Ne samo da jezik iznosi ono što je u srcu, nego jezik može i unositi u srce ono što srce želi. Ako je srce prepuno tuge, ponekad je dovoljno da više puta izgovoriš riječi radosti, utjehe, povjerenja i već će se raspršiti oblaci tmine. Ako nisi uspio prvi stići na cilj, bit će dovoljno reći: Ali, drugi put ću uspjeti, i već ćeš hrabro podnijeti poraz. Ako si pao pa se udario da ti je prokrvarila noga, prst ili glava, ponekad je dovoljno kazati: Bit će dobro, moglo je biti i gore, te se nasmijati i već imaš veće šanse da ozdraviš. Ako si izgubio ljubljeno biće, nekog bliskog, ako te zahvatio val rezignacije, očaja i beznađa, potrebno je da u taj mrak izgovaraš riječi povjerenja kao: Sve je moguće onome koji vjeruje, ili: Onome koji Boga ljubi sve se okreće na dobro. Pomoći će da cijeli dan polako izgovaraš: Svaka noć ima svoje jutro. Ponekad je moguće i nemoguće podnijeti. Ako si ustao na lijevu nogu, ako je tmuran kišni dan pa te pomalo i glava boli, bit će korisno da nekoliko puta ponoviš: Oho, danas Božja milost sipi s neba. Moći ćeš se nasmiješiti i osjetiti da u tebi niču nove snage. Riječi povjerenja, pozitivne riječi, riječi Svetog pisma, riječi koje ohrabruju i tješe, otvaraju u nama vrata za beskrajne i svemoćne snage, osposobljavaju nas da možemo nadvladati svako zlo i rasvijetliti svaki mrak.

S druge pak strane negativni govor može uništiti i najbolje djelo. Sjeti se trenutaka kad si s oduševljenjem nekome rekao svoj projekt ili plan, a on te ošinuo poraznim smijehom, izrugivanjem i ponižavanjem. Kao da te ubio. Koliki ljudi ne mogu u životu uspjeti samo zato, jer im se u djetinjstvu govorilo: Nikada ništa od tebe. Ili: Od tebe će biti samo lopov i nitkov. Koliko je prekrasnih ljudi bilo uništeno samo zato što nije bilo onih koji bi ih ohrabrivali i davali nade u uspjeh. Bezbrojni ljudi drže svoje talente zakopane samo zato, jer nije bilo riječi koje bi im te talente otkrivale. Koliko puta jedna prljava psovka onečisti srce mladog čovjeka koji je htio biti nevin i pošten. Koliko je zlih govora čitave narode uvelo u užas rata. Sjetimo se Hitlerovih govora, njegovih parola u koncentracijskim logorima, Staljinovih parola u Sibiru, ciničnih parola na Golom otoku i drugdje.

Govor rađa, govor i ubija. Govor može ¡zvući iz očaja i najporaženijeg čovjeka. Govor može osloboditi čovjeka depresije i samosažaljenja. Ohrabrujući i utješni govor može pomoći ranjeniku da se brzo ¡zvuče iz bolova rana. Dobar govor može zaliječiti brak, obnoviti prijateljske odnose, u poduzeću stvoriti beskrajne mogućnosti novih inicijativa.

Ako svoj govor ispuniš stvaralačkim riječima, velikim mislima, uspješnim načinom izražavanja, tad ćeš biti velik, uspješan i svet čovjek. Svojim govorom zapovijedaš snagama u sebi. Kao što seljak zapovijeda konju i on ga sluša, kao što psu naređuješ i on sluša, tako je i s tvojom dušom. Izliječi svoj govor i izliječit ćeš sebe. Anegdota kaže da je u okruglu sobu, na čijim su zidovima bila zrcala, uletio pas. Ugledao je svoj lik u zrcalu i počeo na njega režati, lajati i onda bijesno navaljivati da ga ugrize. Što je bio bjesniji to je bjesnija bila i slika u zrcalu. Što je više lajao i onaj u zrcalu je još više lajao. Pas je jurio sobom dok nije iznemogao i uginuo. A trebalo je samo da zamahne repom i pitomim pogledom priđe zrcalu i sve bi bilo drukčije.

Počni danas učiti govoriti. Pronađi makar deset dobrih riječi, spremi ih negdje u “džep” svoga srca, da ih svaki čas može izvaditi, izgovarati i mijenjati svoj život. I sjeti se: najjače su Božje riječi jer u sebi nose Boga. Uzmi ih i upamti ih iz Svetog pisma. Čudesa će činiti u tvome životu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Povratak nade”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.