Do danas se sjećam kako sam jednoga sunčanoga nedjeljnoga poslijepodneva 1978. napustio kino, oduševljen i opčinjen prvim filmom „Ratova zvijezda”. Nedugo nakon toga velikoga dana pridružio sam se službenom Klubu obožavatelja „Ratova zvijezda” i od tada sam ostao povezan s tom sagom. Volio sam tada, i još volim, likove, svemirske bitke, osjećaj zabave isprepleten s dramatičnijim elementima serije. Ušao sam u svijet „Ratova zvijezda” kao tinejdžer i nikad se nisam osvrnuo.

Jedi vitezovi posebno su zaokupili moju maštu: strogi, ali suosjećajni Ben (Obi-Wan) Kenobi, plahoviti Luke Skywalker, Učitelj Yoda sa svojim načinom govora nalik paraboli u Carstvo uzvraća udarac i, naravno, onaj zloglasni Jedi koji je pogriješio, Darth Vader. Tko bi mogao odoljeti privlačnoj moći Jedija, tajanstvene Sile i, naravno, iznimno cool svjetlosnih sablji? Divio sam se njihovoj predanosti životu u svjetlu Sile, predanosti vrlini i zajedništvu u redu drugova istomišljenika ujedinjenih kodeksom ideala. I kako su u serijal dodavali povijest, predaju i nijanse u raznim nastavcima i prethodnicima, moja je fascinacija trajala i rasla.

Nedugo nakon što sam se pridružio službenom klubu obožavatelja „Ratova zvijezda”, otkrio sam još jednu životnu strast: srednjovjekovno monaštvo. Kao preddiplomski student počeo sam se zanimati za nasljeđe kršćanskog redovništva, način na koji je ono preoblikovalo srednjovjekovno društvo i nastavilo nuditi osvježavajuće mogućnosti za vjeru i život u današnje vrijeme. Moja znatiželja o monaštvu bila je više od puke akademske znatiželje. Tada sam čeznuo – a još uvijek čeznem – za kontemplativnim načinom života, koji bi poticao moju vjeru, obilježio moje dane svrhom i molitvom te ponudio meni i mojoj obitelji ukorijenjenost duhovne zajednice u nestalnom svijetu.

Ubrzo nakon što je originalna trilogija „Ratova zvijezda” završila, započeo sam doktorski studij srednjovjekovne povijesti, što je kasnije dovelo do akademske karijere istraživanja i podučavanja o ličnostima poput Bonaventure, mistika i generalnog ministra Franjevačkog reda, i norbertinaca, vjerskog reda nadahnutog cistercitskim idealima koji je imao trajan utjecaj na kršćanstvo diljem Europe i šire. Iako sam volio redovništvo, samostan nije bio za mene. Oženio sam se i dobio dvije kćeri. Naposljetku smo moja supruga i ja postali benediktinski oblati, polažući zavjete u dobrovoljnom redu laika koji su posvećeni vladavini svetog Benedikta i služenju Crkvi.

I kroz sve to i dalje sam volio „Ratove zvijezda”.

Tijekom godina počeo sam se pitati imaju li ove dvije strasti više veze jedna s drugom nego što sam u početku shvaćao. Uočio sam zapanjujuće paralele između drevne keltske prakse redovništva i Jedija kad sam gledao klimaktičnu posljednju scenu „Epizode VII: Sila se budi”, gdje ponovno susrećemo ostarjelog Lukea Skywalkera koji traži utočište u drevnom i udaljenom irskom samostanskom mjestu Skellig Michael (kao što je dalje prikazano u „Epizodi VIII: Posljednji Jedi”). Iako su filmaši ovo mjesto možda odabrali zbog njegove upečatljive ljepote, čini mi se izrazito prikladnim kao mjesto gdje se spajaju Jediji i srednjovjekovna monaška disciplina i duhovnost. Iako borilačko umijeće i disciplina Jedija podsjećaju na samurajske ratnike ili vitezove templare, kada odete dalje od atraktivnih borbenih sekvenci i specijalnih efekata, čini mi se da na dubljoj razini Jedi vitezovi, sa svojim zavjetima, prepoznatljivom odjećom i duhovnom disciplinom, imaju mnogo toga zajedničkog sa srednjovjekovnim kršćanskim redovnicima i redovnicama, Božjim atletima i duhovnim ratnicima, odjevenim u svoje skromne habite i poslušnima svojim zavjetima. Obje skupine vezale su se doživotnim zavjetima na osobno siromaštvo, ne posjedujući ništa osim onoga što im je bilo potrebno da ispune zadatke koje su im dali njihovi autoriteti, bilo Vijeće Jedija ili opat. Obje su također obilježene zavjetom poslušnosti svojim nadređenima i njihovom Pravilu, ili kodeksu života. Naposljetku, zavjeti celibata i čistoće smatraju se bitnima za njihovu disciplinu odanosti višoj sili, bilo Sili ili Bogu. Ovi zavjeti nisu sami sebi svrha – oni olakšavaju, u kršćanskom kontekstu, ljubav prema Bogu i bližnjemu na putu do spasenja, a u jedijevskom kontekstu, život požrtvovnog služenja, suosjećanja i pravde.

Jediji također dijele ranjivosti redovništva. Jedna od središnjih točaka drame u „Ratovima zvijezda” je mamljenje s Tamne strane Sile. Kada je Anakin Skywalker postupno zaveden na Tamnu stranu, katastrofalni rezultati dovoljno su jasni kroz sagu „Ratova zvijezda”. Pravilo sv. Benedikta i drugi samostanski spisi upozoravaju da u redovničkom životu može postojati i dobra i loša revnost. Dobra revnost omogućuje redovnicima da usmjere svoj redovnički život i zavjete na zdrav način, temeljno prihvaćajući osjećaj poniznosti, suosjećanja i uzajamnosti u životu sa svojom braćom. Loša revnost je sasvim druga stvar: uvijek ste spremni da kritizirate svoju braću i postavite se kao viši moralni autoritet od njih ili čak od Pravila. Uvijek se treba čuvati iskušenja loše revnosti. I u samostanima i među Jedijima, često su postulanti koji najviše obećavaju ti koji podlegnu ovoj nesretnoj tendenciji, s posljedicama za sve uključene.

„Ratovi zvijezda” također prikazuju poredak autoriteta i obuke koji je sličan redovničkom okruženju. Filmovi koji se odvijaju prije pokušaja uništenja jedijevskog reda pokazuju kako mlađi kandidati za Jedije žive i obrazuju se zajedno u svojim ranim godinama. Kada se procijeni da su spremni, oni „diplomiraju”, da tako kažemo, kako bi dobili napredniju obuku o dubljem značenju jedijevskih zavjeta pod vodstvom jednog majstora. Ovaj mentorski odnos nastavlja se sve dok oni sami ne budu spremni preuzeti ulogu mentora. Nešto slično vrijedilo je i za srednjovjekovne redovnike. Novaci su živjeli zajedno i obučavani u osnovama svojega Pravila, uključujući značenje zavjeta življenih u kontekstu zajednice, pod vodstvom starijih redovnika. Početne riječi benediktinskog Pravila potiču redovnike da ušima svoga srca slušaju Učiteljeve riječi. Jednom kada redovnici više nisu početnici, oni su, poput Jedija, pozvani na neprestani duhovni razvoj, u ono što oni nazivaju doživotnim obraćenjem života. U određenom smislu, ovaj se proces ne završava do kraja života, čak i kada redovnik sam postane majstor. Dok sudjeluju u zajedničkom životu, redovnici često ulaze u neku vrstu naukovanja, gdje uče posebne vještine povezane s njihovom ulogom u samostanu. To može uključivati ​​biti kuhar, vrtlar i travar, učitelj, zanatlija, pivar, iluminator, i mnoga druga moguća zanimanja. Poput Jedija, dođe vrijeme kada naučnici, ako su mudri i predani, i sami postanu majstorima.

Prijateljstvo duše

Mislim da je značajno da se dio središnje drame sage „Ratovi zvijezda” događa kada se naukovanje učitelja i učenika naruši ili raspadne. Ovo se odnosi na jednu od najdirljivijih točaka podudarnosti između srednjovjekovnog redovništva i Jedija – prijateljstvo duše. Prvi irski redovnici u središtu svoje obuke i duhovnosti imali su koncept duše-prijatelja ili anamchara. To se odnosilo na odnos redovnika ili redovnice sa svojim duhovnim savjetnikom, koji često nije bio njihov poglavar ili opat. Preuzimanje ovoga odnosa bila je teška odgovornost za samostanskoga starješinu i u to se nije smjelo olako ulaziti. Učenik je bio dužan slijediti upute svojega prijatelja duše, prihvatiti njihovo vodstvo u duhovnom životu. Postojala je stara irska redovnička izreka, „bolje da redovnik izgubi glavu nego da ostane bez svoje anamchare”. Naravno, ova se bliska veza može prekinuti ili manipulirati, gdje mentor iskorištava ili čak zlostavlja mlade koje bi trebao njegovati – kao što nalazimo u slučaju Sitha, koji su prikazani kao tamna zrcalna slika Jedija, baš kao što oni također žele manipulirati moćima Sile za svoje vlastite svrhe. I možemo vidjeti patnju i slomljenost koje to donosi mladim učenicima koji su bili zlostavljani, kao u slučajevima Anakina i Kyloa Rena. Ali to je put tamne strane Sile, a ne jedijevski put – niti je to put kršćanskog redovništva koje je vjerno svojim zavjetima i viziji.

Jediji i kršćanski redovnički zavjeti, unatoč nekim očitim razlikama, imaju mnogo toga zajedničkoga. Oboje podržavaju predanost štedljivom načinu života, ostavljajući iza sebe brige oko posjeda i obiteljskih veza kako bi težili vrlini i duhovnom razvoju u poslušnosti načelima i idealima. Ni Jediji ni kršćanski redovnici ne slijede ovaj put sami, već kroz ohrabrenje svoje braće i sestara u vezama zajedništva i zajedničkog cilja. Oboje njeguju suosjećanje i milosrđe prema drugima i prihvaćaju potrebu da uče od iskusnijih učitelja prije nego sami preuzmu plašt učitelja. Oboji očekuju poslušnost sili izvan njih samih i pozvani su njegovati doživotnu pozornost i budnost prema onome što ta sila želi i očekuje od njih. To uključuje izbjegavanje zamke lažnog ponosa i loše revnosti, velikog iskušenja za nadarene redovnike i Jedije. I Jediji i redovnici pozvani su slijediti put čije konačno ispunjenje nadilazi granice same smrti.

Većina likova u svemiru „Ratova zvijezda” nisu Jediji. U svojemu svemiru, ja nisam redovnik – i pretpostavljam da većina vas ovo ne čita iz redovničke ćelije. Unatoč tome, kada gledamo na Obi-Wana ili Lukea kao na nadahnjujuće figure, koje se snalaze u metežu svojega vremena, mogli bismo u svojemu vlastitome svemiru crpiti iz drevnog izvora redovništva. Volim misliti da dio onoga što me  kao mladog tinejdžera te sunčane nedjelje 1978. privuklo „Ratovima zvijezda” nije bila samo filmska privlačnost, već sposobnost toga filma da mi pomogne zamisliti duhovan i zajednički način života koji pruža način da vidim svijet izvan njegovih nepostojanosti. Baš kao što se možemo osjećati tako povezanima s Jedi vitezovima iz daleke, daleke galaksije, nadam se da bismo mogli pronaći nove načine povezivanja s redovničkim tradicijama koje su održavale tolike naraštaje ljudi kroz vremena mira i nemira – da bismo mogli pronaći novu nadu u dobrotu življenja života vrlina, zajednice i predanosti.

Prijevod: Ana Naletilić

Izvor: William P. Hyland / The Plough