Susrećem ljude koji su jako depresivni. Razina samopouzdanja ispod nule, a vrednovanje samih sebe dotiče stupnjeve sjevernog pola. U tom košmaru ljudi koji nas okružuju pitam se zašto je to tako? Zašto su ljudi toliko iscijeđeni negativnim razmišljanjima o sebi. A to je zamka zloga kojemu nije u cilju naša sreća, naše ostvarenje kao ni naše ispunjenje. Posebno ovih blagdanskih dana možemo se osjetiti frustriranima jer ovu ili onu haljinu više ne možemo obući ili slično.

Čovjek je danas više nego ikad u niskom mišljenju o sebi. Misli da ništa ne vrijedi, da očajno izgleda, da mora biti kao drugi… Nameću se posebno mladim ljudima irealne slike modela, pjevačkih idola i slično, te pritom kao da se odašilje poruka za „Barbie kolekciju“: Moraš biti lijep/a kao i mi. Muški spol opet pati zbog muskulature, snage, hrabrosti i slično. I tako u krug: Nesretna u svojoj koži ja, nesretan i ti. Mislimo da talente nemamo, da smo nesposobni, da ništa ne vrijedimo, a stalno nam se nameće neka osoba u neposrednoj blizini koja je po našem mišljenju savršena i gubimo vrijeme, i dane i mjesece, kako bismo bili ljepši i savršeniji. A  samo je jedno potrebno: POČNI SEBE VOLJETI!

Potrebno je spoznati da si remek-djelo, da si dragocjen i vrijedan u Božjim očima, da si u Njegovim očima, bez obzira kako ti mislio da loše izgledaš, predivan. Pogledaj se u ogledalo, nisu bitne spojene obrve, male oči, krivi nos, velika usta, male uši, zdepasti prsti ili nešto drugo. Kad bi samo shvatio da svojom neljubavlju prema sebi vrijeđaš Stvoritelja, Onoga koji te je baš takvog želio, koji te ljubi više negoli ti samog sebe, tada bi možda razmislio o ovome. Ovo nije utopija niti iluzija! Možda doista imaš malo veće uši, ali te to ne čini ružnijim, manje vrijednim. Pogledaj se u to ogledalo, promotri svoje crte lica i počni Bogu zahvaljivati na svakoj pori, svakoj stanici, svakoj crti. Zahvaljuj mu za zdrave dijelove svoga tijela, zahvaljuj mu za svaki otkucaj svoga srca. Za ruke kojima možeš druge grliti, druge podizati, masirati, kojima možeš bojati, pisati. Zahvali mu za svoje oči kojima možeš plakati, kojima možeš gledati, primjećivati. Zahvali mu za svoje noge kojima možeš hodati, trčati, skakati, dolaziti do nemoćnih i bijednih. Zahvaljuj mu za svaki udisaj i svaki dio sebe. Tako će Bog početi mijenjati tvoj pogled prema sebi i počet ćeš se voljeti takva kakva jesi.ž

[facebook]Klikni like i prati nas na Facebooku[/facebook]

A po pitanju sposobnosti i talenata… za to ti treba ljubav prema sebi i vjera u sebe. Bog vjeruje u tebe, zašto ti onda u sebe ne vjeruješ? To je proces. No taj proces možeš već danas započeti i početi se gledati kao dragocjeno Božje biće, stvorenje Savršenoga, dijete Predivnoga Boga koji želi da se voliš, da znaš: „Dragocjen si u mojim očima. Vrijedan si i ljubim te ja!“ (Izaija 43, 4). Nova je godina, neka tvoja odluka danas bude usmjerena prema nutarnjoj ljepoti i prihvaćanju sebe kao predivne, unikatne osobe!

s. Marija Pia Tadijanov