Uvjerena sam da su radost i dobrota svijeta važniji od njegove nesavršenosti. Tek kad smo otvoreni prema raskošnom, nepotrebnom daru svijeta, možemo imati energiju potrebnu da ga zaštitimo. Trebali bismo se boriti za pravdu, radi drugih i radi nas samih, jer želimo da svi vode lijep, plemenit život.

Ideja da su, unatoč svim dokazima koji ukazuju na suprotno, dobrota, svjetlost i ljepota važniji od zla, bolesti i boli koji ih pokušavaju uništiti tema je koja prožima Gospodara prstenova.

Povratak kralja knjiga je puna očaja, njezini protagonisti stalno su na rubu poraza, a ipak je ispunjena uvjerenjem da dobro pobjeđuje zlo. Sljedeći prizor pojavljuje se u najbeznadnijim trenucima Samova i Frodova putovanja kroz Mordor, dok idu ususret sigurnoj propasti. Ipak, čak i u tom dugačkom porazu postoji nada:

Ondje, među ostacima oblaka iznad tamnog i visokog vrha u  gorju, Sam opazi bijelu zvijezdu kako načas zatreperi. Ljepota njena zgodi ga u srce dok ju je gledao iz ovog pustog kraja, i vrati mu se nada. Jer kroz glavu mu promakne, poput koplja, bistra i hladna, misao da je Sjena na kraju krajeva tek nešto sitno i prolazno; ima i svjetla i uzvišene ljepote što će zauvijek ostati izvan njena dohvata.

U filmu Gospodar prstenova Petera Jacksona postoji toliko lijepa scena da joj opraštam što nema uzor u knjigama. Sam i Frodo gaze mordorskim klisurama, žedni, gladni i umorni. Iscrpljen višemjesečnim putovanjem i mračnim utjecajem Prstena, Frodo zapada u očaj. Čini se da ne mogu dalje. Sam kaže Frodu:

„Sjećate li se Shirea, gos’n Frodo? Uskoro će proljeće. I voćnjaci će biti u punom cvatu. I ptice će se gnijezditi u lijeskovim gušticima. I sijat će ljetni ječam u donjim poljima… i jest će prve jagode s tučenim vrhnjem. Sjećate li se okusa jagoda?“

Frodo se ne može sjetiti ni jagoda ni proljeća. Obavija ga tamni oblak i ne vidi put dalje. No u Samu se rađa nova odlučnost.

„E, a sad naprijed! Do posljednjeg daha! Hodite, gos’n Frodo. Kad već ne mogu nositi njega mjesto vas, nosit ću i vas i njega zajedno!“

Ono što Samu ulijeva snagu za uspon planinom nije intelektualni razlog. Ono što mu daje snagu da nosi Froda nije uzvišeno moralno uvjerenje. Sjećanje na jednostavno zadovoljstvo i nekompliciranu radost reže gusti dim mordorskoga očajanja i podsjeća Sama da postoje dražest, dobrota i nevinost, da postoji
život vrijedan borbe.

Kad sam bila mlađa i manje dotučena svijetom, mislila sam da su riječi koje Pavao upućuje Filipljanima svojevrstan svetački eskapizam: „Uostalom, braćo, što je god istinito, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!“ (Fil 4,8).

Sad kad sam starija, uviđam da mi ne treba podsjetnik na činjenicu da je svijet mračan i kompliciran; itekako sam toga svjesna, i veoma umorna. Treba mi vizija dobrote koja je toliko jasna da mi osvjetljava put, čuva vjeru i daje hrabrost. I zato, temeljito uživajte u stvarima, jer bi vam pomisao na jagode mogla dati upravo onoliko snage koliko vam treba da porazite Saurona.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Odlučno sretni”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.