Vjerojatno vam se već dogodilo da ste gledali neki film na televiziji, a nije vam se svidio. Ili vam se možda dogodilo da ste otišli u kino pogledati neki film, a ni sami ne znate ni kako ni zašto. Neku večer sam bio u kinu. Ne pišem kritike filmova, niti će ovi reci biti o tome. Ovo je razmišljanje o gubitku vremena. Nakon dva sata provedena u kinu gledajući neki glupi film, nisam se mogao načuditi samom sebi zašto se nisam ustao i napustio dvoranu. Ne bih tražio povrat novaca. Novce već negdje nađeš, zaradiš, prikupiš… Vrijeme. Žao mi vremena koje sam tamo proveo. Žao mi što sam bacio ta dva sata ni u što. Mogao sam otići na pola, pa bi to bio sat vremena, pa sam taj drugi sat mogao sjediti u parku ili negdje u prirodi i gledati u daljinu. I bilo bi kudikamo pametnije…

Bog nam je dao život, a jedna od odrednica naših života jest – vrijeme. Vrijeme je taj dar koji nam Bog daje, a na nama je gdje i kako ćemo ga iskoristiti. Na zidu moje sobe imao sam natpis – Što ti je najvažnije u životu? Do čega ti je najviše stalo? Idi za tim. Na stranu sve drugo! Svi mi znamo da teorija jako lijepo zvuči. Svi mi znamo da su knjige i kolumne izvrsni poligoni za mudrovanje o važnim stvarima u životu. Zar se i crkve ponekad ne pretvore u takve poligone? Mudrujemo o važnim stvarima u životu, a važne stvari u životu nam ostanu sa strane…

Ako radiš, zapitaj se za koga radiš? Ili za što radiš? Ili zašto radiš? Kome zarađuješ? Čemu sav taj trud i sav taj novac, ako taj isti novac i taj trud ne možeš pretvoriti u vrijeme provedeno s onim osobama koje voliš? Ako toga nema, onda je posao ta ‘osoba’ koju volim. Bog nam daje vrijeme na raspolaganje i određene talente koje iskorištavamo kako najbolje znamo. Vrijedi nam se zapitati u tim našim okvirima, vremenu i talentima, gdje to sve ode? Gdje je to moje blago?

Tek kad izgubimo ili potratimo vrijeme, vidimo koliko smo pogriješili. Tek kad nekoga nema više, onda razmišljamo jesmo li dobro upotrijebili vrijeme i jesmo li mogli bolje i drukčije. To su sve odlična pitanja, samo mislim da ih možemo i malo ranije postaviti. Prije negoli bude kasno. Valja nam se okrenuti oko sebe i ponekad nastupiti i postupiti protiv svojih navika. Priznajem. Još se nikad nisam ustao iz kina i napustio film koji sam odlučio pogledati. I moram priznati da sam baš potratio puno vremena. Puno sati. Tomu služi iskustvo (valjda). Shvatiti nakon prethodnog iskustva na vrijeme prestati i okrenuti se onome što je važno te prestati posvećivati svoju pozornost onom nevažnom. Oni važni ljudi, tvoj tata, tvoja mama, tvoj muž, tvoja supruga, tvoj sin, tvoja kćer, tvoj prijatelj, tvoja prijateljica se isto tako mogu osjećati nevažnim samo zbog te jednostavne činjenice – nemaš vremena za njih.

Kako je tek s tvojim Bogom? Smatraš li i Njega važnim? Utoliko je veći grijeh – grijeh propusta. Zbog te neodlučnosti, zbog nemara ili zbog indiferentnosti, jednostavno ne učinim stvari koje sam mogao. Pustio sam život da prolazi pokraj mene. Pustio sam da ljudi prolaze pokraj mene. Pustio sam važne osobe da se osjećaju nevažno pored mene.

Kad bolje pogledamo, nemamo mi puno toga što možemo ponuditi važnim osobama. Dakako da će ih darovi obradovati. Ali darovi ostaju nešto što smo ili napravili ili nabavili. Što je važnije pokloniti toj važnoj osobi od – tebe samoga/tebe same? A to je ono što često nedostaje u našim odnosima. To je ono što često nedostaje u našim obiteljima i našim zajednicama. Darujemo često nešto, a ne sebe. Valja nam uvijek imati vremena za preispitivanje na što trošimo svoje vrijeme.

Željko Barbarić | Bitno.net

P.S. Tako i čitanje ove kolumne. Čitaš je s razlogom. Misliš da je važna. Nekad tu bude nešto mudro, nešto što možeš pronaći za sebe. Nekad i ne. Ako je čitanje ovog što ja napišem gubitak vremena za tebe – jednostavno prestani. Ima i drugih ljudi koji pišu, a što će za tebe biti korisnije i bolje. U svakom slučaju, onima koji čitaju, darujem sebe. Lijep pozdrav i lijepo trošenje vremena ti želim!