BOG U TEATRU

Drugi Festival kršćanskog kazališta otvoren predstavom Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika

Drugi Festival kršćanskoga kazališta otvoren je u petak, 3. lipnja 2016. godine, jubilarnom 250. izvedbom predstave Prikazanje sv. Lovrinca mučenika Hvarskoga pučkoga kazališta u zagrebačkoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga.

01 Lovrinac, Drugi Festival krscanskog kazalista

“Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika”

Prema riječima izbornice FKK-a, prof. dr. sc. Sanje Nikčević, predstava je poseban fenomen hrvatskoga glumišta jer Hvarani izvode taj srednjovjekovni tekst (na čakavici) na izuzetan, kazališno dojmljiv način već 47 godina. Začetnik i predsjednik glumačke družine je Milan Lakoš, dok je na mjestu umjetničkog voditelja bio pok. Marin Carić. Carić je režijom Prikazanja života sv. Lovrinca želio pokazati da je dramska baština i pučki pristup kazalištu živ i u 20. stoljeću, u čemu je, kao i uprizorenjima drugih baštinskih tekstova koje su Hvarani poslije igrali (Hektorovićevo Ribanje i ribarsko prigovaranje, Stori letrat, Franičević-Pločareva Šaka zemlje, Lucićeva Robinja) uspio.

Od premijere 1970. godine predstava je često gostovala u inozemstvu, na gotovo svim kontinentima, a ansamblu su posebno drage izvedbe u hrvatskoj dijaspori, pred gradišćanskim, moliškim, bunjevačkim, karaševskim i janjevačkim Hrvatima. Predstava je nastala u klubu hvarskih studenata u Zagrebu 1970., i ostala vezana za Zagreb gdje obilježava jubilarne izvedbe: 150. izvedba održana je u zagrebačkoj crkvi sv. Marije na Dolcu, 200. u crkvi sv. Katarine, u sklopu manifestacije Pasionska baština te ova 250. na Sv. Duhu, koja je otvorila drugi Festival kršćanskoga kazališta.

Tekst govori o smrti  kršćanskih mučenika iz rimskog doba koji ne žele zanijekati svoju vjeru: papi Sistu i Lovrincu, pri čemu ih Rimljani (okrutni car Dacije i njegovi pomoćnici Valerijan i Merkurije) okrutno muče a Bog podržava u njihovoj muci i na kraju odvodi u rajsku slavu. Zapis teksta, u osmeračkom stihu, potječe iz 15. stoljeća, ali je igran puno prije jer je u srednjem vijeku život Krista i svetaca koji slijede Kristov put bila tema prisutna širom Europe, a tekstove su pisali svećenici bez  isticanja autorstva. Predstave su se izvodile na trgovima pred crkvom, pa postoje i zapisi s Hvara iz 13 stoljeća. Marin Carić je postavio tekst slijedeći srednjovjekovnu ali i hvarsku tradiciju. Predstava se igra pred crkvom, a u nju je uključena ikonografija hvarskih bratovština koje kontinuirano od srednjeg vijeka djeluju do danas u crkvenim procesijama i svečanostima. U predstavi se koriste crne i bijele tunike, odore  hvarskih bratovština Crnih i Bilih. Boja tunika izražava dvije suprotstavljene strane na sceni: „dobre“ (bijela za kršćane) i „zle“ (crna za Rimljane), dok u crvenoj odori dolazi lik đavla – Belzebula. Nakon što sv.  Lovrinac umire izgarajući na lomači, predstava završava napjevom, pri kojemu se svetac s anđelima uzdiže k Svevišnjemu. Glazbeni napjev je uzet iz pogrebnih svečanosti bratovština (melodije je u 19. stoljeću zabilježio Franjo Kuhač) i tekstualno prilagođen priči o Lovrincu. Izvođenje tog završnog napjeva izazvalo je posebno oduševljenje publike na ovoj izvedbi, tako da se tražio bis.

Hvarska glumačka družina ima svoju stalnu jezgru koja nosi predstavu i koja djeluje od samih početaka, a često se uloge preuzimaju kako glumac odrasta – dječaci su angeli, a kad narastu preuzimaju druge uloge. Milan Lakoš jedini je nastupao u svim dosadašnjim izvedbama u istoj ulozi (Valerijana, glavnog pomoćnika rimskog cara). Cijeli ansambl Hvarskog pučkog kazališta igra izuzetno dojmljivo. Čakavica se tečno izgovara, minimalnim pokretima postiže se dramska napetost i suosjećanje, kojom se publiku „uvlači u priču“! Glumačka jezgra, uz Milana Lakoša kao Valerijana, su Ralf-Jacky Milatić (rimski cesar Decij), Fabijan Brkušić (papa Sisto), Marino Miličić (Lovrinac), te Prošper Glive (Merkurij), Ivan Blaž Brkušić (anđeo), Vislav Zaninović, Jure Tomičić, Zoran Sansović, Joško Martinić, Jan Milatić, Ivan Jeličić, Ivica Tomičić, Toni Barišić, Ante Lakoš, Ivan Petrić, Petar Palarić, Visko Zaninović, Vislav Zaninović, Prošper Carić i Jure Tomičić.

01 Biti s Bogom, dovoljno je za srecu

“Biti s Bogom, dovoljno je za sreću”

Nakon izvedbe, čiji je kraj popratio snažan i odobravajući pljesak, publici se obratio fra Ivan Marija Lotar, organizator FKK s pozdravnim riječima te zahvalom hvarskim izvođačima i organizatorima Festivala (Hrvatska provincija sv. Jeronima franjevaca konventualaca, samostan sv. Duha i župa sv. Antuna Padovanskoga, časopis Veritas). Slijedilo je obraćanje fra Tomislava Glavnika, gvardijana Samostana Svetoga Duha, koji je naglasio kako mu je iznimno drago što svetoduško brdo svijetli te zahvalio fra Ivanu Lotaru na predanosti u radu pri organizaciji Festivala. Izbornica Festivala, prof. dr. sc. Sanja Nikčević, u svom je obraćanju najavila bogat program te istaknula kako je očito da kršćansko kazalište postoji u našoj zemlji, makar nije vidljivo jer je na rubu. Upravo zbog toga, želja je bila okupiti te predstave na Festivalu. Naposljetku je riječ ponovno pripala glumcima. Milan Lakoš izložio je najznačajnije činjenice o predstavi i družini. Slijedila su pitanja iz publike, razgovor s glumcima te ponovna izvedba napjeva iz predstave.

Svjetla Festivala kršćanskoga kazališta na svetoduškom brdu ostaju upaljena čekajući daljnji najavljeni program i publiku, koja s obzirom da je ulaz na predstave besplatan, osim pljeskom, nagradu i potporu može toj hvalevrijednoj manifestaciji pružiti dobrovoljnim prilozima.

Danas će biti prikazane dvije monodrame: “Biti s Bogom, dovoljno je za sreću”, monodrama o životu bl. Ozane Kotorske, autorice, redateljice i glumice Barbare Bagudić, te “Oproštaj od Gospodina”, monodrama o životu svećenika Stjepana Kranjčića, autora Stjepana Tomića, koju je režirao i izvodi Dubravko Sidor.

U monodrami „Biti s Bogom, dovoljno je za sreću“ pratimo život bl. Ozane Kotorske, dominikanke iz 15. stoljeća. Mlada pastirica Katarina Kosić iz malog sela kraj Podgorice od malena ljubi Isusa koji joj se ukazao dok je bila sa stadom na paši prvo kao djetešce, a zatim i kao raspeti. Nakon dolaska u Kotor postaje  kućna pomoćnica bogate obitelji u Kotoru, a zatim ulazi u red i postaje zazidana djevica, te provodi 52 godine u sobici nadomak crkve u molitvi, samoći, postu i pokori. Imala je samo jedan habit na sebi,  ljestve na kojima je spavala, križ na zidu i dva prozorčića – jedan koji je gledao na Presveto u crkvi i drugi na koji su dolazili ljudi po utjehu i savjet. Živeći u Kotoru inspirirala je pripadnike svih vjeroispovijesti, a njezin je poticaj na molitvu spasio Kotor od Turaka. U monodrami nam bl. Ozana priča svoj život prolazeći kroz svoja sjećanja i odbacujući ih jer je biti s Bogom, dovoljno za sreću. 

04 Oproštaj od Gospodina

“Oproštaj od Gospodina”

Monodramu je napisala i izvodi ju s. Barbara Bagudić, dominikanka iz Dubrovnika kojoj je bl. Ozana uzor u nasljedovanju svetosti. Ovom monodramom želi se pridružiti proslavi 800. jubileja reda propovjednika, ali i potaknuti štovanje bl. Ozane čiji je postupak za proglašenje svetom u tijeku.

Monodrama „Oproštaj od Gospodina“ prikaz je posljednjih dana života križevačkog župnika na glasu svetosti dr. Stjepana Kranjčića koji se pred svetohraništem crkve sv. Ane u Križevcima prisjeća ključnih trenutaka svojega života. Ovaj je svećenik bio pastoralni pomoćnik i prijatelj budućem zagrebačkom nadbiskupu i kardinalu Franji Kuhariću. Njih su dvojica posjećivali kardinala Stepinca u Krašiću dok je tamo provodio svoje posljednje dane. Župljani i vjernici pamte ga kao vrijednog župnika, kao svećenika gostoljubive naravi.

Monodrama je premijerno nastala 10. travnja 2016. godine, a njezin je tekst Stjepana Tomića nagrađen na Natječaju za duhovnu književnost koju udruga Stjepan Kranjčić organizira svake godine želeći zadržati živim sjećanje na svog župnika. Organiziraju nekoliko natječaja duhovne književnosti (takozvani mali i veliki Kranjčić), te razne manifestacije (Dani hrvatskih blaženika), a producirali su i ovu monodramu. Sve u želji da se pokaže hrvatskoj javnosti kako je i u našem narodu bilo ljudi na glasu svetosti za koje možda ne znamo dovoljno (npr. Ozana Kotorska), ali i da je  svetost živa i danas (kao kod Stjepana Kranjčića). Često se čuje zašto Bog ne djeluje danas i vlada uvjerenje da je svetost nestala s prvim kršćanima i mučenicima iz rimskog doba ili svecima iz srednjeg vijeka. Međutim, svetost je živa i danas i to vrlo blizu nas – kao što nam pokazuje primjer Stjepana Kranjčića iz Križevaca ili poljskog sveca Maksimilijana Kolbea čija je životna priča pretočena u mjuzikl na programu festivala sutra (nedjelja 5. lipnja) u HNK-u u 19.30.

Miriam Mary Brigles | Bitno.net

Program drugog Festivala kršćanskog kazališta možete pogledati na linku ovdje.

Objavljeno: 4. lipnja 2016.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi

Trenutno se čita