Anja Mihanović o ‘Mavki – čuvarici šume’: Duše naše djece zaslužuju bolje

„Stajala dva goluba na grani jednog drveta i gledala kako razbojnici pale kuću jednog poštenog čovjeka. Jedan golub odmah odleti do rijeke, u svoj kljun zahvati vode koliko je mogao pa doleti do kuće i polije po vatri. Nastavi to raditi još puno puta iako, zbog činjenice da je tako malen, nije bilo nikakvih učinaka na požar. Drugi golub sve je to mirno gledao i, kada mu je dojadilo, doletio je do svog prijatelja. – Zašto to radiš kada nema smisla? U tvoj kljun može stati tek jedna kap vode. Nikada ne ćeš ugasiti požar? – pitao je prvog goluba. – Možda ne mogu ugasiti vatru sam, ali hoću da se zna na čijoj sam strani bio – odgovori golub i ponovno odleti do rijeke.“

U ovom vremenu pred Duhove u našim je kinima održana pretpremijera animiranog tzv. „zelenog filma“, ukrajinske hit-priče „Mavka – čuvarica šume“, čime se obilježio Dan planeta Zemlje te započeo i tzv. „Zeleni tjedan“.

I ako nekada dobijemo pozivnicu za rođendane u kinima, neka nas barem ovo sveto vrijeme pred Duhove podsjeti da možda prvo sjednemo i pogledamo video-najavu ili trailer i darom razlučivanja duhova kojeg smo primili na dan sakramenta krizme procijenimo o čemu se točno radi.

Možda nakon toga zaključimo da nam djeca ne moraju uroniti u „prekrasan obiteljski film te poučno-zabavnu obiteljsku avanturu“, kako je to jedan medij najavio, koji s obitelji nema veze.

Možda zaključimo da ih ne moramo slati da, gledajući „Mavku – čuvaricu šume“, slušaju o demonima jer je već dovoljno zla i demona oko nas s kojima se ne borimo samo svojim snagama, već Božjom pomoću, u Isusovo ime i snagom svetih sakramenata.

Možda zaključimo da ne trebaju gledati Mavku, što je u ukrajinskoj mitologiji naziv za duše djevojaka (ili za nekrštene bebe) umrlih neprirodnom ili tragičnom smrti koje žive u šumama i koje, k tome, mame mladiće i golicaju ih do smrti, dok im demoni sviraju frulu.

Možda zaključimo da ne moraju slušati rečenice iz filma poput: „Kako je najljepši ovaj demon“ ni one u „Šumskoj pjesmi“: „Čuvaj vječnu pjesmu svoju, i magiju, i leti samnom!“

Možda ne moraju uz slavensku mitologiju i prekrasne glazbene animacije otvarati vrata prema svijetu magije i poganstva.

Možda ih ne moramo dovoditi u okruženje primamljivih filozofija, new agea, ezoterije i praznovjernih praksi koje navode na klanjanje stvorenjima ili zlodusima, umjesto Stvoritelju, kršeći tako Prvu Božju zapovijed.

Možda ne moraju slušati o tome da je priroda „živa“ i da se klanjamo majci prirodi i da išta u njoj ima dušu jer je tu prirodu Bog stvorio i podložio čovjeku (usp. Post 1,28) i da je zato, zapravo, čuvamo. Dušu, naime, ima samo kruna Božjeg stvaranja – čovjek.

Možda ne moraju čuti zvukove koji sliče na cerekanje demona, ne moraju gledati animacije koje šokiraju i prepadaju, od kojih se i odrasli ‘smrznu’, kao ni jeziv govor demona koji se skriva iza nekog drveta… Stalo nam je, naime, do noći i snova naše djece.

Možda ih ne moramo na taj način senzibilizirati za okultno koje, pak, vodi prema relativizaciji zla.

Možda ne moraju ni u jednoj drugoj „originalnoj obiteljskoj akcijskoj avanturi za sve uzraste“ zvanoj „Čudesan svijet“ gledati poljubac dvojice mladića.

Djeca će teško „procesuirati“ taj sadržaj.

Možda im možemo kazati o čemu se u pojedinom filmu radi i zašto nešto nije dobro, kako bi sami mogli birati dobro, birati lijepo, birati nevino i čisto.

I dok sam razmišljala treba li govoriti o ovim temama, vozeći se autom ugledala sam Cinestarovu reklamu koja sama za sebe govori: „Ti biraš film!“ I doista, mi biramo što ćemo gledati, a što ne ćemo. Mi biramo naš život. Svaki dan stojimo pred izborom da biramo dobro i istinu i da čuvamo duše naše djece.

Sveti Pavao apostol u svojoj Drugoj poslanici Timoteju govori: „Doći će vrijeme kada ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima. Od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.” (2 Tim 4,3-4) . Neka Duh Sveti, s darom razlučivanja, ne zamre u nama.

Da, uronjeni smo u svijet, ali Biblija kaže da nismo od njega. Samo ako živimo i govorimo istinu, već smo grad na gori koji svijetli (usp. Mt 5,14-16).

Nisam stručnjak ni znalac za mnogo. Samo sam majka. No, za jedno sam vrhunski ekspert: za duše svoje djece. A njihove duše zaslužuju bolje.

Mi smo redatelji u vremenu koje nam je dano. Još vjerujem u dobre filmove, čiste i lijepe pa makar to bili živi filmovi naših života. Rekao je jednom netko da su najbolji filmovi oni koji se mogu pogledati s petogodišnjim djetetom. Kad smo već kod filmova, završila bih s poznatim Tolkienovim citatom: