1. Čistoća u braku uključuje to da otvorite oči za snažne euharistijske slike u bračnoj ljubavi, naročito u bračnome činu.

Bračni čin je dobar i svet sakramentalni čin, u kojem supružnici daju svoj jedinstveni „dar sebe” onome drugome. Bračno sjedinjenje odražava dojmljive bračne slike koje nam sam Isus daje u vezi s Njegovim vlastitim odnosom prema Njegovu tijelu – Crkvi: Krist sebe naziva Zaručnikom, a Crkvu svojom Zaručnicom.

Usto, Krist daje svoje Tijelo, Krv, dušu i božanstvo, prikazuje ih na oltaru u svakoj svetoj misi! Slično tome, supružnike Bog poziva da mu prikažu svoje sjedinjenje („jedno tijelo”) u svojoj bračnoj postelji, u svojoj kućnoj Crkvi.

Zapravo, svaki put kada supružnici vrše bračni čin, oni obnavljaju svoje bračne zavjete! U tome smislu bračni je čin molitva koju bračni par može prikazati Bogu. Razmišljanje o tim slikama kada ste u braku pomaže da nikada ne zaboravite kako je vaš bračni poziv (pa i vaš spolni život) svet.

2. Čistoća u braku znači da ne koristite spolnu bliskost kao način postizanja vlastitog užitka, nego kao iskustvo koje povezuje supružnike.

Nijedno od supružnika ne bi se ikada smjelo osjećati kao da ga se iskorištava, nego samo kao da ih se ljubi i prema njima se odnosi kao prema cijeloj osobi, tijelu i duši, a ne samo tijelu – od toga drugoga bi se osjećali posve bezvrijednima!

Supružnik mora s ljubavlju razmišljati kako se druga osoba osjeća duševno, tjelesno i duhovno prije nego što se predloži bračni čin. Također, supružnik pokazuje da im je stalo do druge osobe iskazujući pravo poštovanje drugome ako ona ili on nisu raspoloženi za bračni čin.

Doista, supružnici su od Boga pozvani „htjeti dobro” druge osobe („htjeti dobro drugoga” – tako je sv. Toma Akvinski definirao ljubav). Zato se nijedno od supružnika ne bi smjelo osjećati kao predmet iskorištavanja, nego kao da ih se ljubi i cijeni na svim područjima života, pa tako i na području zajedničkoga spolnog života.

Brak je ravnoteža u održavanju zdravoga zajedništva i odvojenosti, uključujući i spolnu intimnost.

3. Čistoća u braku uključuje i to da svoje oči i srce čuvate za svojega supružnika. To vam omogućava da budete povezani sa svojim supružnikom u najvećoj mjeri, i da vaš brak bude utemeljen na povjerenju.

Kada se vjenčate, zavjetujete se da ćete obdržavati čistoću očiju: da ćete gledati drugoga – znači i svojega supružnika – s čistim namjerama na umu i u srcu. Ljubav karakterizira duboka želja za iskustvom povezivanja, a požudu karakterizira površna želja za jednostranim užitkom i posjedovanjem – za time da se drugoga iskorištava kao predmet.

Kada osoba gleda svojega supružnika, treba gledati s ljubavlju: cijeniti to da je supružnik cijela osoba, tijelo i duša.

Naša spolna privlačnost prema drugima, uključujući našega supružnika, dobra je stvar, budući da pokazuje da je Bog predivno prisutan u svim svojim stvorenjima, naročito u muškarcima i ženama koje je On stvorio. No spolnu privlačnost nezgodnom čini iskušenje da žudimo za drugima, da ih želimo iskoristiti samo za vlastito zadovoljstvo – i to se naziva konkupiscencijom udnja za osjetilnim dobrom (užitkom), op. prev.).

Čistoća uključuje čvrstu disciplinu mašte, koja omogućava duši da se okrene od požude, a prema ljubavi. Kada svoje oči i srce naučite da ne žude za drugima – čak i za vlastitim supružnikom! – život u čistoći postaje druga priroda, i vještina ispunjena radošću.

4. Čistoća u braku poziva supružnike da izbjegavaju maštanje o „savršenijem supružniku” u tjelesnom, emocionalnom, duhovnom itd. smislu.

Baš kao što brak s vremenom sazrijeva na više načina, tako se događa i s tijelima supružnika. Zato je važno imati milosrđa prema svojemu supružniku, pa i prema samima sebi, što se tiče toga kako se tijelo mijenja tijekom braka.

Supružnicima bi bilo pametno ne maštati o „savršenijem supružniku”: nekome tko je u tjelesnome, emocionalnome ili duhovnome smislu privlačan ili kompatibilan. Uz izlaganje onih više ljudskih strana vašega supružnika – što se u braku prirodno događa – neki perfekcionisti mogu zapasti u toksičan mentalitet da je „kod susjeda trava zelenija”.

No to maštanje o „savršenijem supružniku” može doista ubiti vaš brak s vašim supružnikom – onaj dar osobe koji već imate. Ako ste vjenčani, podsjetite se na sljedeće stvari: kao supružnici, vi imate duboku i jedinstvenu povijest koju nitko drugi nema, imate posebnu ljubavnu priču kao nitko drugi, i imate prelijepu ljubav za koju se vrijedi boriti i koju vrijedi braniti!

5. Čistoća u braku znači da je nužno izbjegavati tjelesnu i/ili emocionalnu nevjeru do koje dolazi s bježanjem u korištenje tvrde ili mekane pornografije, nepristojnih televizijskih serija, filmova, ljubavnih filmova ili romana itd.

Kada se oslanjamo na gore navedene stvari kako bismo ispunili svoje najdublje bračne potrebe – koje bi trebao ispunjavati samo naš dragi supružnik – od duhovne cjelovitosti postanemo duhovno rascjepkani. S vremenom, od gledanja ili čitanja nečistih stvari naš će se brak urušiti, pa čak i propasti, ako se problem ne riješi na vrijeme.

Zašto? Zato što je zamišljeno da kao supružnici svoje najdublje spolne potrebe ispunjavamo u kontekstu svoje najdublje međusobne veze – svojega braka – a ne hladnim, anonimnim načinima poput pornografije, ljubavnih romana itd.

Brak je dobar – tako dobar – da se najveće dubine ljubavi nikada ne mogu ispuniti nikakvim surogatima što ih pruža požuda.

6. Čistoća u braku uključuje korištenje prirodnoga planiranja obitelji (PPO), i odgovorne i molitvene otvorenosti životu. U katoličkome braku spolni čin treba za oboje supružnika biti način sjedinjenja i prokreacije, što znači da se nikada ne koristi nikakva kontracepcija.

Par je tako uvijek otvoren za život, i na kraju samo Bog odgovara na pitanja: „Koliko djece ćemo imati?” i „Kada ćemo ih imati?” To znači da Bog poziva katoličke parove da budu velikodušno otvoreni životu u okvirima razuma i resursa.

Žene i muževi trebaju se pitati ima li ikakvih ozbiljnih razloga da u određenim razdobljima u životu ne bi trebali imati djece. Ako nema ozbiljnih razloga, katolički parovi pozvani su biti otvoreni životu – imati više djece – i razmicati moguće trudnoće i rađanje u skladu s time. Tako se planiranje obitelji čini u molitvi i odgovorno.

Prirodno planiranje obitelji pomaže paru planirati veličinu obitelji ne na hladan način, kalkulirajući, nego na intiman, topao način, kojim se pouzdaju u Boga kao konačnoga Stvoritelja u „jednadžbi” svoje bračne ljubavi.

Zato je PPO različit za svaki brak i obitelj, i broj djece koju neki par ima nije „pokazatelj svetosti”. Neki od najsvetijih parova doznaju da su neplodni. 

U slučaju neplodnosti, takav je par pozvan zajedno koristiti svoje talente i darove kako bi na svijet donijeli duhovne plodove. Brakovi su plodni ne samo u djeci koju se dobije, nego i u duhovnim plodovima i milosti koja se preko njih izlijeva na društvo!

Čistoća u braku poziva supružnike da rastu u svojoj bračnoj bliskosti na nekoliko načina, a ne samo kroz bračni čin (što bi bio doista dosadan brak)!

PPO uključuje razdoblja kada je par plodan (to jest, kada je žena plodna) i kada se trebaju sudržavati od bračnoga čina kako bi izbjegli trudnoću. Za tih dana suzdržavanja parovi imaju odličnu priliku raditi na dijeljenju svoje ljubavi na mnoge druge načine, kao što su najdraže razbibrige, zajednički obroci, i zabavne nove aktivnosti i pustolovine. To su samo neki od prijedloga!

U Creightonovu modelu PPO-a akronim „SPICE” opisuje mnoge vidove bliskosti u braku: duhovnu, tjelesnu, intelektualnu, kreativnu i komunikativnu te emocionalnu. (spiritual, physical, intellectual, creative/communicative, emotional, op. prev.)

PPO pokazuje bračnome paru da, iako je bračni čin dobar i svet susret, tisuće drugih načina da supružnici kažu „Volim te” postoje i samo čeka da ih se istraži! Koji par ne želi tako obogatiti svoj brak? Usto, poslije tih razdoblja suzdržavanja dolazi do „učinka medenoga mjeseca”, što je dodatni plus za prakticiranje katoličke vjere u braku!

Izvor: Catholic LinkPrijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.