VRIJEDI IH UPOZNATI

Područje Turopolja i okolice krije ovih 13 drvenih ljepotica koje su po mnogočemu jedinstvene

Drvene crkve i kapele predstavljaju najviši doseg narodnog graditeljstva barokne arhitekture na području Sjeverne Hrvatske. Neke od njih uključene su u 5. Festival drvenih kapela koji se održava od 25.6. do 2.7.

Bitno.net

U Turopolju, žarištu koje je koncentracijom izvorne narodne stvaralačke snage širilo svoj utjecaj na cjelokupno međurječje Kupe i Save, i gdje se tradicija gradnje drvenih crkava zadržala duboko u 20. stoljeće, nastao je kompleks drvene sakralne arhitekture s istim svojstvima. Jedno od obilježja drvenih turopoljskih crkava, napose onih iz ranijih vremena, bila su predvorja, ponekad oslikana. Ukrašavali su se zidovi i tabulat, a ponekad i pjevališta. Gotovo uvijek te su crkve imale tornjić iznad predvorja. Pod je crkava bio uglavnom od opeke, a ponegdje i od hrastovine. Inventar je, gotovo u pravilu, bio barokni, pokadšto rustificiran.

Na području Turopolja, te susjednim područjima, do danas je očuvano ukupno trinaest drvenih ljepotica, među kojima se posebno ističe kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki, podignuta 1642. godine – najatraktivniji je i najreprezentativniji primjer drvene sakralne arhitekture u nas. Gradili su ih majstori palirskih i tesarskih družbi Turopolja, u pravilu od hrastovine, odnosno hrastovih greda. Pokrivane su hrastovim daščicama – “šindrom”. među kojima se posebno ističe kapela sv. Barbare u Velikoj Mlaki, podignuta 1642. godine – najatraktivniji je i najreprezentativniji primjer drvene sakralne arhitekture u nas.

Kapela sv. Barbare – Velika Mlaka

Ova je građevina najljepši i najreprezentativniji primjer drvenog baroknog sakralnog graditeljstva Sjeverne Hrvatske. Brojkama urezanim na “pristašeku”, 1642. (gradnja kapele) i 1912. (dogradnja trijema), urezana je 270 godišnja tradicija turopoljskog tesanja i gradnje u drvu. U njezinoj unutrašnjosti nalazi se lijepi krilni oltar iz 17. stoljeća s prikazima života i mučeništva sv. Barbare s jedne te Kristove muke s druge strane. Na tabulatima i drvenim oplatama poput galerije slika našeg domaćeg slikarstva sačuvano je oko 150 oslikanih ploha s prikazima svetaca i biljnih motiva. U kapeli se nalazi rijedak ikonografski prikaz sv. Kümmernisse, raspete svetice s bradom. Uz crkvu je prenesen jednokatni drveni čardak s trijemom od rezbarena drveta koji služi kao župni dvor i zajedno s crkvom čini skladnu cjelinu.

Kapela sv. Ivana Krstitelja – Buševec

Prva drvena kapela sagrađena je vjerojatno prema natpisu na zvonu još u drugoj polovini 17 st., a današnja kapela je iz 1908. godine. Kapelu je podigla tesarska družba Marka i Jure Jankovića iz Čičke Poljane, a glavni oltar djelo je domaćeg majstora Pospišila iz Buševca. U kapeli je posebno vrijedan unutarnji prostor sa sasvim rustičnim slikarstvom sačuvanim još na svodu koji je oslikan scenama Rastanka Apostola. Prema koloritu i dinamici svojih pokreta podsjećaju na srednjovjekovne istarske freske, a izrazitim gestikulacijama i fizionomijom na rani barok. Na zidovima kapele naslikani su likovi Evanđelista – Sv. Matej i Sv. Ivan na sjevernom, te Sv. Marko i Sv. Luka na južnom zidu. Važno je napomenuti da ovo slikarstvo spada u vrlo rijetko sačuvano pravo pučko slikarstvo, koje se razlikuje od onoga iz drvene crkve Sv. Barbare u Velikoj Mlaki. Ova je kapela, ujedno bila i uzorak za niz drvenih kapela u Turopolju i Pokuplju u postbaroknom razdoblju.

Kapela sv. Ivana Krstitelja – Lukinić Brdo

Prva drvena kapela sagrađena je vjerojatno prema natpisu na zvonu još u drugoj polovini 17. st., a današnja kapela je iz 1908. godine, a posvećena je 1909. godine. Kapelu je podigla tesarska družba Marka i Jure Jankovića iz Čičke Poljane, a glavni oltar djelo je domaćeg majstora Pospišila iz Buševca.

Kapela sv. Jurja – Lijevi Štefanki

Kapela sv. Jurja u Lijevim Štefankima jedna je od najstarijih i najvrjednijih drvenih kapela, podignuta je 1677. godine na mjestu prijašnje kapele, a 1704. godine prenesena je na današnje mjesto. Po konstrukciji i po elementima se potpuno približava rustičnom tipu drvenih kapela. Posebnost je i kovani željezni pijetao na vrhu stožastog tornjića. Interijer ima barokni sklad boja, dominantan je ornamentikom i biljnim ukrasom bogato urešen oltar iz 1725. godine sa slikom Sv. Jurja i likom Majke Božje u medaljonu.

Kapela Ranjenog Isusa – Pleso

kapelu je podigla i opremila Rozalija Plepelić udovica plemića Ladislava Plepelića 1758. godine. Njezina današnja vrijednost su dekoracije pročelja. Od hrastovih je greda s tri oltara posvećena Ranjenom Isusu, Žalosnoj Majci Božjoj i Isusovom krunjenju trnovom krunom. Na pročelju kapele ispisana je bojom godina 1896. što prema tipu kapele i načinu obrade planjki (drvenih greda) može odgovarati godini izgradnje. Streha je optočena zupcima u obliku kapljica, koje su baš kao i drugi ornamenti na pročelju kapele obojeni bojama hrvatske trobojnice: crven, bijeli, plavi. Zidove interijera krasi Križni put izvornog umjetnika u drvu Mate Mihinice iz Obrezine.

Kapela sv. Roka – Cvetković brdo

Sadašnja je kapela, na mjestu stare iz druge polovine 17. st., sagrađena 1867. godine, a posvećena 1888. godine. Planjke (debele daske) su spajane na način tzv. njemačkog ugla, a prozori se zatvaraju na starinski način drvenim pločama izvana. Glavni oltar je posvećen svecu zaštitniku Sv. Roku, a pokrajnji desni oltar posvećen je Sv. Vidu, izradio ga je u drvetu Josip Markuz samouki kipar iz Roženice, nastavljač tradicije turopoljskih majstora drvorezbara. Iznad kora uzdiže se zvonik s piramidalnim krovićem.

Foto: Josip Škof

Kapela sv. Antuna Padovanskog – Gustelnica

Sadašnja je kapela, na mjestu prve kapele iz druge polovine 17. st., sagrađena 1888. godine, a posvećena je 1889. godine. Svojim izgledom i specifičnim načinom gradnje «na žale» razlikuje se od domaćeg tradicionalnog načina gradnje. Unutrašnje stijene obložene su daskama višebojno oslikanim ornamentikom geometrijskih i stiliziranih vegetabilnih motiva koji podsjećaju na motive s narodne nošnje. Nacrt kapele izradio je dr. Hermann Bollé, a gradila ju je družina različitih majstora iz Štajerske, Mađarske, Njemačke i Hrvatske.

Kapelica sv. Petra i Pavla u Cerju Pokupskom

Najsličnija je kapeli u Lukinić Brdu, iako je znatno manja. Podigli su je 1932. godine. majstori tesari Orečići iz Lijevih Štefanka. Ornamentika je ista kao i ona na drvenim, obiteljskim kućama u Pokupskom koje su također gradili. U kapeli je skroman oltar iz 17. st. koji ukazuje na starije porijeklo kapele. Od inventara posebno je vrijedno ulje na platnu Krist predaje ključeve sv. Petru nepoznatog pučkog slikara.

Kapela sv. Trojstva – Gladovec Pokupski

Podignuta je 1847. godine na brijegu izvan naselja. Najstariji dio inventara je ovalna slika Svih Svetih i mali bočni oltar. U kapeli se isto tako nalazi i vrlo zanimljiva i vrijedna slika posvećena Sv. Ivanu Nepomuku, zavjetna slika iz 1743. godine prikaz bitke s Turcima u krajoliku kroz koji protječe rijeka ispred utvrđenog grada. Druga oprema interijera crkve je iz razdoblja rokokoa, vjerojatno djelomično prenesena iz izgorjele crkve Sv. Trojstva u Slatini.

Kapela sv. Duha – Lučelnica

Spominje se 1668. godine, srušena je i podignuta nova 1704. godine. U 19. st. građena je nova kapela na mjestu stare. Današnja kapela potječe iz 1935. godine. Sačuvan je oltar manjih dimenzija pučkog baroknog stila iz 1749. godine s kipovima sv. Florijana i sv. Jurja, omiljenih svetaca zaštitnika u Turopolju i slikom Krunidbe B.D. Marije. Križni put, djelo domaćeg autora Mate Mihinice iz Obrezine, krasi zidove kapele.

Kapela sv. Ilije – Auguštanovec

Kapela sv. Ilije minijaturna je crkvica, sagrađena kao zvonara oko 1926. godine. Proširena je i popravljana 1975. godine, a ponovno obnovljena 2004. godine. Za jedne vremenske nepogode 1953. godine u zvonaru je udario grom i usmrtio zvonara koji je zvonio na uzbunu. Nakon te nesreće zvonaru su posvetili sv. Iliji, zaštitniku od groma, pa od tada mještanima služi kao kapelica.