Kada uspoređivanje krade našu radost

Ja sam, prijatelju moj, kriva za često uspoređivanje sebe s drugima, zapadanje u zavist, samoprijezir i nezahvalnost. No za tih teških razdoblja i onkraj njih u Božjoj sam ljubavi pronalazila duboku utjehu.

Dugo sam vremena uspoređivala svoj život, postignuća, talente i snove s onima drugih ljudi, bili to moji školski kolege, prijatelji, rodbina, kolege s posla, ili čak nepoznati ljudi, a sve zahvaljujući našim dragim LinkedInu i Instagramu. Kasne dvadesete godine mogu biti vrijeme nesigurnosti, velikih odluka, i samospoznaje, naročito u ovome vremenu natjecanja, konstantnoga nadmašivanja, globalizacije te hiperpovezanosti. Za mene je taj dio života donio kombinaciju toga da ne znam što bih u svojemu profesionalnome životu, osjećaj da u svojim vezama nikada nisam dovoljno dobra, i to da vidim kako svakome drugome – naizgled sigurnima u sebe i svoje odluke – ide stvarno dobro, na način koji meni nikako nije išao. Taj lanac misli i emocija stvorio je oluju u mojemu srcu, koja me je činila ogorčenom i punom zamjeranja. Nikako se nisam mogla zaustaviti u tome, iako sam znala da je to pogrešno. Neprestano sam se pitala: Zašto ja dopuštam da to neprestano uspoređivanje ubija moj duhovni život, krade moju radost i sprječava me da stvarno napredujem?

Shvatila sam – uz pomoć teških razgovora, molitve, i primanja mnogo ljubavi od ljudi oko sebe – da sam svoju sliku sebe gradila na temelju očekivanja društva i same sebe. Posve sam ignorirala Božji pogled na sebe, Njegov pogled na sebe, ljepotu Njegove kreativne ruke u mojemu životu. A moj istinski identitet nalazio se upravo tamo: u tome da sam Njegova kći, koju je ljubio bez mjere i prije nego što sam se rodila, ljubio me je jer sam ja – ja, i to je dovoljno; ljubi me ljubavlju koja ne očekuje ništa.

Jednom kada sam to shvatila, mogla sam osjetiti njegovu tugu i žaljenje što odbijam takvu ljubav. Zašto ne možeš vidjeti kako te vidim, dijete moje? Zašto uvijek tražiš da budeš kao netko drugi, ako sam te stvorio da budeš ti? Uspoređivanje sebe s drugima bilo je ometanje Božjega plana za mene, i to me je sprječavalo da, kako pjeva Danielle Rose, da postanem onom sveticom kojom mogu biti jedino ja. To je bilo odbijanje njegove bezuvjetne ljubavi za moju ljudskost, u svoj njezinoj krhkosti i slomljenosti.

Ako se i vi borite s uspoređivanjem, evo nekih načina koji su meni pomogli snaći se u ovome duhovnome izazovu, i izaći iz njega osjećajući se voljenijom, prihvaćenijom, i blagoslovljenijom nego ikada prije.

Osam stvari koje trebate učiniti kako biste se prestali uspoređivati s drugima

1. Uđite dublje u svoje srce. Odakle dolazi to uspoređivanje? Je li to rana koju nisam otkrila, ili nisam molila Boga da je izliječi? U čemu nisam zadovoljna sama sobom? Ili živim okrenuta svijetu, brinući se previše o njegovu mišljenju i prosudbama, umjesto da se okrenem Bogu i svojemu konačnome cilju, raju? Što ja želim učiniti sa svojim životom? Ponovno zađite u ta zastrašujuća mjesta svojega srca, gdje se nalaze vaše motivacije i duboke želje, i preobrazite ih tako da budu u skladu s identitetom i pozivom koje vam je dao Bog.

2. Donesite svoje osjećaje bezvrijednosti, uspoređivanja i zavisti u ispovijed i duhovno vodstvo. Započnite svoje izlječenje i putovanje samospoznaje sa svim ljudskim i duhovnim alatima koje imate na raspolaganju. Ne morate to činiti sami. Po Božjoj milosti, mudrosti i ljubavi svojih duhovnika, i svojom vlastitom raspoloženošću da se okanite izvanjskih očekivanja i zemaljskih motivacija moći ćete se pomiriti s jedinstvenošću i ljepotom toga tko vi jeste.

3. Ako je potrebno, pođite na terapiju. Ponekad naše sklonosti uspoređivanju i naše zamjeranje prema drugima i prema samima sebi proizlazi iz frustracije od toga što želimo biti netko tko nismo. Određene crte osobnosti, kao što su sklonost popuštanju drugima te perfekcionizam, čine da slijedimo nedostižne društvene obrasce toga kako bismo se trebali ponašati u svojim specifičnim kontekstima, a to na kraju pomuti tko bismo mi trebali biti. Odlazak na terapiju odličan je način razotkrivanja tih psiholoških sklonosti. (Naravno, u tu potragu za dobrim emotivnim stanjem uvijek uključujte Boga.)

4. Promišljajte na čemu sve trebate biti zahvalni, i budite zahvalni. Svakoga dana, uvijek iznova. Zapišite te stvari, i neka vam budu na vidljivome mjestu, kako biste ih mogli vidjeti svakoga puta kada se na obzoru pojavi iskušenje da se uspoređujemo. Vi ste ljubljeni Božji sin ili kći, i blagoslovljeni ste ljudima, vrlinama, i jedinstvenom pričom. Koristite svoje duhovno pamćenje, vratite se u one trenutke kada ste se osjećali duboko voljenima i blagoslovljenima, i prizovite ih u sadašnji trenutak, radi utjehe i zahvalnosti.

5. Molitva, molitva, i još molitve. Slavite Boga za to kako On djeluje u vašemu životu, i molite ga za milost da vidite sebe onako kako vas On vidi. Hvalospjev Blažene Djevice Marije „Veliča” odličan je primjer te vrste molitve:

„Veliča duša moja Gospodina,

klikće duh moj u Bogu, 

mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje:

odsad će me, evo, svi naraštaji

zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni,

sveto je ime njegovo!” […] (Lk 1,46)

Također možete razmatrati Kristovo krštenje, u kojemu Otac gleda svojega Sina i usklikne: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” (Mt 3,17) Zamislite sebe u toj slici. To je vaš Otac, stvoritelj svemira, koji se raduje vašemu postojanju.

6. Slavite Boga zbog ljepote i dobrote drugih. Svakoga puta kada ste u iskušenju da se uspoređujete s drugima, ili da osjećate zavist prema njihovim postignućima, promišljajte o tome kako su oni znak veličine Božjega stvorenja, i kako ta dobra djela djeluju kao pjesma slavljenja u svakodnevnome životu. Onaj tko sve stvari čini novima i iskazuje dobrotu svojim stvorenjima također je to učinio i čini to upravo sada u vašoj duši. Čudesno je kako jednostavne riječi „slava Bogu” mogu promijeniti loš osjećaj o nekome u radostan i zahvalan osjećaj.

7. „Skinite se” s društvenih mreža. Možda je stvar u tome da gledanje neke društvene mreže šteti vašoj slici o samima sebi, i uzrokuje da neprestano zapadate u uspoređivanje, a da toga niste ni svjesni. Skidanje s društvenih mreža – barem na neko vrijeme – može biti veoma oslobađajuće, i dat će vam više vremena i prostora da se usredotočite na svoje vlastito postajanje svetima, na svoj uspjeh i međuljudske odnose. Ne gledajte na to kao na žrtvu ili na post, nego kao na dar samima sebi, koji će vam omogućiti da u vašu dušu uđu tišina, ljubav prema samima sebi, i mir.

8. Pronađite zajednicu temeljenu na suosjećanju, suradnji i proslavi jedinstvenosti svake osobe. U svijetu koji nas neprestano gura prema kompetitivnosti i isticanju – čak i u kršćanskim okruženjima – izgrađivanje i sudjelovanje u suosjećajnim i suradničkim zajednicama može nam donijeti utjehu i slobodu. Tražite ljude uz koje svatko može biti ono što jest, i težiti tome da bude sin ili kći koje je Isus spasio svojim križem, u svojemu jedinstvenomu i autentičnome „ja”. Izlječenje vaših odnosa s drugim ljudima uz pomoć zajednica omogućit će vam da ih ne gledate kao kolege ili vršnjake s kojima se trebate uspoređivati, nego kao bližnje, koje trebate ljubiti i čuvati.

Nadam se da će vam ovi savjeti biti od pomoći kao što su bili meni u pustolovini primanja Božjega pogleda punoga ljubavi, i pronalaženju svojega istinskoga „ja” u Njegovu zagrljaju.

Izvor: Catholic link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.