Ako vam se ne sviđa služiti Gospodinu, služite nekomu drugomu. Kad stanemo pred izbor, Bog ili netko drugi, jamačno ćemo svi u glas odgovoriti: Bog i Hrvati. Bacimo pogled na stvarnost. Ostane samo ono Hrvati. Malo dublja analiza. Izgubi se i ono Hrvati. Uglavnom držimo do papira, dokumenata, isprava i to nam je glavna legitimacija da smo kršteni ili kojoj naciji, narodu ili državi pripadamo. Ostatak? Služimo li nekome drugome? Odoše ljudi od Isusa, govoreći da im je teška to besjeda, teško Isus govori, tko će to živjeti, tko će to raditi…

Sveti Franjo Asiški s nekoliko prve braće, nekoliko prvih fratara odlazi kod tadašnjeg pape da mu odobri Pravilo po kojem će on i njegova braća živjeti. Tada su mnogi kardinali rekli da je to stvarno preteško živjeti, da to ne treba nikako potvrditi, da trebaju poslati Franju kući. A što je bilo u Pravilu? Nekoliko rečenica iz Evanđelja. Doslovno. Franjo nešto čuo iz Evanđelja, nekoliko rečenica i zaželio to živjeti. A ovi kažu – ne može. No, Duh Božji se pobrinuo da to ne ispadne baš tako. Jednom kardinalu je Duh podigao glas i taj kardinal reče i upozori i papu i ostale da oni tvrde da se ne može živjeti Evanđelje. I da to nije baš crkveno. I da sami sebi uskaču u usta. I da bi onda možda mogli i Crkvu raspustiti jer upravo Crkva propovijeda evanđeoski život, život po Evanđelju. A sad Franji i njegovima ne daju živjeti po Evanđelju…

Kome mi predajemo svoje vrijeme, svoje talente, svoj život? Dublja analiza naše svakodnevice bi nas mogla zastrašiti. Koliko vremena provedemo u automobilu, pred kompjuterom, u vrtu, na poslu, u kladionici, u kafiću, na sportskim igralištima? Kad to vrijeme usporedimo s vremenom koje darujemo Bogu, ne zvuči baš dobro ona da se samo Bogu klanjamo i samo Bogu služimo. Ne možemo se isključiti iz ovoga svijeta. Ovaj svijet je put i način kako dospjeti do Boga, kako mu se svidjeti, kako mu služiti. Često mi postanemo robovi i službenici ovoga svijeta i sve podložimo maloprije nabrojanom. Pa ne odemo, recimo, na misu jer smo imali utakmicu, jer smo sinoć pretjerali s društvom, jer smo išli na more, jer smo imali goste, jer… Ako nešto hoću raditi, pronaći ću načina. Ako nešto neću, pronaći ću izliku.

Važno je biti iskren prema samome sebi. Grijesi nas uvode u laž. Ispovijed je prilika u kojoj se okrećemo unatrag i gledamo gdje smo mi to pogriješili. Biti iskren prema sebi. Prema Bogu. Ne da Bog ne zna gdje smo mi to pogriješili i koje smo grijehe napravili. Meni je potrebno to priznati, raščistiti sa sobom kome želim služiti.

Prije nego što prijeđemo crkveni prag, čut ćemo onaj poznati – Idite u miru. To je pitanje našeg služenja. Komu želite služiti? Ako odgovor bude – želim služiti miru, za mir, onda će i tvoje ponašanje danas biti drukčije. Posebno ako si se pričestio na misi. Bit ćeš pristojniji. Nenametljiv. Ljubazniji. Koristit ćeš ljepše riječi. Bit ćeš strpljiviji. Nećeš zavidjeti. Nećeš biti bezobrazan prema drugima. Nećeš se lako naljutiti. Nećeš se radovati zlu, a veselit ćeš se istini. Nećeš odustajati od onih koje voliš. Mir je, zapravo, drugo ime za ljubav. (usp. 1 Kor 13,4-8)

fra Željko Barbarić | Bitno.net