Jabuka

Svugdje oko sebe i u sebi osjećamo posljedice ranjenosti ljudske naravi. Ovaj video zorno to predočuje. Prije nego što ga pogledate, pročitajte i što Katekizam Katoličke Crkve kaže o istočnom grijehu i njegovim učincima.

PRVI ČOVJEKOV GRIJEH

Čovjek napastovan od đavla pustio je da mu u srcu zamre povjerenje prema Stvoritelju i, zlorabeći slobodu, nije poslušao zapovijed Božju. U tom je bio prvi čovjekov grijeh. Svaki grijeh nakon toga bit će neposluh prema Bogu i manjak povjerenja u njegovu dobrotu.

U tom je grijehu čovjek sam sebe pretpostavio Bogu, a time je prezreo Boga: izabrao je sebe nasuprot Boga, protiv zahtjeva svoga položaja kao stvorenja, a otud i protiv svoga vlastitog dobra. Stvoren u stanju svetosti, čovjek je bio određen da bude potpuno od Boga “pobožanstvenjen” u slavi. Zaveden od đavla htio je “biti kao Bog”, ali “bez Boga i ispred Boga, a ne u skladu s Bogom”.

Pismo pokazuje dramatične posljedice toga prvog neposluha. Adam i Eva smjesta gube milost izvorne svetosti. Plaše se tog Boga o kojemu su stvorili krivu sliku, to jest kao Boga ljubomorna na svoje povlastice.

Time je razoren sklad koji je, zahvaljujući izvornoj svetosti, u njima vladao; slomljeno je gospodstvo duhovnih moći duše nad tijelom, povezanost muškarca i žene podvrgnuta je napetostima, odnosi će im biti u znaku požude i gospodarenja. Sklad sa stvorenjem narušen je: vidljivo stvorenje postalo je čovjeku strano i neprijateljsko. Zbog čovjeka stvorenje je podvrgnuto “prolaznosti” (Rim 8,20). I na kraju, ostvarit će se posljedica izričito najavljena za slucaj neposluha: čovjek će se “vratiti u prah iz kojeg je uzet”. Smrt ulazi u povijest čovječanstva.

Nakon tog prvog grijeha, prava “provala” grijeha preplavljuje svijet: Kajinovo bratoubojstvo nad Abelom, opća pokvarenost kao posljedica grijeha; isto tako u Izraelovoj povijesti grijeh se očituje često, posebno kao nevjernost Bogu saveza i kao prestupak Mojsijeva Zakona; i nakon Kristova Otkupljenja, među kršćanima, grijeh se očituje na mnogo načina. Pismo i crkvena Predaja neprestano podsjećaju na prisutnost i općenitost grijeha u čovjekovoj povijesti: To što doznajemo po božanskoj objavi slaže se i sa samim iskustvom. Ako, naime, čovjek pogleda u svoje srce, nalazi da je sklon zlu i uronjen u tolike jade koji ne mogu potjecati od njegova dobrog Stvoritelja. Ne hoteći često priznati Boga kao svoje počelo, čovjek je poremetio i dužno usmjerenje prema svom posljednjem cilju i ujedno sav sklad sa samim sobom, s drugim ljudima i svim stvorenjima.

Bitno.net