Kada sam se nedavno kroz gužvu vozio jednom ulicom u središtu Chicaga, pogled mi je privukao jedan oglasni pano. Na velikome je platnu bilo prikazano malo dijete uprljano umakom za špagete – nezaboravan nered. Kada sam bolje pogledao, shvatio sam da je slovima u obliku rezanaca napisano: „Niste spremni za roditeljstvo? Koristite kondom.” Kada sam tek bio ugledao sliku djeteta na oglasnom panou, sav sam se obradovao, ali kada sam shvatio pravu svrhu toga panoa – promoviranje kontracepcije – ta se radost brzo pretvorila u frustraciju. Početkom ove godine „Globalna zdravstvena fondacija za borbu protiv AIDS-a” (AIDS Healthcare Foundation, AHF) u mnogim je većim američkim gradovima započela tu kampanju promoviranja kontracepcije. Pored promicanja moralno nedopuštene upotrebe kontracepcije, poruka AHF-a potiče i stvaranje dodatnih moralno koruptivnih posljedica.

Foto: screenshot

Reklama AHF-a zasigurno privlači poglede i potiče na razmišljanje, ali to čini neiskreno. Jedan djelić jednoga trenutka uzet je i prikazan na reklamnome panou kao predodžba roditeljstva. To nije točna predodžba, nego iskrivljena inačica toga kako izgleda imati djecu. Iako oni to ne bi priznali, AHF koristi strah kako bi manipulirali svojom publikom – i to ne strah od ìmānja djece, nego strah od gubitka samih sebe. Ta lažna stvarnost može prestrašiti i najbolje među nama. Strah se umnoži kada zamislite kako je cijelo vaše biće preplavljeno iskustvom ìmānja djeteta. Lako je zamisliti frustrirajuće trenutke koji zahtijevaju dodatnu samopožrtvovnost, ali nijedan roditelj ne bi rekao da je iskustvo roditeljstva zbroj frustrirajućih trenutaka. Oni bi prije rekli da iskustvo roditeljstva zapravo sačinjava zbroj malenih trenutaka ljubavi. Važno je shvatiti to, i aktivno odbiti suvremeni pogled na djecu kao na breme, a ne kao na blagoslov. 

Odbiti tvrdnju izraženu na ovome reklamnome panou jest odbiti suvremeni pogled na bitak. U tome se pogledu tvrdi da su osobno uživanje, uzbuđenje, sreća i zadovoljstvo vrhunac ljudskoga postojanja. Iz te se perspektive na pijedestal stavlja zadovoljstvo, a sve se druge stvari izguravaju. Ako nešto ne uljepšava moj život, ja ću to jednostavno izbjegavati. Problem sa življenjem svojega „najboljega života” u ovome smislu jest to što se tako često otvaraju vrata hedonizmu, gdje zadovoljstvo postaje najvišim dobrom. Ako zadovoljstvo zamijeni Boga kao najviše dobro, mi onda uistinu živimo neurednim životom. Siguran sam da AHF-u nije bila namjera promicati hedonizam, no oni to nenamjerno čine svojim promicanjem kontracepcije. Hedonizam je korijen kontracepcije. On omogućava da se od seksualnoga sjedinjenja odvoji njegova ljepota stvaranja novoga života, i ostavlja samo sjenku prave stvari. U žarište se tada stavlja požuda, a ne ljubav. Hedonist ne poznaje ništa o žrtvi i ljubavi, pa tako ni o Bogu. Onda je jasno da se takvim ljudima pomisao da tome djetetu zamazanome špagetima budu dobri i ljubavi puni roditelji čini stranom. Svjetovna zadovoljstva slobodnoga vremena, udovoljavanja potrebama i željama, pa čak i putovanja – sve bi to u ovome slučaju trebalo žrtvovati radi druge osobe. Za hedonista ne postoji cilj dostojan takve žrtve. Što se onda dogodi kada hedonizam ne zađe samo u život pojedinca, nego i u cijelu kulturu?

Hedonist ne poznaje ništa o žrtvi i ljubavi, pa tako ni o Bogu.

U mnogim slučajevima kultura se našla u neurednome stanju, i na prvo je mjesto stavila pogrešne stvari. Normalizacija kontracepcije i hedonizma prirodno vodi do neurednoga pogleda na obitelj. Nije potrebno mnogo vremena da se pronađe brojne primjere toga kako se pogled na obitelj s godinama promijenio. Trenutno stope nataliteta opadaju velikom brzinom, pobačaj i kontracepcija postali su prava, a ne zla; stope razvoda ostaju visokima, a i stopa sklopljenih brakova opada. Čak i među katolicima samo njih 15 posto smatra da je kontracepcija moralno nedopuštena.

Kao kultura moramo izabrati način reagiranja na takve događaje. Prva je reakcija ona Judina: zapasti u očaj i još se više nego inače okrenuti prema unutra. Druga je reakcija ona Petrova: vidjeti nadu na obzoru novoga života. Ako ćemo prihvatiti ovu Petrovu reakciju, obitelj u svojoj srži očajnički je potrebna trijaže.

Možemo početi trijažu obitelji koristeći istinu, ljepotu i dobrotu. Tako ćemo moći pronaći nadu u svojoj borbi protiv ovakvih kampanja. Iskrivljena stvarnost kojom se prikazuju djeca i obitelj mora se ispraviti kako bi se mogla pokazati njihova istinska ljepota i dobrota. To u najvećoj mjeri počinje unutar vlastite obitelji. Dobrim brakom, punim ljubavi, Božja se ljubav pokazuje svijetu. To je za bilo koji bračni par koji želi tako živjeti iznimno zahtjevna odgovornost. No taj dar je vječan, i on ima učinka na buduće naraštaje. Djeca se gledajući svoje roditelje uče žrtvovati i ljubiti. Ta je formacija ono što im omogućava da pokazuju samopožrtvovnost i ljubav ne samo prema svojemu budućemu supružniku, nego i prema svijetu. Nažalost, mnogi nisu imali luksuz takve obitelji. U tim slučajevima parovi i obitelji predani istini, ljepoti i dobroti mogu pokazivati put izlaska iz krize. Baš kao što smo susretom s Bogom promijenjeni, možemo biti promijenjeni i susretom s jednom takvom obitelji. Kultura treba da takve obitelji otvore svoja vrata kako bi drugi mogli zaviriti u njihov život, i istinu, ljepotu i dobrotu vidjeti očitovane. To zahtijeva iskrene i otvorene razgovore o obiteljskome životu, roditeljstvu i bračnome životu, koji autentično pokazuju i dobre i loše trenutke, a tako se otkriva istinska stvarnost. Možemo se nadati da će ti trenuci omekšati hedonistovo srce. Mnogi od nas pitaju se i traže kako se mogu aktivno boriti protiv zala ovoga svijeta i pronaći svoj put do svetosti. Nasreću, odgovor se vjerojatno nalazi unutar vašega vlastitoga doma.

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.