Nemam riječi kojima bih opisao važnost, plemenitost, ganuće, čudesnost i ljepotu ovog filma. Šokirao me do srži. Duh mi se naježio od Božje prisutnosti. Ne znaš bih li više plakao ili se više radovao i klicao. Čovječe, čisto evanđelje, istinsko milosrđe, utjelovljeno i proslavljeno!

Foto: Screenshot

Hvala Bogu na nekim dobronamjerno (vrlo) upornim ljudima koje nam ponekad šalje. Po takvima koji ne odustaju u svojim svetim nastojanjima dokazivanja i pokazivanja „izuzetno važnih životnih stvari“ i koji ne uzimaju u obzir odustajanje već eventualno kratko prolongiranje odluke, silaze na naše često umorne od sviju i svega i sumnjičave duše veliki blagoslovi.

U posljednje vrijeme takva mi je „milosna pčela“ bila jedna draga sestra u Isusu, Magdalena zvana Magdi. „Zujala“ mi je svakih nekoliko dana kako „obavezno moram pogledati film koji mijenja srca“ a koji je već naveliko u nas najavljen: „Najveći dar“.

I tako tjednima, svako malo „ubódi žalcem“ – em poziv, em sms, em mail. Objašnjavam joj kako zaista nemam vremena za kino (zapravo: ne da mi se, očito užurbano starim) i kako mi je i tematika i sadržaj poznat (zahvaljujući mnogim recenzijama) a time mi je i nepotrebno za daljnje produbljivanje (čitaj: moja oholost i gluma licemjernog sveznanja) te kako bih radije da idu drugi koji možda nemaju za kartu (lažna dobrotvornost) i da ću „pogledati kad dođe na web“ (odnosno: nikada). Međutim, ženska ne odustaje: film se mora vidjeti i gotovo, nema da nema. Dan nakon posljednjeg razgovora dolazi mi paketić iz Poljske, s darom za rođendan: DVD s filmom „Najwiekszy dar“… E jesam se nasmijao… I morao sam ga pogledati, u kinu moje samostanske ćelije, doduše bez kokica, ali iz ugodnije fotelje.

Magdi, hvala ti. Poljaci, hvala vam.

Nemam riječi kojima bih opisao važnost, plemenitost, ganuće, čudesnost i ljepotu ovog filma. Šokirao me do srži. Duh mi se naježio od Božje prisutnosti. Ne znaš bih li više plakao ili se više radovao i klicao. Čovječe, čisto evanđelje, istinsko milosrđe, utjelovljeno i proslavljeno! Upravo ono što nam danas žurno i ponajviše treba! Cijelu sam noć oduševljen Božjim zahvatima zahvaljivao Gospodinu i razmišljao… Maksimalno i iskreno potresen porukom filma i slavljem života koji Isus daje i mijenja, ljubavlju koju nam pruža i gradi u nama i preko nas.

Svakako i ti pogledaj ovaj film! Povedi svoju obitelj i prijatelje. Odvaži se, daruj kartu nekom iz razreda ili ureda, nekom od susjeda, svom župniku; pokloni i ti ovaj film možda nekomu za rođendan.

Ispočetka je malo nejasan, možda i čudan, neuobičajen spoj neke neobične komedije i vesterna te treba nešto vremena da se dokuči radnja, likovi, scena. Međutim, već s prvim obratom – svjedočanstvom, kad film prelazi u svoju dokumentarnu fazu, ne možeš prestati gledati. I proživljavati duboko, duboko u sebi situacije svojih vlastitih prošlosti. Fascinirat će te silna „prirodna neprirodnost“ Kristova dara praštanja i obraćenja. Nema šanse da izađeš iz kina suhih očiju i spokojna srca: super je tako, dopusti da milost što snažnije takne tvoje čovještvo i da uznemiri tvoje nutrine, kako bi mogao i mogla donijeti neke dobre odluke, popraviti neke stvarnosti, iscijeliti neke rane, pomaknuti neke grobne ploče, oživjeti neke potrebne susrete i osjećaje i veze i planove i pozive i misije.

Duh Sveti baš snažno puše kroz ove kadrove. Doživljava se i ta predivna, nježna prisutnost Gospe. U krvavom sukobu između dobra i zla, film pokazuje kako dobro može i treba pobijediti i kako to može učiniti samo Bog – ne čovjek, nikada samo čovjek. Ovo se tiče svih nas. Ovo je film o tebi i meni, film s milijardama lica. Uvjeren sam da bi gledanje ovog filma moglo spasiti mnoge duše od potonuća, od života u ranama, depresiji, mržnji. Film „ubija“ osvetu i razara tugu. Kad bi ga samo htjeli pogledati oni koji inače ne odlaze u crkvu, nemaju potrebe molitve i nemaju lijepe riječi za kršćane. Siguran sam da bi im ovaj film toliko toga rasvijetlio. U njemu nema jeftinih fora, prozirnih lažljivosti. Film spušta nebo na zemlju. Tako se neopisivo razlikuje od tolikih filmova koji nam se danas nude, u kojima nema vrijednosti, nema poruke, u kojima je sve tjelesno i prazno i sve svedeno na isključivo ovozemaljsko. Nakon gledanja poželio sam klečati par sati u molitvi, onda sam napravio listu ljudi koje ne volim i koje ne mogu zavoljeti bez Božje ingerencije; onda sam si pustio neke pjesme slavljenja i samo zahvaljivao Isusu jer opet i opet dolazi u slavi uskrsnuća i dijeli se životom. To te onda povuče da se ponovno zad(lj)ubiš u njegovu riječ, pa sam drugog dana ostavio sve i čitao i upijao što mi je govorio… I tebe će ovaj film „natjerati“ ili da negdje staneš ili da nešto pokreneš. Sto posto, vidjet ćeš.

Ovo nije neka A+ holivudska produkcija s planetarno slavnim glumcima i slično. Ne očekuj specijalne efekte, osim specijalnog bušenja nekih svojih kôra i oklopa. Ovo je život, ovo je stvarno, grubo do bola, ali i ozdravljujuće za te naše boli. Svakako pogledaj film, preporučujem ga najtoplijim preporukama. Najsrdačnije te molim i da prihvatiš poziv za rekonstrukciju svojih stavova i nakana i nemoći, ako osjetiš taj poziv. Možda je najbolje započeti najjednostavnije – od ispovijedi. Hrabro. Još nešto: vidimo i čitamo kako sve više stojimo licem u lice s nepojmljivim agresivnostima, kumuliranim u dušama koje u nama katolicima vide najgore neprijatelje, što kulminira u svijetu kroz prosvjede, pogrde, oskvrnjivanje svetinja, prozivanjima i mnogim drugim aktivnostima, medijskim linčevima, osudama, prijetnjama i šikaniranjem koje nas i zatvara u sebe i ispunjava strahovima. U ponekim se kršćanskim dušama može roditi uz bijes i osjećaj mržnje, htijenje da se uzvrati istim metodama. Također, naš je narod silno ranjen mnogim ratovima koji se i u miru nastavljaju na mnoge načine, nepravedno, nepošteno, iskrivljavanjem istine, gaženjem žrtava.

Stoga je ovaj film neopisivo bitan nama, ovdje i danas.

„Ljubi svoje neprijatelje, moli za one koji te progone, blagoslivljaj one koji te mrze…“ s ovim filmom postaje mnogo jasnije i konkretnije. Dopustimo da nas ispuni logika Božjeg milosrđa, nasuprot ljudskoj logičnosti uzvraćanja udaraca i borbe ljudskim sredstvima i ranjenim srcima. Idemo moliti da se ovaj film jednom prikaže i u TV programu i u školama… Budimo kao moja Magdi s početka, uporni i puni nade. A Gospodin neka djeluje.

pater Marko Glogović | Bitno.net