Gospodin uistinu obiluje sa svojim ozdravljenjima, baš kao što Pismo to o Njemu govori. Živ je i djelotvoran danas, a snaga Njegova nebeskog liječništva bezuvjetna je. Ono što iz Biblije možemo spoznati jest kako Gospodnje liječenje zahvaća čovjeka u cjelini. Uz to, pregršt je svjedočanstava o tome i dan danas! Ali ima jedan detalj koji ne spoznajemo tako jasno, a to je da Gospodinovo zdravlje nije jednokratan lijek. Kada ga okusimo, Isusova životna terapija tek počinje.

Jednom prepušten Njemu, čovjek se nalazi na izvoru života i biva sve zdraviji i zdraviji. Zaista, to znači i da sve bolje spoznaje koliko je bolestan (odnosno uviđa svoj otklon od Božjeg Duha). Ide sve dalje u prepuštanju Božjem milosrđu i po tome se mijenja – fizički napredujući, što vrijedi i za napredak zvan starenje, ali čovjek se mijenja i duševno, duhovno, psihički, karakterno – Božja terapija nepresušno zahvaća sve dimenzije ljudskog bića.

Posebno fantastično područje u kojem nas Isus želi ozdravljati jest oslobođenje od zloduha i grijeha, od svega što nije Božje kraljevstvo. No ni tu Božje zdravlje i spasenje ne završavaju. Bog nas milosno ozdravlja i od naših iskrivljenih slika o Njemu, sebi i drugima, od posljedica naših grijeha i silne krivnje i nepraštanja koje nas čine manje živima. Ozdravlja i od krivih predodžbi, pa i naših loših misli i očekivanja.

Jer to su veliki zatvori u kojima se nalazimo, a koji su rezultat naših projekcija, naših zbrkanih misli i načina života bez Boga. Mislimo da NETKO od nas nešto očekuje i po tim kalupima pokušavamo živjeti, misleći da tako MORAMO da bismo se ostvarili. A to je daleko od Božje slobode i punine koju nam je Isus zaslužio svojom prolivenom krvlju. Pokušavamo nekome udovoljiti i pokušavamo ući u silne kalupe koje smo sami oblikovali. To je isti način ponašanja kao da se trudimo materijom ispuniti vakuum. Ne ide. Pogrešno je. Guramo i trsimo se, padamo, razočaramo se, plačemo, slamamo se, gubimo svoju snagu, postajemo depresivni, postajemo bolesni. I od očekivanja postajemo nevjerojatno umorni, zlovoljni i nezadovoljni, baš kao da patimo od kakve fizičke bolesti. Zatvor očekivanja nas onemogućava da u nama djeluje Bog, ali i da mi Njegovom ljubavi ljubimo druge.

Dakako, očekivanja mogu biti i nametnuta od drugih, a zahvatit će nas i štetiti nam ako nemamo u sebi snagu identiteta djeteta Božjeg koji nam je dan. No slava Isusu jer je On prvak u pobjedi nad očekivanjima! Tko bi očekivao da će svemogući Bog svoga Sina proslaviti preko štale, slame i križa? Tko bi očekivao da će se Bog tako poniziti, da ga nedužnog osude, prebiju i naposljetku ubiju? Tko bi očekivao da će Njegovo vladanje značiti služenje?! Tko bi očekivao da će jedina moć kojom će se Kralj svih kraljeva koristiti, biti bezuvjetna i nepresušna ljubav?!

Kako se onda tih zatvora osloboditi? Kako rasti u spoznavanju Ljubavi? Drukčije nego što očekujemo. Jer Bog stalno govori, a mi ne čujemo. Njemu trebamo doći i otvoriti se, pustiti da nas ljubi. I to je teško za primiti i pustiti u dubine svoga bića, jer imamo, pogodit ćete – svoja očekivanja o tome kako Bog treba funkcionirati i nas doticati. Često ga i ne vidimo i ne čujemo jer ga nekako drukčije očekujemo, nego što On jest. Stoga otpustimo kočnice. Dopustimo da se naša ljudska očekivanja srozaju. Neka sve naše propadne! Pa i propatimo to i isplačimo, ako treba. Ako u sebi i svom životu želimo Božje zdravlje, ako zaista čeznemo za svetim i Božjim, odrecimo se onoga što je ljudsko i očekivano…

O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! … Priklonite uho i k meni dođite, poslušajte, i duša će vam živjeti. (Iz 55,1.3) 

Sanja Martinović

Ostale tekstove iz kolumne ove autorice potražite ovdje.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]