Kultna serija Breaking Bad može nas puno toga naučiti o logici grijeha – mi smo izdvojili ovih pet pouka

Nedavno sam završio s vjerojatno najvećim osobnim televizijskim pothvatom: odgledao sam svaki od 62 nastavka kultne američke serije Breaking bad. Kako ovaj sedmomjesečni proces ne bi bio na dobrobit samo meni odlučio sam iznijeti nekoliko moralnih pouka iz ove serije koje će možda i vama biti od koristi.

Emitirana između 2008. i 2013. godine serija Breaking bad se nalazi na gotovo svim listama 10 najboljih tv serija snimljenih u 21. stoljeću, a popularnost joj je vrlo visoka i danas, što zbog same kvalitete koja i dalje privlači gledatelje, što zbog vrlo uspješnog spin off-a Better call Saul.

Okosnica radnje Breaking bada je razvoj glavnog junaka Waltera Whitea (Walta) od obiteljskog čovjeka i povučenog profesora kemije do beskrupuloznog vođe narko “carstva” što samo po sebi daje solidan materijal za pisanje o cijelom nizu moralnih izazova koje se isplate razmotriti. Ako niste gledali seriju, a planirate, sad je pravi trenutak da prestanete s čitanjem ovog teksta jer ću vam zasigurno otkriti puno više nego što biste htjeli znati, a ako ste je pogledali slobodno se uključite u raspravu o točkama koje ću iznijeti.

Pet moralnih pouka serije Breaking bad

1) Jednom kad se vrtlog grijeha započne čovjek gubi kontrolu nad njim

Foto: snimka zaslona

Nakon što doznaje da je terminalno bolestan, Walt odlučuje pripravljati sintetičku drogu metamfetamin kako bi u posljednjih par mjeseci priskrbio dovoljno novaca za svoju obitelj koja će uskoro ostati bez jedinog hranitelja. Walt je precizno izračunao koliki će biti troškovi života domaćinstva u narednim godinama i odlučio da će izaći iz posla s drogom izaći čim zaradi točno određen iznos.

Naravno, praktički se ništa nije odvilo prema njegovom planu. Iako je kao vrhunski kemičar uspio sintetizirati najbolji proizvod, Walt i njegov suradnik Jesse ubrzo upadaju u svijet narko biznisa iz kojega se ne može izaći prema vlastitim uvjetima i koji glavne protagoniste iz proizvođača (razine na kojoj su htjeli ostati) pretvara u poslovođe i ubojice da bi sve kulminiralo Waltovim nastojanjem da postane narko boss koji će razviti svoje carstvo. Sve je počelo “skromnom” željom da se namaknu sredstva za svoju ženu i bolesnog sina ulaskom u svijet kriminala na samo par tjedana.

2) Grijeh ne ostavlja zastrašujuće posljedice samo na nas, njegov je učinak nesaglediv

Foto: snimka zaslona

Ironično je da je Waltov izlet u narko biznis kojeg je sebi opravdao željom da pomogne svojoj obitelji naposljetku završio razaranjem obitelji i time što je u očima svoje žene i sina postao glavni negativac njihovih života. No, osim ljudi za čiju je sudbinu Walt bio izravno odgovoran zbog njegovih su poteza stradali i oni posve nepovezani s njim. Jedan od zornijih primjera toga je situacija koja nastaje kada Walt upada u sobu u kojoj zatiče Jessejevu djevojku Jane koja se guši u vlastitoj rigotini. Walt joj odbija pomoći jer je vidi kao loš utjecaj na Jesseja i potencijalnu opasnost za njihov biznis i sigurnost. Pa ipak, unatoč tim okolnostima pomoći osobi koji je u smrtnoj pogiblji je moralna obveza, a ne učiniti to je težak grijeh koji je u ovom slučaju imao nesagledive posljedice.

Naime, otac preminule djevojke (Donald) radio je u kontroli leta. Nakon smrti svoje kćeri nije se mogao koncentrirati na posao zbog čega je skrivio sudar dvaju aviona i smrt 167 putnika. Waltova odluka da ne pomogne osobi u potrebi imala je kao neizravnu posljedicu smrt 167 osoba koje on vjerojatno nikada nije niti vidio, niti je mogao slutiti da će im ikako naštetiti ako ne pomogne Jane da se ne uguši.

3) Najteže je napraviti prvi grijeh, svaki idući mnogo je lakši

Foto: snimka zaslona

Ova se pouka nadovezuje na prvu, ali umjesto sagledavanja vanjskih uvjeta koncentrira se na unutarnje procese. Prva Waltova žrtva bio je sitni diler poznat pod nadimkom Krazy-8 koji je bio vezan u Jessejevom podrumu nakon što su Walt i Jesse jedva izvukli živu glavu iz pucnjave. Pa, iako je zarobljenik pucao na Walta, ovaj prema njemu pokazuje ljubaznost do te mjere da skida koru s kruha prije nego mu posluži sendvič. Oklijevajući da ga ubije, Walt se danima bori kako bi našao opravdanje da ostavi zarobljenika na životu iako je to predstavljalo rizik za njegovu sigurnost. Tek kada shvati da ga Krazy-8 planira ubiti krhotinom razbijenog tanjura, Walt shvaća da se nalazi u situaciji “ili on ili ja” i ubija Krazy-8-a.

S druge strane, u 5. sezoni Walt ne oklijeva kada treba nekoga smaknuti, bilo vlastitim rukama, bilo naređivanjem nekom drugom da izvrši egzekuciju. Ne preznojava se niti popisuje razloge zašto bi nekoga trebalo ostavio na životu. Jedino pitanje koje uzima u obzir je “Bi li me ova osoba mogla ugroziti?”. Ako je odgovor potvrdan Walt ne preza narediti ubojstvo 9 zatvorenika i odvjetnika koji bi mogli policiji odati njegova postupanja niti ubiti Mikea u izljevu ljutnje. Walt se tako pred našim očima transformira iz čovjeka za kojeg imamo sućuti u okrutnog kriminalca čija djela pobuđuju jedino gađenje.

4) I obitelj može postati idol

Foto: snimka zaslona

“Činim to zbog obitelji” jedna je od češćih rečenica kojom Walt sebi i svojoj supruzi objašnjava zašto se upustio u narko biznis. Pa, iako su mu pred očima bile sve posljedice do kojih su njegove radnje dovele ova je rečenica sve vrijeme umirivala njegovu savjest. To me podsjetilo na filmsku trilogiju “Kum” u kojoj su se sva ubojstva i zlodjela koja je počinjala obitelj Corleone događala “zbog dobrobiti obitelji”. Ako bi netko u svojem životu trebao opravdanje za bilo kakav nemoral, argument “zbog obitelji” se čini kao jedna od boljih izgovora kojim se može prekriti mnogo toga.

Ta činjenica nam posvješćuje da apsolutno sve u našim životima može postati idol, a jedan jednostavan način da provjerimo jesmo li postali idolopoklonici jest postaviti si pitanje “Bismo li bili spremni upasti u grijeh kako bismo zaštitili svojeg idola?”. Ako da, to je jasan znak da smo nešto stavili ispred Boga, ili, u slučaju nevjernika, ispred univerzalnog moralnog zakona koji bi nas trebao sve obvezivati. Vjerojatno u svojim životima nećemo biti u opasnosti zbog obitelji upasti u posao s drogom, ili ubiti drugu osobu, ali postoje i drugi (nažalost nama dobro poznati) načini nepoštenog stjecanja novca, privilegija, položaja koji se vrlo lako mogu prekriti koprenom “obitelji”.

5) Pad u ropstvo grijeh ne počinje ondje gdje nam se čini

Foto: snimka zaslona

YouTube vrvi videima vezanih uz seriju Breaking bad u kojima se objašnjavaju potezi pojedinih likova. U jednom od njih s višemilijunskim brojem pregleda govori se o tome kako bi sve bilo dobro samo da Walt nije počeo s proizvodnjom metamfetamina. Pretpostavljam da je to mišljenje i većine gledatelja koji su pogledali seriju do kraja. Walt je bio obiteljski čovjek koji je naporno radio kako bi svojim najbližima osigurao normalan život. Izvana gledano bila je riječ o klasičnoj idiličnoj obitelji koju je on razorio ulaskom u narko biznis.

Međutim, stvari nisu niti izbliza tako jednostavne. Walt je prije svojeg prvog kriminalnog čina bio duboko nesretan na svojem radnom mjestu, nije imao prisan odnos sa suprugom (Skyler) niti osjećao da ga itko poštuje. U jednom od rijetkih trenutaka kad je pritisnut okolnostima morao biti iskren sa Skyler Walt joj kaže: “Ponekad se osjećam kao da nikada ne činim vlastite odabire. Čini mi se kao da nikada nisam imao pravo glasa po pitanjima svojega života”. Drugim riječima, Walt je bio nezadovoljan čovjek čije frustracije nisu nikoga posebno zanimale sve dok je odrađivao svoju ulogu.

Usporedimo li sada ove riječi iz prve sezone s Waltovim posljednjim razgovor sa Skyler dolazimo do dramatičnog zapažanja. Zanimljivo je da Walt zadnje sate svojega života ne završava kajanjem zbog svega što je učinio nego priznanjem da se otisnuo u posao s drogom jer se u njemu “osjećao živim”. Glavni problem Waltera Whitea, problem s kojim se, bojim se, suočavaju i brojni vjernici je pretvaranjem našeg života, pa i naše vjere, u nešto u čemu se ne osjećamo “živim” misleći da samo trebamo zadržavati stvari kakvima jesu bez obzira na količinu frustracija pred kojima se nalazimo. Korak odatle do ozbiljnog upadanja u grijeh može biti tek u promjeni okolnosti kao što je za Walta bila dijagnoza smrtonosne bolesti kada se osjetio da nema više što za izgubiti ako napusti privid morala i obiteljske idile u kojoj je dosad živio.

Gledanje na život kao na nešto što se jednostavno treba istrpjeti bez ambicija za ostvarenjem svojega poziva, bez nastojanja da naši odnosi budu išta više od “korektnih$ i bez istinske potrage za radošću otvara vrata različitim zlodusima. Razmišljajući o tome sjetio sam se i Kristove prispodobe u kojoj Gospodin govori o čovjeku koji pomete i uredi kuću nakon istjerivanja zloduha, pa se istjerani u nju vrati i zauzme je sa sedam još jačih. Ta izvana uredna kuća mi se činila kao Waltov “idilični obiteljski život” jer glavna poanta kuće nije da bude pometena i uredna nego da u njoj vrvi život. Ako tog života nema pometenost i urednost neće moći odagnati nečiste duhove, a sotona će iskoristiti temeljnu ljudsku čežnju da zavlada nama: onu da se osjećamo živim.