Dobro je imati autoritet. Ljudi su krhki. Upravo je zato život težak, a patnja učestala i uobičajena. Za ublažavanje te patnje – za početak, za osiguravanje hrane, čiste vode, sanitarnih čvorova i skloništa za sve – potrebni su inicijativa, trud i sposobnost. Ako postoji problem koji treba riješiti i ako se mnogi uključe u rješavanje tako da oni koji mogu obavljaju posao, a oni koji ne mogu daju najbolje od sebe, nerijetko putem usvajajući potrebno znanje, nužno će doći do uspostave hijerarhije. Ako je u pitanju stvarni problem, oni koji su najsposobniji riješiti ga nužno će se uzdići na vrh. To nije moć. To je autoritet opravdano dodijeljen sposobnosti.

Samo se po sebi razumije da treba priznati moć kompetentnu autoritetu, ako rješava neophodne probleme; i jednako je opravdano postati takvim kompetentnim autoritetom, ako ikako možemo, kada se pred nama nađe zahtjevan problem. To se može smatrati svojevrsnom filozofijom odgovornosti. Odgovorna osoba spremna je određeni problem učiniti vlastitim problemom, a potom marljivo – čak ambiciozno – zajedno s drugim ljudima raditi na tome da se taj problem riješi na najučinkovitiji mogući način (najučinkovitiji mogući, zato što postoje i drugi problemi koje treba riješiti, a učinkovitost omogućuje štednju potencijala koji se potom mogu uložiti i u druge važne stvari).

Ambiciju se često – i često namjerno – pogrešno poistovjećuje sa željom za moći, popraćena je kiselim osmijesima, podcjenjivanjem i kažnjavanjem. Ambicija ponekad doista i jest želja za pretjeranom moći nad drugima. No velika je razlika između ponekad i uvijek. Autoritet nije samo moć i iznimno je pogrešno, čak i opasno, poistovjećivati to dvoje. Kad ljudi koriste moć koju imaju nad drugima, prisiljavaju ih na nešto. Njihovi podložnici, zbog prijetnje da će ostati uskraćeni ili da će biti kažnjeni, nemaju izbora, nego moraju postupati protivno vlastitim potrebama, željama i vrijednostima. S druge strane, autoritet posjeduju ljudi koji su sposobni, a te njihove sposobnosti drugi spontano prepoznaju i cijene, i uglavnom ih dobrovoljno primaju, s određenim olakšanjem i osjećajem da je to pravedno.

Oni koji su gladni moći – tirani i okrutnici, pa i psihopati – žele kontrolu nad drugima zato da svaki njihov sebični, hedonistički hir bude odmah ispunjen; zato da zavist može uništiti svoju metu; zato da daju oduška ogorčenju. No dobri su ljudi, naprotiv, ambiciozni (i k tome marljivi, iskreni i usredotočeni) zato što svim srcem žele riješiti prave, ozbiljne probleme. Takvu ambicioznost treba poticati na sve moguće načine. To je jedan od razloga zašto je tako zapanjujuće kontraproduktivno ono spontano i sve raširenije prišivanje titule „patrijarhalne tiranije” (koja hipotetski karakterizira naša moderna, produktivna i relativno slobodna društva) onim dječacima i muškarcima koji teže k uspjehu – to nije samo kontraproduktivno, već i okrutno jer nema ničega goreg nego osobu koja stremi visoko tretirati kao tiranina u nastajanju. „Pobjeda”, u jednom od svojih primarnih i društveno najvažnijih aspekata, podrazumijeva nadilaženje prepreka u korist većega zajedničkog dobra. Sofisticirani pobjednik pobjeđuje tako što unaprjeđuje samu igru, za sve igrače. Biti naivno ili svjesno slijep i ciničan spram toga ili izravno to nijekati znači učiniti se – možda i namjerno jer ljudi skrivaju brojne mračne motive – neprijateljem izvediva ublažavanja patnje. Malo je stavova koji bi sadizmom nadmašili ovaj.

Moć može ići zajedno s autoritetom, a možda bi i trebala. Međutim, što je još važnije, pravi autoritet ograničava proizvoljnu primjenu moći. To ograničavanje dolazi do izražaja kada se onaj tko posjeduje autoritet brine i preuzima odgovornost za one nad kojima može vršiti utjecaj. Najstarije dijete može preuzeti odgovornost za mlađega brata ili sestru umjesto da njima dominira, gnjavi ih i muči i tako uči primjenjivati autoritet i ograničavati zloporabu moći. Čak i najmlađe dijete može primjenjivati primjeren autoritet nad, recimo, kućnim ljubimcem. Usvojiti autoritet znači naučiti da moć podrazumijeva brigu i sposobnost – i da za nj treba platiti cijenu. Netko tko je nov na mjestu upravitelja ubrzo shvati da su upravitelji najčešće više pod stresom zbog mnoštva svojih podređenih, nego što su podređeni pod stresom zbog svoga jednog upravitelja. Takvo iskustvo ublažava ono što bi inače bile romantične, ali opasne maštarije o privlačnosti moći i pomaže utažiti želju za beskonačnim umnažanjem moći. A oni koji doista zauzimaju položaje autoriteta u nekoj hijerarhiji općenito govoreći zapanjeni su bremenom odgovornosti koju snose za one koje nadziru, zapošljavaju i obučavaju.

Naravno, nemaju svi taj teret. Osoba koja je utvrdila položaj autoriteta može zaboraviti kako je to i usvojiti potpuno kontraproduktivni stav prezira prema onima koji tek počinju. To je pogrešno, među ostalim zato što to znači da osoba utvrđena položaja ne smije riskirati ni s čim novim (jer bi to značilo prihvatiti ulogu prezrene lude). Drugi je razlog taj da arogancija priječi put učenju. Kratkovidni, namjerno slijepi i uskogrudni, sebični tirani zasigurno postoje, ali oni nipošto ne čine većinu, barem ne u funkcionalnim društvima. Inače ništa ne bi funkcioniralo.

No osoba s autoritetom koja se sjeća kako joj je bilo na početku može se poistovjetiti s pridošlicom i vidjeti mu potencijal, služeći se sjećanjem kao izvorom znanja o sebi koje će joj pomoći obuzdati glad za moći. Uvijek me fasciniralo zadovoljstvo koje dobri ljudi osjećaju zbog mogućnosti da pruže priliku onima koji su pod njihovim autoritetom. Nebrojeno sam puta to doživio; osobno, kao sveučilišni profesor i istraživač (promatrajući i mnoge druge kako u sličnoj situaciji čine isto), ali i u ostalim poslovima i profesionalnim sredinama. Čovjek osjeti golemo zadovoljstvo kad pomogne ionako sposobnim, izvrsnim mladim ljudima da postanu iznimno vješti, dragocjeni, neovisni i odgovorni profesionalci. To je iskustvo srodno zadovoljstvu odgajanja djece i ujedno jedan od temeljnih pokretača ispravne ambicije. Prema tome, osoba na položaju moći i s ispravnim stavom ima jednu od temeljnih prednosti – ima mogućnost prepoznati obećavajuće pojedince već na početku njihova profesionalnoga puta i ima priliku osigurati im uvjete za razvoj i napredak.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Izvan reda – još 12 pravila za život”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.