Slavljenički bend Amorose nedavno je, nakon nekoliko godina djelovanja, objavio svoj prvi album “Gdje god zoveš“. Sastav inače čine akademske glazbenice Iva Smojver, Mateja Bunčić i Martina Pustički koje su svojim izričajem u kratko vrijeme postale prepoznatljive među domaćim ljubiteljima slavljeničke glazbe. Upravo nam je objava njihovog prvog diskografskog izdanja poslužila kao povod za razgovor s voditeljicom slavljenja u Amorosama, gore spomenutom Ivom.

– Već nekoliko godina egzistirate na duhovnoj glazbenoj sceni u Hrvatskoj, iza vas su stotine koncerata te milijunski pregledi na YouTubeu. Kako to da ste tek sada objavile prvi album? Jesu li razlozi kreativne ili praktične prirode?

Razloga je mnogo, ali možda je glavni taj da nismo niti imale namjeru snimiti album već je on proizašao iz slavljenja te našeg osobnog hoda s Isusom. Sjećam se kako smo Mateja i ja prvu pjesmu “Ustani i hodaj” napisale u vrijeme kada još nikada nismo vodile slavljenje niti smo igdje služile, a da budem do kraja iskrena, nismo puno ni znale o tome. Jedino što smo imale bilo je srce koje gori za Gospodinom. Bilo je to za Božić 2017. godine, u vrijeme kada smo gotovo svaki dan po nekoliko sati slavile u njezinoj garaži – točnije, pelnici – i uranjale s Gospodinom u molitvu, ne znajući planove koje ima za nas, a koje nam je vrlo brzo počeo otkrivati. To su zapravo bili počeci stvaranja albuma i naše pripreme za slavljeničku službu. Gospodin i nas dvije. Ubrzo nam je doveo i našu Martinu, točnije za Uskrs kada smo snimale u studiju “Ustani i hodaj”.

Iza njenog dolaska zapravo stoji jedna prekrasna priča Božje intervencije, ali samo ću reći da je u trenutku kada je postala dio nas još uvijek nismo čule kako pjeva. Prvi put čule smo je u studiju, kada je već bila za mikrofonom kako bi snimila svoje vokale. No u srcu smo znale da je ona ta koju nam Gospodin šalje i od tog dana stvari su se kretale prilično ubrzano!

Gospodin nam je doslovno u ruke stavljao pjesme za koje je želio da ih snimimo. Nikada nismo snimile ništa zato što se nama sviđa, već zato što smo osjetile da to On  želi od nas. I tako pet godina kasnije, nakon mnogih duhovnih obnova, večeri slavljenja i neprospavanih noći u studiju, te smo pjesme objedinile na našem prvom albumu “Gdje god zoveš” u izdanju Nove Eve.

– U suvremenoj glazbi primjetno je odumiranje albuma kao primarnog izraza, no prva „ploča“ i dalje je iznimno važan trenutak za mnoge izvođače. Je li vaš album „skup singlova“ ili on priča dublju priču, dakako, uz onu slavljeničko-evangelizacijsku?

Da, općenito je evidentno odumiranje albuma, međutim paralelno smo izuzetno iznenađene brojem ljudi koji traže naš album – i to na CD-u. Smatram da uvijek kada netko ima nešto iskreno za dati, ljude to zanima te onda opća pravila ne vrijede.

Naravno da smo sretne što imamo tu prvu “ploču”, ali iznad svega zahvalne smo Gospodinu jer je On taj koji nam je dao poticaj, inspiraciju, talente. Na kraju, ovaj album postoji zbog Njega i radi širenja Evanđelja. Sve pjesme, ali i svaka nota, slovo, slika ili kadar u onom vizualnom dijelu koje smo stavile na album imaju dublje značenje za nas, kao i razlog zašto su stavljeni na album. Bile smo maksimalno uključene u cijeli proces stvaranja jer smo zaista htjele ispričati svoju osobnu priču s Isusom i mislim da je to razlog zašto nam se javlja toliko ljudi. Dobile smo na tisuće najrazličitijih svjedočanstva za svaku od pjesama.

Interno se šalimo da smo mogle snimiti i dva albuma kolika je minutaža, ali ionako se radi o pjesmama slavljenja te nam je uvijek i jedino bitno da svaka od njih osobu koja sluša dovede u prisutnost Gospodina i potakne je na slavljenje, jer je upravo to i smisao naše glazbe.

Amorose

Foto: Josip Ninković

– Kako izabirete pjesme koje ćete snimiti?

Već sam spomenula kako nam Gospodin uvijek pokaže koja je pjesma i molitva potreba za ljude u ovom vremenu. Nekada se to dogodi u trenucima zajedničkog slavljenja, a nekada poticaj dobijemo pojedinačno. No zanimljivo je da za svaku pjesmu uvijek sve tri osjetimo sličnu čežnju u srcu i tada znamo da ulazimo u studio. To je, recimo, nekakvo pravilo, neovisno radi li se o autorskom djelu, stranoj pjesmi za koju radimo prijevod ili nekoj koja je možda već prevedena. Važnije nam je osjetiti što Gospodin progovara u srcu nego razmišljati hoće li pjesma imati dovoljno cathcy refren ili melodiju da privuče ljude.

Npr. za neke smo pjesme znale da se na prvu neće “uloviti” kod ljudi, ali smo ju svejedno snimile jer smo vjerovale Gospodinu. I onda bi nedugo nakon što je pjesma izašla primile moćna svjedočanstva te nam je odmah bilo jasno zašto je poticaj bio tako snažan, potvrđujući nam da uvijek moramo slušati što Gospodin želi. Također, uvijek provjeravamo s našim prijateljima svećenicima je li pjesma teološki ispravna. To je posebno važan segment pri odabiru.

– Jedna od pjesama na albumu posvećena je i Blaženoj Djevici Mariji. Kako ste uopće došli na ideju za nju i kako je izgledao kreativni proces iza pjesme? Ponekad se u nekim katoličkim krugovima zna postaviti pitanje nedostatka slavljeničkih pjesama posvećenih Mariji. Smatrate li da je ta zabrinutost opravdana? Je li slavljenički izraz uopće prikladan za marijanske pjesme?

Pjesmu koju smo posvetile našoj Blaženoj Djevici Mariji zove se “Od svih žena“, a nastala je u vrijeme kada smo pobliže upoznale našu Majku i produbile odnos s njom. Otkrile smo moć njezina zagovora, snagu njezina štita, ali i koliko je zapravo ljubljena od Boga koji je baš Nju od svih žena ikada na svijetu izabrao za Isusovu Majku, a ona je ostala ponizna i vjerna do kraja. To je priča koju smo puno puta čule, ali drugačije je kada se u srcu dogodi spoznaja. Vjerujem da je Gospodin htio da nakon njega, Oca, upoznamo i Majku te nam je darovao inspiraciju za pjesmu tijekom čijeg je stvaranja produbljivao naš odnos s njom.

Osobno mi ranije nije bilo jasno zašto moliti Gospu za nešto kada se već mogu direktno obratiti Isusu, ali nam je Gospodin kroz pjesmu darovao mnoge odgovore te mogu reći da smo u srcima postale prava marijanska djeca. Pjesma je na papir izašla gotovo u jednom dahu, a tijekom samog snimanja u studiju te spota za pjesmu svjedočile smo nebrojenim nevjerojatnim napastima. Tada smo shvatile zašto i koliko Neprijatelju smeta Blažena Djevica Marija, ali i koliko je se boji jer je ona ta koja mu gazi oholu glavu.

Definitivno smatram da nedostaje novih pjesama posvećenih Gospi i ne mogu sa sigurnošću reći koji je razlog tome. No vjerujem da pjesme izlaze iz odnosa i čežnje za istim, kako s našim Trojedinim Bogom, tako i s Gospom i svecima, pa možda i tu leži dio odgovora, ali i rješenja. Što se tiče slavljeničkog izraza, rekla bih da se on više odnosi na glazbenu maniru, nego što zadire u samu teološku terminologiju jer mi Blaženu Djevicu Mariju ne slavimo, već štujemo. Također, ne molimo se njoj, nego ju molimo za zagovor kod Gospodina, a to je velika razlika koja se često krivo interpretira.

Za kraj bih samo još citirala bl. Alojzija Stepinca: “Gdje cvate pobožnost prema Majci Božjoj, možemo biti sigurni i o čistoći vjere Kristove.”

– Što Amorose razlikuje od ostalih slavljeničkih izvođača na duhovnoj glazbenoj sceni? Što je ono što vi želite donijeti ili unijeti u slavljenički izraz u Hrvatskoj?

Ovo nije lako pitanje i možda je bolje da ga postavite drugima jer ne znamo kako same za sebe napisati po čemu smo posebne (smijeh).

Donijeti i predati Bogu kroz glazbu želimo sve, zaista sve što imamo, što možemo i što jesmo. Njemu ne pripadaju naše “mrvice” – kad sve drugo namirimo, pa ono što preostane – već samo najbolje od nas za Onoga koji sjedi na Tronu i kojemu sva slava pripada.

– Jeste li zadovoljni „zvukom“ koji ste postigli na albumu ili ste još uvijek na putu ispunjenja neke svoje vizije? Koji su, ukratko, daljnji planovi za Amorose?

Jako smo zadovoljne, osobito stoga što znamo da smo u tim trenucima dale svoj maksimum! Na tome treba biti zahvalan, a ne razmišljati što je moglo drugačije. Sad kad gledamo unatrag i kad imamo više iskustva sigurno bi neke stvari na prvim pjesmama napravile drugačije, možda i bolje, ali to je nebitno. Svaku smo pjesmu napravile najbolje što smo u određenom trenutku mogle te smo uz svaku naučile puno o radu u studiju, provodeći tamo sate i sate. Iako smo sve tri završile muzičku akademiju te smo profesionalne klasične glazbenice, rad u studiju je nešto sasvim drugo. Zato Bogu hvala na našem producentu Ivanu Škunci s kojim smo puno toga naučile te s kojim dijelimo vrlo sličnu glazbenu estetiku, ali i pristup snimanju pjesama slavljenja, tako da je kroz godine nastala prekrasna suradnja i prijateljstvo između nas. Sa svakom novom pjesmom sve smo više gradile naš zvuk, ali on se još uvijek gradi. Ipak smo izdale tek prvi album. (smijeh)

Planova je mnogo, a još ih više nastaje putem. Već radimo na drugom albumu, čije je snimanje u tijeku. Također, krajem veljače idemo u Dublin gdje ćemo zajedno s vlč. Ivanom Seletkovićem sudjelovati na velikoj duhovnoj obnovi. Nakon Uskrsa dva ćemo tjedna provesti u Los Angelesu gdje smo pozvane voditi slavljenje na Mladifestu, a 27. svibnja ista nas služba očekuje u zagrebačkoj Areni na velikom molitvenom danu Progledaj srcem. Tu su još i peti po redu Antunovski hod, 10. lipnja, koji na Svetom Duhu organizira naša Evangelizacijska zajednica Sveti Duh i fra Stjepan Brčina, kao i naši redoviti susreti četvrtkom pod imenom Duhovno duhovite večeri koje se također održavaju na Svetom Duhu.

Amorose

Amorose na ‘Progledaj srcem’/Foto: Filip Vukina

– Spomenula si da ste sve tri akademske glazbenice. Po čemu se duhovna scena razlikuje od svjetovne, bila ona akademska ili estradna? Razlikuje li se uopće?

Razlikuje se i mislim da je to potrebno. “Scena” je, doduše, nezgodna riječ za nas slavitelje, prvenstveno jer se odnosi na mjesto gdje se uglavnom proslavljaju ljudi, tzv. zvijezde i njihovi talenti kojima se plješće. U našem slučaju proslavlja se Gospodin te njemu pripadaju sav pljesak i slava.

Premda često izlazimo na pozornicu, mislim da je najbitnije ono što s time radimo u našim srcima. Ako na pozornicu, pa makar bila ogromna kao ona u Maksimiru, izađemo pogleda usmjerenog u Gospodina i sa sviješću da tih 55 000 ljudi nije došlo pljeskati nama već Bogu, tada se događaju ogromni blagoslovi, neovisno o sceni, reflektorima i slično. Teren je, pak, sklizak i samo smo ljudi, ali nosimo veliku odgovornost te je važno da molimo za poniznost i čisto srce. Tu, na kraju, imamo uzor u našoj Majci Mariji. Ukratko, ne smijemo skretati pažnju na sebe, već ljude usmjeravati slavljenjem prema Gospodinu.

Što se tiče nas koji dijelimo tu pozornicu i dar slavljenja Gospodina, važno je da možemo više opraštati i ljubiti jedni druge, međusobno se podržavati i radovati jer je najljepše kad smo zajedno u njemu. Onda smo doista živa Kristova Crkva.

– Za kraj, gdje se može nabaviti vaš album?

Album “Gdje god zoveš” u fizičkom obliku može se nabaviti svakog četvrtka nakon Duhovno duhovitih večeri na Svetom Duhu (samo nam se javite nakon slavljenja), zatim u galeriji sv. Antuna na istoj lokaciji (utorkom, srijedom i petkom od 18 do 20 sati te nedjeljom nakon svetih misa), a možete nam se javiti putem e-maila amorose.music@gmail.com i naših društvenih mreža. U digitalnom obliku album je dostupan na svim važnijim platformama.