Bilo je zanimljivo pratiti profile na Twitteru nekih od najutjecajnijih američkih katoličkih publicista ovaj vikend.

Na njihovoj „lajni“, naime, dominirali su komentari na dva događaja.

Jedan je bio završni dokument Sinode o Amazoniji koji je, očekivano izazvao rasprave (da ne upotrijebimo težu riječ).

Drugi događaj bio je novi album trenutačno najveće američke hip-hop zvijezde Kanye Westa koji se zove „Jesus is the King“ (Isus je kralj) i koji je objavljen u petak.

Album je glazbeni izričaj procesa obraćenja koji kod Westa, kako pišu američki mediji, traje već više od godinu dana, i svojim je otvorenim (da otvorenije ne može biti) naviještanjem Isusa Krista već izazvao pravi „kulturni tsunami“ u Sjedinjenim Državama. Katolički je publicist Sohrab Ahmari pjesmu „Closed on Sunday“, u kojoj West repa o zaštiti svoje obitelji od nasilnih ideologija koje uništavaju, već proglasio jednim „od najreakcionarnijih stvari ikada ubačenih u američki mainstream“.

„Volim tu pjesmu“, napisao je Ahmari o skladbi u kojoj West spominje tvrtku Chick-Fil-A, lanac brze hrane, koja je bila napadana zbog svojih prokršćanskih stajališta.

„Do grla sam u posljedicama Sinode o Amazoniji i financijskih skandala u Vatikanu, a vi ljudi mislite da bih se trebao baviti novim albumom Westa“, napisao je na Twitteru Ed Condon, jedan od urednika Catholic News Agencyja, možda i najprestižnijeg katoličkog medija u Sjedinjenim Državama.

Napisao je to, čini se, u polušali, duboko svjestan značaja koji novi album repera može imati. West je vjerojatno u ovom trenutku najveća zvijezda hip-hop industrije koja ima na stotine milijuna fanova diljem svijeta i njegovo svjedočanstvo za Isusa moglo bi biti iznimno važno za smjer u kojem ide američka, a samim time i globalna popularna kultura.

Kanye West je s kršćanstvom uvijek koketirao. Njegova pjesma „Jesus Walks“ s debut albuma „The College Dropout“ iz 2004. već je u nekoliko navrata opisana kao najvažnija rap pjesma u zadnjih dvadesetak godina i to od ljudi koji s kršćanstvom nemaju nikakve veze.

Nakon toga je West objavio čitav niz albuma koji su jednako dobro prolazili i kod publike i kod kritike i svojom je poetikom bio puno uklopljeniji u uobičajene komercijalne hip-hop teme poput bogatstva, seksa, i sličnih ozračja. Postao je poznat i po svom ekscentričnom i nepredvidljivom ponašanju, kao onaj put kada je prekinuo dodjelu MTV nagrada izlaskom na pozornicu jer nije bio zadovoljan time tko ju je dobio. Obilježila ga je i tragična smrt majke s kojom je bio iznimno vezan i koja je preminula 2007. od posljedica plastične operacije. Mediji su puno pisali i još uvijek pišu o njegovu braku s celebrity figurom Kim Kardashian s kojom se oženio 2014. i s kojom ima četvero djece. Prošle je godine objavljeno kako je završio u mentalnoj ustanovi zbog ovisnosti o antidepresivima.

I sada, nakon svega toga, nakon svoje deklaracije „Ja sam bog“ na albumu „Yeezus“ iz 2013., nakon što je još prije godinu dana bio kreativni redatelj dodjele nagrada koju je organizirala pornografska stranica Pornhub, West radi album koji je jedna od najhrabrijih i najodlučnijih deklaracija kršćanske vjere, koja dolazi iz samoga srca industrije, iz glazbenog pera jednog od njenih najmoćnijih autora.

“You won’t ever be the same when you call on Jesus’s name / Listen to the words I’m sayin’ / Jesus saved me / Now I’m sane“, repa primjerice na pjesmi „God is“,  a album je prepun takvih svjedočanstava.

Reper je kroz zadnjih godinu dana prolazio kroz veliku „promjenu srca“, o čemu je govorio u čitavom nizu razgovora koji su pratili izlazak albuma. Danas govori kako više nije „zabavljač“, nego ga jedino zanima naviještanje Evanđelja. Distancirao se od pornografije i rekao kako se liječi od ovisnosti o njoj (kada je snimao album, suradnike je molio da ne prakticiraju seks ako nisu vjenčani) i osudio abortus prema kojemu je ranije bio indiferentan (sada je izjavio kako je politika Demokratske stranke tjerala Afromerikance “ubijati svoju djecu”).

Dobar primjer je nedavno gostovanje kod popularnog Jimmyja Kimmela. Nakon što je gostovanje krenulo u prilično uobičajenom smjeru, kamo ga je voditelj vodio, West je odmah preusmjerio svoje odgovore i počeo govoriti o tome kako je predao svoj život Isusu i kako u svemu što čini pokušava brinuti o svojoj obitelji, jer je obitelj temelj zdravoga društva.

„Bojiš li se da ćeš izgubiti publiku?“ pitao ga je nedavno voditelj Big Boy.

„Čovječe, jedino čega se bojim jest moj Bog. Moj otac, njega se jedino bojim“, odgovorio je glazbenik.

West je u istom razgovoru rekao i kako je u prošlosti pisao i radio stvari kojih bi se danas odrekao i prisjetio se nekih vulgarnih pjesama s kojima se potpuno uklopio u dominantne trendove u glazbi.

“Siguran sam da je đavao bio sretan taj dan. I što se dogodilo s tom pjesmom? Postala je broj jedan brzo. To se uklapa u cijelu priču. U priču s drogama, u priču s promoviranjem ubojstava tako da možemo imati što više robova u ovom sustavu masovne zatočenosti i neprestanog robovlasništva“, rekao je West.

„Pa zašto si napisao tu pjesmu?“ pitao je voditelj.

„Jer sam bio izgubljen, potopljen“, odgovorio je reper koji je ovih dana dao i nekoliko zanimljivih izjava o svom odnosu prema „crnačkoj kulturi“ koju je navodno izdao.

„Jedina kultura koja me zanima jest kultura služenja Isusu Kristu“, rekao je.

The Catholic Herald objavio je jučer tekst autora Zaca Mabryja pod naslovom „Zašto su katolici oduševljeni novim albumom Westa“. U njemu Mabry piše:

„Njegova poruka da je Isus kralj jest osvježavajuća. Posebice je osvježavajuća za mlade katolike koje su odgajali da je Isus samo prijatelj ili, u biti, dobar motivacijski govornik iz I. stoljeća“, piše Mabry očito aludirajući da katolici u SAD-u sve više trebaju evanđeoski radikalizam u duhovnom ozračju razočaranja liberalnom demokracijom i opasnostima ideologije permisivnog liberalizma koja stoji iza nje.

Mabry upozorava kako nije sve u cijeloj priči oko Westa „savršeno“. Prije svega, iz katoličkog aspekta je neprihvatljivo da je glazbenik, kako izgleda, pokrenuo svoju crkvu. Riječ je o „Nedjeljnim službama“ (Sunday service), glazbeno-duhovnim događajima koje West održava već dulje vrijeme i na koje dolaze posebno pozvane osobe gledati kombinaciju propovijedanja i gospel glazbe.

Marby dalje piše kako i u tome treba prepoznati pozitivne elemente u kojima Kanye nastoji svoju iznova pronađenu vjeru pretvoriti u javno slavljenje. Autor čak piše kako ne možemo tvrditi da glazbenikovo obraćenje neće završiti u katoličanstvu. Spominje kako su njegova žena i djeca nedavno kršteni u Armenskoj apostolskoj Crkvi koja ima apostolsko naslijeđe.

„Benedikt XVI. govorio je o ‘diktaturi relativizma’. Unatoč nekim dijelovima koje je Kanye pogrešno shvatio, katolici se mogu identificirati s njegovom borbom da pobjegne od te diktature i pronađe ono što je istinito, predivno i dobro“, napisao je.

U svakom slučaju, za Westa se, a to primjećuje i članak u The Catholic Heraldu, treba moliti.

Ono što je već sada sigurno jest da Isus nije ušao tako snažno u američku popularnu kulturu još tamo od filma „Pasija“ Mela Gibsona ili, ako je o glazbi riječ, obraćenju Boba Dylana i albumima koji su nakon toga uslijedili.

„Jesus is King“ doista može postati neka vrsta „Slow Train Cominga“ u hip-hop verziji za XXI. stoljeće. Može biti nadahnuće za tisuće mladih umjetnika koji će željeti svoj rad posvetiti Isusu i neće se toga bojati niti stidjeti. Baš kao West.

Goran Andrijanić | Bitno.net