HRVATSKI GLAZBENI VELIKAN

Preminuo akademik Anđelko Klobučar, glasoviti skladatelj i orguljaš

U 85. godini života u ponedjeljak 8. kolovoza 2016. godine umro je akademik Anđelko Klobučar.

Kobucar

Rođen je u Zagrebu 11. srpnja 1931. godine. Studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio je 1955.g. Orgulje je usavršavao kod A. Nowakovskog u Salzburgu u razdoblju 1959-1960., skladateljstvo kod A. Joliveta u Parizu (1965-1966).

Djelovao je kao srednjoškolski profesor (od 1958. g.), kao suradnik Dubrava filma (1958. do 1963.), od 1963. djeluje kao profesor na Muzičkoj školi Blagoje Bersa, a od 1968. djeluje kao profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Profesor je na Institutu za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” od 1963. g. Bio je urednik glazbenih priloga časopisa za duhovnu glazbu Sv. Cecilija od 1969. g. Orguljaško je djelovanje započeo u crkvi sv. Ivana u Novoj Vesi kao srednjoškolac, gdje je osnovao muški zbor još za gimanzijskih dana, koji još uvijek djeluje. Orguljaš je u župnoj crkvi sv. Obitelji na Kanalu. Kao orguljaš zagrebačke prvostolne crkve djeluje od oko 1958. g.

Postigao je najviše akademske stupnjeve: docent Muzičke akademije je od 1968.g., redoviti profesor od 1983., a od 1992. je član HAZU, i nosi titulu akademika.

Dobitnik je brojnih nagrada: Milka Trnina, 1970. g., Josip Štolcer Slavenski, 1985. g., Vladimir Nazor, 1990. g., Ivan Lukačić, 1991. g., Nagrada grada Zagreba, 1996. g. (nagrada Vladimir Nazor za životno djelo).

Kao orguljaš nastupio je u mnogim zemljama: u Austriji, Njemačkoj, Italiji, Engleskoj, u bivšem SSSR-u (u Litvi), Poljskoj, Mađarskoj, Francuskoj (u provostolnoj crkvi Notre Dame u Parizu), a u domovini valjda ne postoje orgulje na kojima nije svirao.

Na orguljama zagrebačke, đakovačke i zadarske prvostolne crkve, na orguljama u Lepoglavi i na Nakićevim orguljama u Šibeniku, snimio je gramofonske ploče s brojnim djelima domaćih i stranih skladatelja.

Od domaćih skladatelja izvodio je djela Pintarića, Dugana, Papandopula, Devčića, Ruždjaka, Županovića, Njirića, Markovića, Paraća, Brkanovića, Magdića, itd. Naravno, izvodio je i svoja vlastita djela.

Kao orguljaš potaknuo je da su u nas nastala mnoga djela za orgulje. U povodu izložbe djela Pavlina organizirao je koncert praizvedbi skladbi hrvatskih skladatelja, koje su napisali domaći autori, nadahnuti popijevkama iz Pavlinskog zbornika. Organizirao je i koncert praizvedenih djela prigodom obilježavanja 140. obljetnice pohvalbe (kolaudacije) orgulja u zagrebačkoj prvostolnoj crkvi .

Uspješno je sudjelovao kao znanstvenik na znanstvenom skupu koji je organizirao Insitut za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” na KBF, zatim na proslavi 100. obljetnice časopisa Sv. Cecilija, na proslavi 900. obljetnice Zagrebačke biskupije.

Skladao je i svjetovnu orkestralnu glazbu: simfoniju, pasakalju, suite (Carevo novo ruho), glazbu za gudače, komornu glazbu, glazbu za glasovir i vokalnu glazbu, potom koncert za orgulje i orkestar, glazbene slike za orgulje i orkestar.

Za orgulje i orkestar je skladao dvije sonate, Triptih, Fantaziju, tokatu, preludije i minijature na temu “Pjesma stvorova sv. Franje”, itd.

Za područje duhovne i liturgijske glazbe skladao je popijevke (Ti Gospodine ljubiš sva bića, Smiluj mi se Gospodine, Uskrsnu pastir dobri, Dijete nam se rodilo), pripjevne psalme, poklike Evanđelju, himne (npr. Ti srca blaga istražuješ), potom glazbu za djecu (Zlatnu harfu), motete (Otče naš, Se dan, Isus že), marijanske korale, Večernje (Blažena Dj. Marije, Nedjeljnu), kantate (Preminuće sv. Franje), Euharistijsku molitvu u misi s djecom, itd.

Skladao je osam misa (za Euharistijski kongres, dolazak Pape u Hrvatsku, Staroslavensku misu, misu za tri nejednaka glasa).

Važnu ulogu odigrao je kao urednik glazbenih priloga u časopisu Sv. Cecilija, na Institutu za crkvenu glazbu “Albe Vidaković” Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Kao orguljaš nastupao je u Prvostolnoj crkvi u Zagrebu, održavao je samostalne koncerte, i sudjelovao na priredbama Instituta za crkvenu glazbu.

Mješoviti pjevački zbor DPG “Bašćina”, pod ravnanjem dr. fra Izaka Špralje, na svome repertoaru ima dvije staroslavenske mise akadmika Klobučara (drugu je zbor praizveo 1995. g.), zatim njegove motete “Otče naš”, “Isus že jest va viki” (također praizveden), “Se dan” (bit će praizveden 2001). Anđeklo Klobučar je bio među stalnim pratiteljima Zbora “Bašćina” na orguljama. Pjevački zbor je u Zagrebačkoj katedrali 1997. g., s maestrom Klobučarom kao pratiteljem na orguljama, izveo glagoljašku misu u povodu 50. obljetnice njegova umjetničkog rada, a sudjelovao je i na koncertima Zbora održanim u Petrinji i Glini.

Godine 1999. zbor “Bašćina” izveo je njegovu staroslavensku misu, skladanu u povodu 900. obljetnice Zagrebačke biskupije. Godine 2000. Zbor je u župskoj crkvi u Jastrebarskom izveo staroslavensku misu u povodu otvorenja izložbe “Od Hrvojeva do Vajsova misala” iz obiteljske zbirke Kezele, zatim u crkvi sv. Katarine i crkvi sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu, itd. Nedavno, u veljači 2001. Klobučarova glagoljska misa je izvedena prigodom gostovanja zbora u Dublinu, u sklopu svečanog zatvaranja Izložbe glagoljice u Trinity Collegeu. Zahvaljujući njegovim vrijednim glazbenim djelima, posebice onima posvećenim glagoljaštvu, stekli smo mnogo dublji uvid u to područje hrvatske kulture.

Možda je Anđelko Klobučar (kao i brat mu Berislav) mogao sebe “izraziti” u inozemstvu na neki drugi, još “bolji” način. No ovdje, na svojim orguljama, postao je “blagoslov”, nositelj obnoviteljskog programa, središnja osoba koja je uvelike pomogla rast i napredak liturgijske glazbene kulture u Hrvatskoj.

Prema natuknicama za predavanje dr. fra Izaka Špralje, i dopisu koji je 2001. g. DPG uputilo akademiku Anđelku Klobučaru, priredio Darko Žubrinić.

Poslušajte Klobučarev “Otče naš” i izvedbi zbora “Bašćina”!

 

Zagrebačka nadbiskupija | Bitno.net

Objavljeno: 8. kolovoza 2016.

Možda vam se svidi