste veslali svatko svojim veslom ne usklađujući ritam. Niste se gledali. S vremena na vrijeme, jedan od vas dvoje vjedrom bi izbacivao vodu da onaj drugi ne sazna. Jako ste se promijenili. Trideset godina je puno vremena i ne prepoznajete se. Sada ste tu i vaš život i vaša ljubav i dalje imaju smisla.

Sjećam se jednog dirljivog prizora. Ona i on imali su nekih sedamdeset i pet godina. Desetero djece čekalo je na vratima bolničke sobe. Zbog vode u plućima ona je morala uspravno sjediti na krevetu dok je udisala kisik. U trenutku kad sam ušao u sobu, iznenadio sam ih. On joj je s usana skinuo masku koja joj je pokrivala usne i nos da bi je poljubio.

Potajno sam zatvorio vrata i prislonio oko na šarku na vratima. Osjetio sam vrtoglavicu. Poželio sam izići, uzvikujući po hodnicima: Tako, tako se živi i tako
se umire!

Vidite li kako je to moguće? Moguće je da ste i dalje pri ruci svojoj djeci i unucima, a da za to ne izdajete račun. Koji biste račun pokazali, kad nema tog novca
kojim bi se on mogao platiti. Priskočite im u pomoć i znajte pritom biti ondje kad vas trebaju, a ponajviše znajte otići. Pregrizite jezik prije no što dođe do koje razmirice. Zet je uvijek u pravu. Takvo ponašanje je dobro.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak za novo vrijeme”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.