Riječ je o knjizi Poraz ljudskosti. Crkveni nauk u epohi nuklearnog oružja autora Odilona-Gbènoukpoa Singboa. Razgovor su moderirali Maja Petranović, zamjenica glavnog urednika Kršćanske sadašnjosti, i Tomislav Kasić, redaktor.

Poraz ljudskosti

Naslov knjige dolazi od riječi koje je Ivan Pavao II. uputio Diplomatskom zboru 2003. godine: »‘NE RATU’! On nikada nije fatalnost. On je uvijek poraz ljudskosti.« 

Nakon kratkog uvoda i pozdrava Maje Petranović, govoreći uvodno o samoj knjizi, vlč. Odilon rekao je da ovaj rad nije primarno područje njegovoga znanstvenog interesa, međutim, potaknut ratom u srcu Europe između dviju kršćanskih zemaljaa, Rusije i Ukrajine, želio je aktualizirati kršćansku mirovnu etiku.

Na pitanje o crkvenom nauku o ratu, autor Odilon tumačio je njegovu ulogu kroz povijest te različite naglaske koji su nastajali u različitim vremenima.

Pravedni rat

Govorio je zatim o pravednom ratu i povijesti nauka o pravednom ratu, koji svoje korijene vuče još od Augustina. Pravedni rat pretpostavlja da je država napadnuta i da ima pravo na samoobranu. Ne može se zapravo govoriti o ratu koji je pravedan, nijedan rat nije pravedan, on je uvijek poraz ljudskosti. Stoga papa Franjo kaže da danas ne možemo govoriti o pravednom ratu, iako je sama logika pravednoga rata itekako prisutna, jer ako se izvršava pravo na samoobranu, u tom se smislu može govoriti o pravednom ratu.

Na pitanje bi li za neku državu u ovom trenutku bilo moralno raditi na stjecanju nuklearnoga naoružanja, autor je naveo primjer filma „Oppenheimer“, o tvorcu atomske bombe, koji na pitanje o odgovornosti kaže da on nije odgovoran za uporabu, već samo za njegovu proizvodnju.

Gledajući, međutim, svrhu oružja, vidljivo je da je svrha destrukcija nekoga. Ta svrha može postojati zbog nečije samoobrane, ili zbog društvene sigurnosti, ili nekog drugog plemenitog cilja, ali činjenica ostaje da je svrha oružja uništenje. Proizvoditi oružje u današnjem kontekstu vrlo krhkoga mira još je jedna dodatna neodgovornost. S druge strane, u kontekstu opravdane bojazni da pojedini narod može biti napadnut od drugog naroda koji takvo oružje posjeduje, postaje teško dati dobar odgovor na to pitanje.

Sakralnost rata

Maja Petranović dotaknula se pojma sakralnosti rata, koji se također spominje u knjizi. Vlč. Odilon spomenuo je u tom kontekstu primjer patrijarha Kirila koji je rat Rusije i Ukrajine okarakterizirao kao metafizički rat, a ne vremeniti. Time je vjerojatno želio reći da je Ukrajina Antikrist, a majka Rusija utjelovljenje Krista koji treba pobijediti.

Ne ulazeći u samu srž pitanja tko je u pravu, a tko nije, autor je primijetio da se oni koji trebaju biti u službi mira katkad miješaju u situacije u kojima se vidi da je ljudski život izgubljen. Rat zato poprima neke demonske dimenzije. Religije moraju biti u službi mira, ali kada se miješaju, rezultat je grozan. Postoje razlike i među religijama – postoje religije koje imaju mentalitet mira, no postoje i one koje imaju mentalitet rata. U tom mentalitetu nekoga uvijek treba žrtvovati da bismo mi živjeli u miru, što vodi u rat kao demonsku silu.

Pacifizam

U idućem se pitanju Tomislav Kasić dotaknuo pacifizima. Vlč. Singbo protumačio je da crkveni nauk općenito o ratu nije neki naivni pacifizam, jer on dovodi do toga da zlo bude nekažnjeno.

Najveća vrijednost života jest upravo sam život i čovjeka ga ima pravo braniti ako je ugrožen, a to se odnosi i na čitave narode. U kršćanstvu također postoje različitosti: primjerice, protestantska etika ima elemente strogog pacifizma, dok katolički nauk kaže: „Mir da, ali imamo pravo na samoobranu.“

„Dakle, trebamo se kloniti naivnoga pacifizma, jer ako postoji nešto oko čega se trebamo boriti da bismo opstali kao ljudi, onda je to naš život. Svatko ima pravo obraniti svoj život. Ako je taj život ugrožen na bilo koji način, ne braniti ga, u ime pacifizma, značilo bi raditi protiv svoje vjere i ne pomoći bratu čovjeku. Strogi pacifizam je ideal, ali on je gotovo neostvariv. Naivni pacifizam je čak i grijeh, jer ako je netko napadnut, a ne branim ga, onda ne cijenim vrijednost života, ne cijenim ljepotu života. Katolički nauk je: njeguj pacifizam, ali treba se i obraniti“, rekao je vlč. Odilon.

Načela proporcionalnosti i diskriminacije

U idućem pitanju Maja Petranović spomenula je neka načela kojih bi se trebalo držati u ratu, osobito u obrambenom ratovanju. Jedno od njih je načelo proporcionalnosti. Autor Odilon nadovezao se na to spominjući i druga načela, poput onoga o diskriminaciji. Diskriminacija pritom ne znači nekoga diskriminirati, nego u vojnoj etici to znači da treba razlikovati one koji su civili te ih izdvojiti, odnosno zaštititi od ratnog nasilja. To se načelo, primjerice, trenutačno krši u napadima Izraela na Palestinu.

Načelo proporcionalnosti govori da ne smijemo uzvratiti prekomjerno – o čemu piše i Stari zavjet („oko za oko, zub za zub“). Papa Franjo je tu jasan kada spominje pojam zaustavljanja. Potrebno je zaustaviti agresora, što katkad zahtijeva odgovarajuće uzvraćanje.

Foto: KS

Što je to nuklearna metafizika?

Pred kraj samoga predstavljanja, Tomislav Kasić pitao je autora o nuklearnoj metafizici, što je ujedno i tema zadnjega poglavlja knjige Poraz ljudskosti.

Ovaj izraz, riječima autora, trebao je biti naslov ove knjige, no čini se ipak neprikladnim pa je u suradnji sa zamjenicom glavnog urednika došao do naslova Poraz ljudskosti, na čemu joj je na predstavljanju zahvalio.

Nuklearna metafizika je, dakle, peto poglavlje knjige i pokušaj autora da analizira nasilje koje je prisutno u čovjeku i koje djeluje, u nekim situacijama, iznad granica fizičkoga.

Nameće se pitanje je li ljudska narav toliko pokvarena da nikako ne može shvatiti da ima smisla sačuvati i njegovati neka načela koja će u svakom trenutku vrijediti i koja nikako ne smijemo prekršiti. Među njima može biti načelo poštivanja integriteta ljudskoga života: „Možemo se, dakle, svađati oko bilo čega, a da ne dotaknemo ljudski život.“

Povijest ljudskog društva povijest je nasilja. Kako protumačiti prisutnost nasilja u ljudskoj naravi? Očito je da je riječ o nečemu što nadilazi samoga čovjeka, što je dakle pitanje metafizike. Pitanje pak nuklearnosti odnosi se na sofisticirana oružja kojim se danas koristimo.

Tu se javlja onda metafora ili pojam prsta – netko jednim pritiskom svoga prsta može cijelom stvorenju reći „doviđenja“, uključujući i njega samoga. Kontekst takvog jednog razornog čina ovisi o pojedinoj zemlji. U demokratskoj zemlji postoje mehanizmi po kojima ta odluka ne ovisi samo o jednom čovjeku, nego o više tijela. Međutim, u nekoj autokratskoj zemlji sve je moguće. Jesmo li pod prijetnjom nuklearnoga oružja danas? Sigurno jesmo i takve opasnosti i danas vrebaju.

U svojem posljednjem pitanju Maja Petranović navela je citat iz knjige koji govori o blagodati življenja u apokaliptičkom vremenu. 

Čovjek je nedokučivo biće i ovisno o raspoloženju svašta se može promijeniti.

Nalazimo se u apokaliptičkom vremenu, što ne treba shvatiti u strogom smislu – smak svijeta neće se dogoditi sutra, ali dogodit će se smak nekih svjetova, nekih mentaliteta. Apokaliptičko vrijeme znači „otkrivenje“ – mi nanovo otkrivamo zagonetku naše ljudske naravi, a blagodat je biti u takvom vremenu jer nosimo svijest o tome da nešto moramo promijeniti. Razoružanje društva mora početi od razoružanja naših srca.

Tomislav Kasić je pred kraj predstavljanja izdvojio citat pape Franje iz Laudato si’, koji u broju 104 kaže: „Nikada čovjek nije imao toliku moć nad samim sobom i ne postoji nikakvo jamstvo da će ju dobro koristiti.“ To je Papina dijagnoza onog što se danas događa. U središtu je pak crkvenog nauka i svih papinskih poticaja uvijek mir.

Vlč. Odilon potom je za kraj prokomentirao: „Danas živimo u strahu zbog onog što nas čeka, ali upravo zato je glavni poziv crkvenog nauka poziv na mir i poziv na povjerenje – Bog je onaj koji upravlja ljudskom poviješću i on će pronaći dovoljno onih koji su razumni i koji će ipak reći ne destrukciji, ne uništenju, ne autodestrukciji.“

Na kraju predstavljanja autor je zahvalio svima na dolasku, a druženje s autorom nastavilo se na štandu Kršćanske sadašnjosti u 5. paviljonu, gdje je vlč. Odilon potpisao čitateljima kupljene knjige.

Fotogaleriju s predstavljanja pogledajte ovdje.

* Sponzorirani članak