Na svadbi se ne posti.
Tamo se pjeva, pleše, jede i pije.
Svadba je svečanost puna radosti.

Ponekom svadba potraje godinama.
Život je posložen,
posvuda radost,
sve poteškoće otkloni s lakoćom.

A onda se dogodi promjena.
Odjednom, nenajavljeno, naglo.
Nestane Zaručnik,
iscuri radost,
zatamni obzor
i što god poduzme pođe po zlu.

Tada je pravo vrijeme za post.
Manje hrane,
manje mene…
Više vremena za Riječ i sabranost,
više pozornosti na jednostavno i čudesno,
više otvorenosti osnovnom i darovanom.

Post.
Otvoriti srce Učitelju i bližnjem,
otvoriti oči i uši ljepoti,
probuditi zahvalnost za sve što jest.

Post.
Biti u tišini, a ipak čuti Riječ.
Biti sam, a ne biti osamljen.
Imati vremena, a ne upasti u dosadu.
Osjećati tijelo, a ne biti tjelesan.

Post.
Kušati Riječ
kao što se nakon napornog uspona,
pri zalasku sunca,
na vrhu planine
hranim okusom i mirisom jabuke.

Post.
Slušati tišinu
kao što u noćnoj samoći
prebirem dvije tri životno važne riječi.

Post.
Uranjati u Tvoju prisutnost
kao kad se zagledam u dubinu
očiju koje vole.

Post.
Uzimati manje iz svijeta
da bi dotakao dublje od svijeta.

Post.
Biti dalje od drugih
da bih im došao bliže.

Post.
Zašutjeti da bih čuo Tebe.

Post.
Prestati jesti
zbog gladi za Tobom.

Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!

Mt 9, 15