Sakrament braka ispunjavajuć je i zahtjevan poziv, koji traži radosnu ljubav, darivanje samih sebe i požrtvovnost. Shvaćanje toga poziva na darivanje samih sebe, potpora koju on dobiva iz Gospodnje ljubavi, slabosti koje mogu poremetiti bračnu ljubav – te njihovo rješavanje – ključni su za kvalitetu katoličkih brakova.

Prije nego što je postao Papa, sveti Ivan Pavao II. napisao je knjigu pod naslovom „Ljubav i odgovornost”, u kojoj je predstavio važnost darivanja samih sebe u bračnome prijateljstvu i zaručničkoj ljubavi. Rekao je da se u ovoj vrsti ljubavi – koja uključuje spolnu intimnost, ali je više od nje – supružnik predaje sebe onome drugome, tako da više ne misli prvo na „ja”, nego na „mi”.

To jedinstvo, i tok ljubavi između muža i žene, na određene načine trebaju odražavati ljubav i otvorenost unutar srca Božjega, Presveto Trojstvo. Ivan Pavao II. kasnije je napisao: „Bog se otkriva u zajedništvu između muškarca i žene, jer je to zajedništvo slika ljubavi koja je sam Bog.” („Pismo ženama”, 7)

Nažalost, premalo je katoličkih parova svjesno slabosti koje štete njihovoj osobnosti, kao i navika, krjeposti i milosti koje im mogu pomoći u njihovome izlječenju. Bračno darivanje samih sebe i sreća mogu biti ograničeni mnogim slabostima osjećaja ili karaktera, koje se unesu u brak ili se razviju tijekom godina bračnoga života.

U svojih trideset i četiri godine rada s katoličkim parovima zamijetio sam sedam glavnih sukoba koji stvaraju ozbiljan bračni stres: pretjerani bijes, sebičnost, kontrolirajuća ponašanja, ponašanja emocionalne distanciranosti, tjeskobnost/nepovjerenje, slabosti u samopouzdanju, te tuga/usamljenost. Dobra je vijest da se te slabosti mogu savladati rastom u poznavanju samih sebe, krjepostima i milošću.

Oproštenje za pretjerani bijes

Pretjerani bijes jedan je od glavnih izvora bračnoga i obiteljskoga stresa. Parovima će koristiti kada spoznaju da imaju tri mogućnosti za nošenje s bijesom: poricanje, izražavanje i opraštanje. Opraštanje je najučinkovitije za smanjivanje bračnoga bijesa.

Vježba trenutnoga opraštanja može se koristiti svakoga puta kada se osjećate pretjerano bijesnima. Tu osoba ponavlja u mislima: „Imaj razumijevanja i oprosti, imaj razumijevanja i oprosti.” Ta vježba obično smanji osjećaje bijesa, i tek se tada treba početi razgovarati o povrjedi ili razočaranju koje je na početku uzrokovalo bijes.

Slično tome, vježbe opraštanja prošlosti važne su kako bi se riješio bijes od nekadašnjih povrjeda u braku ili u obitelji iz koje smo došli. Tu muž ili žena mogu zamisliti sebe kao dijete koje razmišlja: „Želim razumjeti i oprostiti roditelju koji me je najviše povrijedio.” To je opraštanje ključno za bračnu sreću, jer većina parova u svoj život kao odrasle osobe donosi neriješeni bijes koji pod stresom može biti pogrješno usmjeren na drugu osobu.

Svaki put kada supružnik oprosti, iz njegova ili njezina srca ukloni se određena količina bijesa. U ovome je procesu također važna krjepost strpljivosti, koja je nužna kako bi se zagospodarilo strašću bijesa.

Umjesto sebičnosti – velikodušnost

Sebičnost šteti brakovima jer okreće supružnika prema unutra, i ometa radosno darivanje samih sebe. Sebični supružnik misli „ja”, a ne „mi”, i obično pretjerano reagira, i to s bijesom. Sebičnost je glavni razlog rastava i brakova, i mnogi su Pape pisali kako je sebičnost glavni neprijatelj bračne ljubavi.

Nažalost, mi živimo u kulturi u kojoj vlada „epidemija” sebičnosti. Korištenje kontracepcije još više pojačava negativne atribute usredotočenosti na sebe i nepovjerenja, i za dobro braka nju se mora izbjegavati.

Umjesto toga, predanost svakodnevnome rastu u velikodušnosti, poniznosti, čistoći i umjerenosti pomaže pri smanjivanju ovoga sukoba između osobnosti. Sakrament svete ispovijedi također pomaže pri rješavanju sebičnosti i pretjeranoga bijesa.

Umjesto kontrolirajućih ponašanja – poštovanje

Kontrolirajuća ponašanja štete brakovima na brojne načine. Ona kod drugoga supružnika mogu uzrokovati da se osjeća tužno, bijesno, nesigurno, tjeskobno, iscrpljeno i obeshrabreno. Ta ponašanja mogu biti uzrokovana modeliranjem ponašanja roditelja koji je kontrolirao, sebičnošću i ohološću, ili pak kompenziranjem za jake osjećaje nesigurnosti.

Supružnik koji kontrolira mora razumjeti kako on ili ona šteti braku i obitelji. Molitva, poštovanje i veća ljubav prema dobroti u drugome supružniku pomaže prekinuti ponavljanje slabosti kontroliranja. Supružnik koji je „žrtva” može također raditi na ispravljanju toga ponašanja tako što će redovito razmišljati i govoriti da Gospodin ima sve pod kontrolom.

Umjesto emocionalno distanciranih ponašanja – radosno darivanje samih sebe

Jedna od stvari na koju se ljudi najčešće žale u bračnoj terapiji jest da je supružnik – obično muž – emocionalno dalek. Ta slabost može biti posljedica osjećaja povrijeđenosti u braku ili prijašnjim vezama. No glavni konflikt koji se obično otkrije jest roditelj koji nije pokazivao prisnost ili nije pohvaljivao. Sadašnja neuroznanost daje naslutiti da takvo modeliranje ponašanja počinje u ranome djetinjstvu, i da ga je bez velike upornosti teško savladati.

Izlječenje se događa obvezivanjem da se ponavljaju roditeljeve dobre osobine, ali ne i njegova ili njezina emocionalno distancirana ponašanja. Opraštanje roditelju i svakodnevna odluka da ćemo pokazivati više ranjivosti i suosjećanja može pomoći prekinuti to kontroliranje, a obvezivanje da ćemo na svaki negativni komentar dati pet pozitivnih može ojačati bračno prijateljstvo.

Redovito primanje svete Euharistije i razmatranje o Gospodinovu Srcu punome ljubavi također mnogo pomaže.

Umjesto tjeskobe – povjerenje

Pretjerana tjeskobnost može uzrokovati značajan stres i tugu u bračnome životu. Nezdrava tjeskobnost, kao i drugi emocionalni konflikti, može supružnika udaljiti od njegovoga ili njezinoga braka i obitelji. Ona može biti posljedica mnogih čimbenika, uključujući slabo povjerenje, jaku nesigurnost, financijske brige ili slabosti u vjeri.

Na jednoj konferenciji za svećenike prije mnogo godina, jedan je nadbiskup izjavio da smatra kako je najveći izvor emocionalnog stresa kod svećenika te nadbiskupije osjećaj da su odgovorni za previše toga. Njegov je savjet bio da čovjek treba naporno raditi kako bi ispunio Božju volju, ali da uzima male stanke kako bi predao Gospodinu sve svoje odgovornosti i brige. Taj proces rasterećivanja veoma je učinkovit za smanjivanje tjeskobnosti.

Tjeskobnost u braku može se smanjiti tako što se svakodnevno odvaja vrijeme za razgovor, najbolje poslije večere, dok djeca obavljaju svoje kućanske poslove ili pišu zadaće. Odvajanje vremena za izlaske i borbu protiv materijalizma rastom u krjeposti umjerenosti također je veoma važno.

Umjesto slabosti u samopouzdanju – zahvalnost

Slabosti u samopouzdanju glavni su uzroci razdražljivosti, sklonosti kritičnosti, i sukoba zbog pornografije. Žene imaju više sreće nego muškarci u tome što je većina njih iskusila više potpore i prisnosti od svojih majki nego što su je muškarci iskusili od svojih očeva.

Samopouzdanje se može razvijati zahvalnošću za od Boga dane darove, opraštanjem onima koji su nam naudili samopouzdanju, primanjem bratske potpore od skupina poput Kolumbovih vitezova, i zahvalnošću za svoj posao i povjeravanjem istoga Gospodinu.

Umjesto tuge – nada i ljubav

Svi dosad predstavljeni konflikti mogu rezultirati bračnom nesretnošću i usamljenošću. Obvezivanje na rast u poznavanju samih sebe i razvijanju krjeposti može zaštititi supružnike od nesretnosti. Uobičajen izvor tuge jest izostanak oslanjanja na Božju ljubav u kulturi koja sve više nastoji Boga isključiti iz svega.

Za one supružnike koji nisu riješili problem zbog usamljenosti koju su osjećali zbog jednoga roditelja, katolička vjera može biti od velike pomoći sa svojim naukom da čovjek uvijek ima Gospu kao drugu majku koja ih ljubi, svetoga Josipa kao drugoga roditelja punoga ljubavi, i Gospodina kao najboljega prijatelja. Rad s duhovnikom na tim područjima kod mnogih je supružnika riješio tugu.

Zdravi katolički brakovi i obitelji ovise o supružnicima koji rade na tome da održe zdrave osobnosti. To se događa uz svakodnevno obvezivanje da ćemo savladati slabosti rastom u dobrim osobinama, krjepostima i milostima koje mogu ojačati romantičnu ljubav, bračno prijateljstvo te otvorenost i jedinstvo u kojima se treba odražavati Bog.

Izvor: Columbia Magazine | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.