Malo sam se već umorila od silnih provokacija protiv kršćana, tko god ne zna što bi a malo bi medijske pažnje – uvrijedi nas. Međutim, umorila sam se i od onih koji u ime kršćanstva od mene traže reagiranje. Dobila sam nedavno od dragih ljudi e-mail koji započinje apokaliptično: Kad Gospodin dođe drugi put hoće li naći 50 pravednika? Ima jedan strašan film koji blati Gospodina našega Isusa Krista, Corpus Christi, i ako sam pravi kršćanin ja bih trebala spriječiti njegovo prikazivanje. I da svakako proslijedim na što više adresa jer ću samo tako ući u onih 50 pravednika.

Ja znam za dramski tekst tog naziva ali ne i za film. No, najviše me zabrinulo jer sam taj isti e-mail dobila 2008. pa 2011. pa 2012. i eto sada, 2015. opet. Na hrvatskom jeziku. Dakle bauk Corpus Christija kruži internetom pa hajdemo vidjeti o čemu se radi.

Osiguranje za premijeru loše predstave

Corpus Christi je drama poznatog američkog gay dramatičara Terrencea McNallyja iz 1997. U jeku interesa za gay teme devedesetih McNally je bio glavna zvijezda Broadwaya s dramom Love! Valour! Compassion! (Ljubav! Hrabrost! Suosjećanje!) iz 1994. No, poznat je i po dramama poput ljubavne priče Frankie i Johnny na mjesečini (1982.), Master Class o Mariji Callas (1995.) ili mjuziklima: Poljubac žene pauka (1992.), Ragtime (1996.) i Skidajte se do gola (2000.) Drame mu igraju po brodvejskim kazalištima (od 500 do 3000 mjesta!), po njima se snimaju filmovi, nagrađivan je, a zovu ga i u suradnje za mjuzikle i TV drame.

Corpus Christi je trebala biti praizvedena u New Yorku u Manhattan Theatre Clubu, uglednom ali off brodvejskom teatru (što znači da ima do 500 mjesta). Međutim i prije postavljanja izazvala je veliki skandal. Drama govori o gay mladiću i njegovim prijateljima iz Texasa koji su suvremena paralela Isusa i njegovih apostola pa se pretapa vrijeme suvremene Amerike i starog Rima. Pobunu je izazvala sama teza da su Isusovi apostoli jedna vesela grupa muškoljubaca ali i scene gay ljubavi, vjenčanje dva apostola pod Isusovim vodstvom (gdje se Isus direktno referira na dio iz Biblije koji govori protiv homoseksualne veze kao „nebitan“), te seksualne ljubomore Jude kao razloga izdaje.

Corpus Christi je mnogoznačan naziv. Latinski je naziv za Tijelo Kristovo kao Isusovo tijelo koje blagujemo u Presvetom oltarskom sakramentu i blagdan koji je toj pretvorbi posvećen. U drami je to i doslovno tijelo Kristovo koje je objekt žudnje. Ali to je i naziv mjesta u Texasu gdje se radnja odvija a gdje je autor rođen i živio do kraja srednje škole. Taj gradić je dio onoga što Amerikanci zovu Bible Belt, tzv. konzervativnog dijela Amerike u kojem se ne dopušta vrijeđanje osnovnih vrijednosti u koje Amerikanci vjeruju poput vjere, obitelji, nacije.

Međutim, koliko god New York slovio kao „umjetnički otvoren“, ni tamo nije lako prošla gay priča o Isusu. Prije premijere su kršćanske skupine danima protestirale ispred kazališta i na kraju je jedna od radikalnih poslala prijetnju da će im podmetnuti bombu. Kazalište je povuklo dramu „iz sigurnosnih razloga“. Onda je uslijedio protunapad umjetničke njujorške sredine. Umjetnici su javno ustali u obranu kolege pisca i „slobode umjetnosti“. Zaprijetili su da će, ako MTC ne izvede tu dramu, svi otkazati suradnju s tim kazalištem do kraja života. Uprava je popustila, premijera je bila 13. listopada 1998. a redatelj je bio ugledni Joe Montello. Premijera je imala osiguranje jače od aerodroma nakon 9/11. Publika je prolazila kroz redove protestanta a onda kroz metalne detektore. U publici su cijelo vrijeme bili i dečki iz osiguranja na vidljivim mjestima. Za vrijeme predstave svi su se, kako su kasnije rekli, osjećali kao zavjerenici. Međutim, predstava je ubrzo skinuta.

Kad sam nakon dvije godine došla u New York, o predstavi mi nitko nije htio govoriti. To me čudilo jer moji američki prijatelji vole komentirati kazališni život od početaka Broadwaya do danas. No, o ovome ništa. Shvatila sam zašto tek nakon što sam dramu pročitala. Na stranu njegova tema i vrijeđanje kršćana, na stranu da je najveći misterij kršćanstava, Isusova žrtva koja se ponavlja svaki dan na oltaru svedena na puku žudnju muškarca prema drugom muškarcu! To je, jednostavno rečeno, jako loše napisan komad! Umjetnički ispod svake razine. Paralela suvremenosti i Rima ne drži vodu u dramaturškom smislu (ne događa se ništa osim tih gay rituala), a najveći „štos“ je video zid na kojem se prenose neke scene iz Rima. Nisam mogla vjerovati da ju je Terrence McNally ne napisao, nego potpisao! Bez obzira na njegovu seksualnu orijentaciju, čovjek zna lijepo pisati. Nakon čitanja drame sve mi se činilo da je MTC povukao dramu kad su shvatili koliko je loša, ali su je kasnije morali postaviti. Predstava je šaptom pala jer očito nije bilo publike da je održi na životu. Nakon premijere prestali su protesti kršćana, ništa se nije dogodilo ni na premijeri ni na tih nekoliko izvedbi, pa nisu mogli dalje održavati interes publike na skandalu. No, uprava MTC-ja je, zbog cijelog skandala i ne podupiranja gay lobija, „kažnjena“: upravni odbor ju je natjerao da podnese ostavku.

Što je bilo dalje ili samo se protesti spominju

Nakon njujorške uslijedila je također neuspješna londonska izvedba 2000. I tu se spominju protesti, ali ne navodi broj izvedbi. Do 2008., kad sam prvi puta radila istraživanje jer mi je tad prvi put došao onaj spomenuti e-mail, Corpus Christi je imao 108 (!) kazališnih postavljanja. No, sve je to bilo uglavnom u sveučilišnim kazalištima ili na malim scenama. Najčešće su ga igrale i postavljale upravo gay skupine uvijek uz kontroverze, proteste i rasprave o „slobodi govora“, odnosu kršćanstva i homoseksualnosti, te o ugroženosti slobode homoseksualaca.

U New Yorku se 2008. tekst ponovno pokušao igrati na kazališnoj sceni. Ovaj put na još manjoj sceni, off off Broadway koji ima kazališne dvorane do 100 mjesta i to u crnoj podjeli. Međutim, nitko nije reagirao od kršćana. Ni od umjetnika. Dobili su kritike u uglednim novinama u kojima ih ne bi dobili da se ne radi o tom tekstu, ali one uglavnom govore atmosferi one predstave iz 1998. s tezom da je došlo vrijeme da se to gleda bez protesta. Međutim, kritike ne govore kakva je točno predstava jer je očito loša. Ali tko bi se iz njujorške kazališne sredine, nakon što je „pala“ uprava uglednog MTC-ja, usudio javno pokuditi gay temu još u crnoj izvedbi! Uspjeh u New Yorku na nekoj maloj sceni dokazuje se prelaskom te predstave na veću scenu i na Broadway koji je krajnje mjerilo uspjeha. Ovdje se to nije dogodilo pa je očito predstava skinuta jer nije bilo publike.

Tekst ni do danas nije došao do ozbiljnih i velikih kazališnih scena. Kad danas čitate informacije o predstavi i tekstu po Wikipediji i ostalim portalima svuda se detaljno navode protesti. Ljutnja kršćana, bijes antigay kampanje. Detaljno se nabrajaju grupe koje su protestirale. Nitko ne kaže da je to loš tekst i loša predstava. I da je svuda skidana jer je bila loša a ne zato što je antikršćanska. Jer nema ni jednog dobrog citata kritičara ili teoretičara koji se može citirati kao pohvala.

Tko to vapi za reakcijom?

Zato mi se sve čini da je ona ostala živa samo zbog onih protesta na praizvedbi. I ostalih protesta. Upravo zato ovo pišem. Sad ide e-mail koji traži da reagiramo na film. Ali, pazite, film nije snimljen!!! Iako se govorilo o snimanju filma još 2001., ne mogu naći podatke na webu da je snimljen igrani film. Snimljen je dokumentarni film Corpus Christi, Playing With Redemption (Corpus Christi igranje sa spasenjem 2012.) o postavljanju kazališne predstave, ali igrani film ne mogu pronaći. Bez problema ćete na webu naći slike srednjoškolskih predstava kakvog god se teksta sjetili ali ovoga nema. Znači da NEMA FILMA! No, već sam preko interneta tri puta dobila e-mail koji želi da ja, kao kršćanin, reagiram jer će inače Gospodin biti nezadovoljan kad ponovno dođe. A e-mail je na hrvatskom što znači da se netko   potrudio da ga prevede! Za film koji ne postoji!!! I to kažu čak i na Wikipediji: Godinama su kružile glasine da je snimljen film. Postao je urbana legenda s pozivom da se potpiše peticija protiv filma.[1] A kad klikneš na izvor te izjave dođeš na stranicu viral petition. To su virtualne peticije koje se šire internetom poput virusa. To sve govori Wikipedija koja svuda navodi samo proteste a ne i broj izvedbi predstava.

Kao jedini logičan zaključak je da taj e-mail šalju autori koji žele snimiti film ali im producenti ne žele uložiti novac u njega. I sad autori računaju: ako kršćani polude, onda će producenti morati uložiti jer će inače biti protiv gay prava. Kao u New Yorku. Zato mi se čini da ti vapaji za reakcijom na antikršćanske provokacije nisu uvijek iz najboljih namjera. Ponekad treba zatomiti pravedni gnjev da kad Gospodin ponovo dođe ne kaže: Slugo moj bedasti, na svašta si ti trošio vrijeme i reagirao!

Sanja Nikčević | Bitno.net

[1] http://en.wikipedia.org/wiki/Corpus_Christi_%28play%29#Documentary_film