Pet oblika štovanja Božjeg milosrđa

Na Veliki petak započinjemo vrlo korisnu za dušu devetnicu Božjem milosrđu. Neka nas ujedini u ovim trenucima kušnji i tjeskoba. Gospodin Isus je obećao mnoge milosti onima koji će ju moliti uzastopno devet dana, sve do Bijele nedjelje – nedjelje Božjeg milosrđa. Dobro je prisjetiti se svih pet oblika štovanja Božjeg milosrđa, kako nam objašnjavaju Sestre Milosrdnog Isusa iz Pule. U suradnji s njima pozivam vjernike da ne propuste ovu priliku, ove milosne dane, moliti za obraćenje, posvećenje, oslobođenje od svakoga zla. Prinesimo Vječnom Ocu koji je samo milosrđe i ljubav, sve naše potrebe, prikažimo sve koje nosimo u srcima. Osobito molimo za dar pokajanja i novoga života onima koji su u stanju smrtnoga grijeha, te za umiruće i duše u čistilištu, koje nikako ne smijemo zaboraviti. U nastavku teksta nalazimo molitve i još neka razmišljanja vezana uz Božje neizmjerno milosrđe. Evo kojih je to pet oblika štovanja (dodatno pojašnjenje ovih oblika štovanja možete pronaći OVDJE) i kako se možemo uključiti u molitvu ove spasonosne devetnice!

1. SLIKA MILOSRDNOG ISUSA 

Slika Milosrdnog Isusa predstavlja Uskrslog Krista s obilježjima muke. Iz njegova probodenog, sakrivenog srca izlaze dvije zrake: crvena i bijela. Ova nam slika treba poslužiti kao posuda kojom možemo ‘zagrabiti’ i zadobiti milosti, te da u tomu bude znak koji će nas i svijet podsjećati na potrebu pouzdanja u Boga i iskazivanja milosrđa svojim bližnjima. Štovanje ove slike se temelji na molitvi punoj pouzdanja popraćenoj djelima milosrđa. Isus je dao obećanja onima koji na taj način budu štovali sliku: milost spasenja, veliki napredak na putu do kršćanske svetosti, milost sretne smrti te mnoge druge blagoslove na ovome svijetu, onima koji čine milosrđe i koji ga s pouzdanjem zazivaju.

2. SVETKOVINA BOŽJEG MILOSRĐA

Isus je preko sestre Faustine zatražio da se njegovo milosrđe štuje posebno svetkovinom Božjeg milosrđa, u prvu nedjelju nakon Uskrsa, koju je u Crkvu uveo sveti papa Ivan Pavao II., 30. travnja 2000. godine. Slavljenjem ove svetkovine na poseban se način uprisutnjuje otajstvo milosrđa, te ga toga dana osobito častimo. Na samu svetkovinu Crkva pruža mogućnost djelomičnog ili potpunog oprosta, a sam Isus obećava, pod određenim uvjetima, toga dana potpuno oprostiti krivice i kazne svakomu tko mu se s pouzdanjem obrati. 

3. KRUNICA BOŽJEG MILOSRĐA 

Isus je sestri Faustini objavio Krunicu Božjeg milosrđa u Vilniusu 1935. godine. U objavama koje su slijedile otkrio joj je vrijednost i djelotvornost ove pobožnosti te izrekao obećanja koja su vezana uz tu molitvu, u kojoj Bogu Ocu prikazujemo „tijelo i krv, dušu i božanstvo“ Gospodina Isusa. Sjedinjujemo se sa žrtvom koju je učinio na križu za spasenje cijeloga svijeta. Prikazivanjem Bogu Ocu „njegova preljubljenoga Sina“, koristimo se najuvjerljivijim argumentom koji postoji. Tražimo milost „za nas i za cijeli svijet“. Riječ „nas“ odnosi se na osobu koja moli krunicu ali i na one osobe za koje se krunica prikazuje. Riječi „cijeli svijet“ uključuju sve ljude koji žive na zemlji, kao i sve duše u čistilištu. Moleći ovim riječima, činimo djelo ljubavi prema bližnjima, a što je, zajedno s pouzdanjem u Boga, neophodan uvjet za stjecanje milosti. Posebno obećanje s obzirom na ovu krunicu odnosi se na čas smrti: Isus će nam podariti milost sretne i mirne smrti. Tu milost mogu primiti ne samo oni, koji postojano i sa vjerom mole krunicu, nego i umirući uz koje se krunica moli. Isus je obećao da će dati milost onima koji izmole ovu krunicu barem jednom za života, ali pod uvjetom da ju izmole s potpunim pouzdanjem, iskreno i s dubokim žaljenjem zbog počinjenih grijeha.

4. SAT MILOSRĐA 

Isus je želio da svakoga dana štujemo vrijeme njegove smrti na križu. To je čas milosti i milosrđa za cijeli svijet. On od nas želi da tada razmatramo njegovu pregorku muku, jer je po njoj najpotpunije ostvarena Božja ljubav prema ljudima. Isus želi da štujemo i veličamo Božje milosrđe, te da, po zaslugama njegove patnje, zadobijemo milosti koje su tako potrebne svakome od nas, svakom pojedincu, cijelomu svijetu, a naročito grešnicima. Sat milosrđa štuje se od 15 do 16h. Ukoliko u to vrijeme ne molimo Krunicu Božjeg milosrđa i nemamo prilike za razmatranje Kristove muke, možemo uputiti Isusu barem kratki zaziv: „O Krvi i Vodo, što potekoste iz Srca Isusova, kao izvor milosrđa za nas uzdam se u tebe.“ 

5. ŠIRENJE BOŽJEG MILOSRĐA 

Osnova za štovanje i širenje slave Božjeg milosrđa jest svjedočenje vlastitim životom u skladu s duhom ove pobožnosti, a naročito duhom djetinjeg povjerenja u Božju dobrotu i svemoć, kao i djelatnom ljubavlju prema bližnjima. Zatim slijedi i naviještanje ovih oblika pobožnosti te poticanje drugih na pouzdanje u neizmjerno Božje milosrđe. Isus je svetoj Faustini rekao sljedeće: „Govori svijetu o mome milosrđu, o mojoj ljubavi. Pali me oganj milosrđa, želim ga izliti na ljudske duše. O, kakvu mi bol nanose kada ga ne žele primiti. Kćeri moja, čini što je u tvojoj moći za širenje štovanja mojega milosrđa, a ja ću dopuniti ono što nedostaje. Reci napaćenom čovječanstvu neka se privije uz moje milosrdno srce, a ja ću ga ispuniti mirom. Reci im, kćeri moja, da sam sama ljubav i milosrđe. Kada mi duša prilazi s povjerenjem, darujem joj mnoštvo milosti da ih sama toliko ne može primiti već ih prelijeva na druge duše.“ (Dnevnik s. Faustine, 1074) 

Devetnica Božjem milosrđu 

(Od Velikog petka do Nedjelje Božjeg milosrđa, kao i u bilo koje vrijeme u godini) 

Prvi dan – Isus: Danas mi dovedi cijelo čovječanstvo, a osobito sve grješnike i uroni ih u more mojega milosrđa. Time me tješiš u gorkoj žalosti u koju me utapa gubitak duša. (Dnevnik, 1210)

Kao odgovor na Isusov poziv, nakon nakane moli se Krunica Božjeg milosrđa, a preporučuje se moliti i Zazive Božjemu milosrđu. 

Drugi dan – Isus: Danas mi dovedi duše svećenika i redovnika i uroni ih u moje neizmjerno milosrđe. One su mi dale snagu podnijeti pregorku muku. Po njima se kao kroz rukavce izlijeva moje milosrđe na čitavo čovječanstvo. (Dnevnik, 1212) 

Treći dan – Isus: Danas mi dovedi sve pobožne i vjerne duše i uroni ih u more mojega milosrđa. Te su me duše tješile na križnome putu i bile kapi okrjepe usred mora gorčine. (Dnevnik, 1214)  

Četvrti dan – Isus: Danas mi dovedi duše pogana i onih koji me još nisu upoznali. I na njih sam mislio u svojoj gorkoj muci. Njihov je budući žar tješio srce moje. Uroni ih u more mojega milosrđa. (Dnevnik, 1216) 

Peti dan – Isus: Danas mi dovedi duše heretika i odmetnika i uroni ih u more mojega milosrđa. U gorkoj muci razdirale su mi tijelo i srce – moju Crkvu. Kada se oni vraćaju u jedinstvo Crkve, zacjeljuju moje rane i ublažavaju moje muke. (Dnevnik, 1218)  

Šesti dan – Isus: Danas mi dovedi tihe i ponizne duše i duše male djece i uroni ih u more mojega milosrđa. Te su duše najsličnije mojemu srcu. One su me krijepile u mojoj gorkoj smrtnoj muci; vidio sam ih kao zemaljske anđele što bdiju uz moje oltare. Na njih izlijevam rijeke svojih milosti. Samo ponizna duša sposobna je primiti moje milosti. Poniznim dušama darujem svoje povjerenje. (Dnevnik, 1220)  

Sedmi dan – Isus: Danas mi dovedi duše koje posebno časte i slave moje milosrđe i uroni ih u moje milosrđe. Te su duše najčešće oplakivale moju muku i one su najdublje prodrle u moj duh. One su živo ogledalo mojega milosrdnog srca. Te duše svijetlit će u budućemu životu posebnom svjetlošću. Ni jedna od njih neće propasti u ognju paklenom, u času njihove smrti posebno ću se brinuti za svaku od njih. (Dnevnik, 1224)  

Osmi dan – Isus: Danas mi dovedi duše koje su u tamnici čistilišta i uroni ih u ponor mojega milosrđa. Neka rijeke moje krvi ohlade njihov oganj. Te duše posebno ljubim jer daju zadovoljštinu mojoj pravednosti. U tvojoj je moći donijeti im olakšanje. Uzmi iz blaga moje Crkve sve oproste i prikazuj za njih… O, kada bi znala njihove muke, neprestano bi za njih prinosila duhovnu milostinju i plaćala njihove dugove mojoj pravednosti. (Dnevnik, 1226)  

Deveti dan – Isus: Danas mi dovedi ozeble duše i uroni ih u ponor mojega milosrđa. Te duše najbolnije ranjavaju srce moje. Moja je duša u Maslinskome vrtu doživjela najveće gađenje zbog ozeble duše. One su bile povod mojim riječima: “Oče, ukloni ovaj kalež, ako je to volja Tvoja.” Za njih je moje milosrđe posljednja slamka spasa. (Dnevnik, 1228)  

Kako moliti krunicu Božjeg milosrđa vidite OVDJE.

Načinimo „Šator milosrđa“! 

„Mojsije uze šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Gospodinu, pošao bi k šatoru sastanka… Stup oblaka je stajao na ulazu šatora… Ondje bi Gospodin razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem.“ (Izl 33, 7.10-11) Dok je Izrael putovao pustinjom, mogao se s Bogom sastati u jednom posebnom prostoru, nazvanom dakle šator sastanka. Na latinskom jeziku šator je tabernaculum: danas tako nazivamo svetohranište u crkvama, mjesto gdje se čuva Tijelo Kristovo. I mi smo danas često u različitim pustinjama života… Bolesti, bračne krize, ranjenost srca, ovisnosti, razni problemi, križevi i trpljenja, duhovne i emocionalne kušnje i padovi, duševne iznemoglosti… Gospodin silno želi da se svakodnevno „razapne šator“ u kojemu bi se čovjek mogao na poseban način susresti sa svojim Bogom. Nužno trebamo takav prostor susreta, izdvojenosti od buke i zamamnosti svijeta, mjesto slobode i spokoja. „Riječ je tijelom postala i razapela svoj šator među nama“ (Iv 1, 14) – čitamo originalno u Evanđelju. Gospodin Isus Krist – Riječ postala tijelom – kasnije će reći svojim učenicima: „Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, i uzvratit će ti Otac tvoj koji vidi u tajnosti.“ (Mt 6, 6) Poklonimo se svome Ocu u tajnosti, u intimi svoga bića, primajući blagoslov njegove milosrdne ljubavi. 

U svetoj Godini milosrđa (2016. – 2017. g.) Papa Franjo u buli Lice milosrđa poručuje: „Isus iz Nazareta, svojom riječju, svojim djelima i cijelom svojom osobom, objavljuje Božje milosrđe… (1) Milosrđe je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka, jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek, usprkos ograničenju zbog svojega grijeha… (2) Pogleda upravljena prema Isusu i njegovu milosrdnomu licu možemo iskusiti ljubav Presvetoga Trojstva… (8) Da bismo bili sposobni za milosrđe, moramo se u prvome redu oraspoložiti za slušanje Božje riječi. To znači ponovno otkriti vrijednost šutnje kako bismo razmatrali Božju riječ koja nam je upućena. Na taj je način moguće razmatrati Božje milosrđe i usvojiti ga kao vlastiti način života. (13)“ Ovime se poziva vjernike katolike da obnove svoju svakodnevnu osobnu molitvu kako bi vremenom postala cjeloživotni, najbolji mogući, plodonosan i spasonosan običaj! Vratimo se svakodnevnoj molitvi!! Služeći se biblijskim rječnikom, postavljamo šator milosrđa u bilo kojem dijelu dana, ako je moguće ponajbolje od 15 do 16h, u „Satu milosrđa“, u milosno vrijeme Kristove smrti na križu, prema objavi samoga Isusa sv. sestri Faustini Kowalskoj, tajnicom Božjega milosrđa. 

U svojoj osobnoj molitvi, u svoj šator sastanka, dovedi u duhu osobu ili osobe s kojima živiš i radiš: svoje bližnje i svoje pokojne. Kako nas Isus poučava, zatvori vrata, odnosno: isključi televizor, računalo i telefone, prekini s kućanskim poslovima; tvoj šator može biti soba, vrt, kapelica, pa i vozilo… Bilo koje mjesto gdje ćeš u tišini ući u Božju prisutnost. 

  • Možeš moliti s raspelom u ruci ili pred slikom Milosrdnog Isusa, ako si u prilici
  • Zazovi Duha Svetoga svojim riječima ili riječima neke crkvene molitve ili pjesme 
  • Milosrdnomu Bogu povjeri svoje nakane, potrebe svoga života, iznesi pred njegovo lice svoje prošnje u svojim tugama te zahvalnosti u svojim radostima…
  • Izmoli Krunicu Božjeg milosrđa 
  • Pročitaj i kratko razmatraj nešto iz Svetoga pisma – možda ponajbolje misna čitanja dana 
  • Blagoslovi sebe i one za koje moliš, te zamoli Gospodina da se proslavi po svemu što činiš i što proživljavaš dotičnoga dana. Osobna molitva vrlo je važan dio dana za svakoga vjernika. 

Uđi u ovaj prostor, koji smo prigodno nazvali šatorom milosrđa i sastani se s Milosrdnim Bogom: to je duhovno mjesto tvoje sigurnosti i zaštite, mjesto gdje  dobivaš pravi mir i utvrđuješ svoju vjeru, pouzdanje i ljubav. Ovdje gradiš svoj poseban odnos sa svojim Stvoriteljem. Taj šator je i Srce Isusovo – u koje se zatvaraš kako bi čuo/čula svojeg Spasitelja i hodio/la dnevno njegovim putovima. Nađi pola sata dnevno za svoj intimni susret s onim koji je za tebe došao na svijet kao čovjek, živio, umro i uskrsnuo za tvoje vječno spasenje.  

Prvi šator (tabernakul) Isusa Krista na zemlji bila je prečista utroba njegove Majke Marije: svaku svoju osobnu molitvu završi posvetom i predanjem sebe i svih svojih pod njezinu obranu i majčinsku brigu. Učini to svojim riječima, jer molitva je razgovor i slušanje, druženje i prijateljevanje, promatranje i primanje… „Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi naslonio glavu“ (Lk 9, 58). Dopusti dakle, da tvoj svakodnevni molitveni susret s Gospodinom bude vrijeme u kojemu će on moći nasloniti glavu na tvoje srce! Traži te, treba te: pronađi Isusa i njegovo neizrecivo milosrđe i upoznaj ga u šatoru milosrđa! Moli milosrdnoga Boga da u tvom šatoru milosrđa i sastanka s njime otvori brane nebeske i pošalje rijeke milosrđa i milosti u tvoj život i u život tvoje obitelji. Postavimo taj šator i nad drugima: osim što moliš za njih, pouči ih da svakodnevno i sami mole na taj način. Nauči svoje bližnje molitvu Krunice Božjeg milosrđa! 

U svoj šator milosrđa uzmi za ruku i one koji ti čine probleme i zadaju brigu i muku, uvedi ih s ljubavlju i praštanjem pred Božje lice te iskreno zazivaj milosrđe na njih. Tvoja dnevna osobna molitva je tvoj šator sastanka, prostor utjehe, utočište i sklonište, mjesto obnavljanja snage i mjesto pouke, mjesto slavljenja, izlijevanja boli i suza, pokazivanja rana, obožavanja i štovanja Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga. Ubrzo ćeš shvatiti važnost osobne molitve i nećeš moći živjeti bez nje. Bez pravog dijaloga s Gospodinom, nestaje i dobrog dijaloga s ljudima. U takvoj molitvi spoznaješ volju Božju za svoj život i dobivaš snagu da je izvršiš. U vremenima galopirajućeg praznovjerja, magije i okultnoga, u svijetu teško ranjenom abortusima, eutanazijom, pedofilijom, homoseksualizmom, bludnošću, zlom kocke, droge, alkoholizma i mnogih oblika nasilja, nemarom i nehajem prema Bogu i Božjemu, liturgijskim svetogrđem, otpadništvom od nauka mnogih teologa i svećenika… Više nego ikada potrebna nam je osobna molitva. Iz takve ustrajne, iskrene i ozbiljne molitve, rodit će se i zrela odluka za obiteljsku molitvu te molitvu u zajednicama vjernika. 

Učini i „Priziv na Božje milosrđe“!

„Onaj, tko je pogođen osobito teškom kušnjom, ili je pritisnut težinom počinjenih grijeha; onaj tko je izgubio svaku nadu u životu te je u napasti da padne u očaj… može se hrabro obratiti Gospodinu ovim riječima: ISUSE, UZDAM SE U TEBE! Kolike je duše već utješio ovaj zaziv, što nam ga je Providnost preporučila i ostavila po sestri Faustini! Taj jednostavan čin predanja Isusu raspršuje najtamnije oblake i unosi zraku svjetla u svačiji život!“ (Ivan Pavao II., Trg Sv. Petra, Rim, 30. 4. 1999.)

  • Možda se i ti nalaziš u nekoj osobito teškoj i bolnoj životnoj situaciji…
  • Možda tvoji problemi sada izgledaju nerješivi… 
  • Možda si toliko izranjen/a… Zarobljen/a mnogim patnjama u obitelji ili na poslu; mukama, okovima grijeha, tlačenjima zloduha… U tjelesnom si, duševnom ili duhovnom trpljenju kojemu ne vidiš kraja… Zavapi dakle odmah, odvažno i s velikom vjerom: ISUSE, UZDAM SE U TEBE! 
  • Prepusti svoje brige onomu tko te neizmjerno ljubi! 
  • Ako te Bog trenutno ne uslišava… Možda ima nešto bolje za tebe? 
  • Križevi nas čine Kristovim učenicima: on nas odgaja po križu; krize života dovode nas ka obraćenju i zrelosti, ukazuju na duhovne stvarnosti i čeliče za duhovne borbe… 
  • Gospodin zna najbolje što je najbolje za naše živote! 
  • Pouzdaj se u milosrdnu Božju ljubav i vjeruj Radosnoj vijesti Gospodina Isusa!

Nije lako moliti ovim zazivom kada smo u tjeskobama, strahovima, kada bolest ili žalost udara u naše biće. Ali, baš je tada ova molitva vjerodostojna i plodonosna. Gledaš svijet i razmišljaš: toliki ratovi, abortusi, rastave, nasilja, mržnje, parnice, samoubojstva, depresije, besmisao… Tolike duše okovane drogom, bludom, alkoholom, bogopsovkom, praznovjerjem… Što će biti s mojom djecom? Možda si razočaran/a u sve, pa i u Crkvu…? Možeš svakako vapiti: ISUSE, UZDAM SE U TEBE!

Isus je sv. Sestri Faustini Kowalskoj naredio naslikati svoju sliku i objasnio: Ovo je moj pogled sa Golgote… Milosrdno gledam na sve koji dolaze pod moj križ i koji nose svoje križeve… Moja je ruka uzdignuta da blagoslivlja, ne da udara i prijeti… JA SAM KRALJ MILOSRĐA, JA SAM SAMO MILOSRĐE!… Iz mojega Srca izlaze zrake milosrđa i označuju sakramente milosrđa: ispovijed i euharistiju… Na ovoj sam slici odjeven u ruho svećenika, ja sam Veliki svećenik, dođite k meni u mojim svećenicima… Ja hitam da vas spasim, ja trčim da podignem grešnika iz njegova zla… Izbacujući mene iz svoga života, ljudima ostaje samo tama… 

Zato, ponavljajmo svakodnevno i u svim okolnostima te učimo i druge ovoj snažnoj i lijepoj molitvi: ISUSE, UZDAM SE U TEBE! 

  • Ponavljajući ovaj zaziv, govoriš da se ne pouzdaješ u sebe, u druge, u stvorenja, u novac, u talente, karijeru, tijelo, u svoje planove… 
  • Ovaj je zaziv čin beskompromisnog povjerenja u Božje vodstvo i autoritet njegove ljubavi 
  • Moleći ovako, činimo predanje u Božju volju svega onoga što imamo i jesmo, pristajući na njegove putove i suverene odluke
  • Ovaj zaziv molimo srcem i usnama, učeći se u potpunosti oslanjati na Isusa Krista – Lice Očeva milosrđa!

Upoznaj poruku Božjeg milosrđa čitajući Dnevnik svete Faustine! Pridruži se nekoj od molitvenih zajednica koje mole i šire štovanje Božjeg milosrđa! Svakodnevno moli Krunicu Božjeg milosrđa i čitaj svoju Bibliju! Postavi sliku Milosrdnog Isusa ondje gdje živiš i radiš! Čini djela milosrdne ljubavi, pomažući drugima i noseći terete bližnjih! Uči druge zazivati Božje milosrđe! POUZDANJE je najozbiljniji kršćanski životni stav i takav odnos čovjeka prema Bogu, koji se očituje u potpunom ispunjavanju njegove volje. Upravo to donosi ljudskomu srcu mir i trajnu sreću. Zloduh će se boriti svim sredstvima da ne dođe do toga, no čim jača borba – tim veća pobjeda! 

Pomolimo se ovako: Gospodine Isuse, PRIZIVAM SE NA TVOJE NEIZRECIVO MILOSRĐE! Pritisnut/a mnogim grijesima i slabostima, bolima i patnjama, ispovijedam da si ti moj jedini Spasitelj te srcem vjerujem a ustima priznajem da si umro i uskrsnuo za mene! Odsada, sav moj život predajem u tvoje ruke, oslanjam se na tvoju sućutnu ljubav i odlučujem da ću u svemu biti sasvim tvoj/a! PRIZIVAM SE na tvoja obećanja, na tvoju svetu riječ, na tvoju žrtvu sa Golgote i na pobjedu tvojega slavnog uskrsnuća! Činim PRIZIV na tvoje beskrajno i nepojmljivo milosrđe, koje mi govori da sam ljubljeno dijete Božje stvoreno za vječnost s tobom! Odričem se svakoga zla i svime što ću činiti od danas, želim svjedočiti svoju čvrstu odluku i način života: ISUSE, UZDAM SE U TEBE! Amen. 

Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će se brinuti… (Ps 37, 5) Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim i on se k meni prignu… (Ps 40, 2) Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina… (Ps 40, 5)

pater Marko Glogović | Bitno.net