Dobro znani događaj opisan u današnjem evanđeoskom odlomku izaziva nas da ga još dublje razmatramo primjenjujući na sebe i svoj život u današnjem svijetu. U njemu pronalazimo dva modela ponašanja, kako nam primjerom pokazuju dvije sestre Marta i Marija koje u svoj dom ugostiše jednom zgodom Gospodina. I jedna i druga su se potpuno stavile njemu na raspolaganje, ali svaka na drukčiji način. Štoviše, dijametralno suprotan i suprotstavljen do mjere da je svakoj od njih moglo djelovati da ona druga ne služi Gospodinu na prikladan način. Upravo to je natjeralo Martu da reagira prozivajući svoju sestru za nemar i neodgovornost.

Ova situacija koje je prijetila postati prijeporom i sukobom natjerala je i Isusa da se uključi pojašnjavajući tko se od dvije sestre bolje postavio pred njim. Zanimljivo da je dao za pravo Mariji koja je ostala slušati njegovu riječ, što bi svaki nepristrani promatrač sa strane procijenio kao lijenost i izmicanje od posla. Ali ni njegova procjena nije bila pristrana, već je bila utemeljena na vrlo jasnim kriterijima. Jer on je za svoga djelovanja i propovijedanja jasno isticao koliko mu znače onih koji slušaju i vrše volju Oca nebeskoga koju je on objavio svijetu.

Štoviše, takve je nazvao majkom i braćom i sestrama. Zato je on navijestio da Bogu ne služe oni koji služe samo na izvanjski način ili samo u ljudskim stvarima, već oni koji se trude upoznati što je Bog učinio za čovjeka i potom to provode u život. Bogu ne služe samo oni koji ga s vremena na vrijeme počaste zemaljskom hranom, već oni koji su otkrili da je i sam svjedočio kako je njegovo jelo vršiti volju Oca nebeskoga. U tom smislu njega hrani svaka ona jednostavna duša koja se hrani Božjom riječju i koja vrši volju Očevu. Jedna od tih duša oduševljenih riječima koje je on objavljivao bila je i Marija koja je stala do njegovih nogu i netremice slušala.

I nama se može u životu dogoditi da mislimo kako Bog živi od našega aktivizma i naših ljudskih usluga. Dakle, ne samo da to držimo za sebe kako mi živimo od izvanjskih darova, već počesto smatramo kako ni Bog ne bi mogao bez nas i usluga koje smo mu mi spremni pružiti. Stoga i prenaglašavamo značenje svih tih usluga poput hrane i novca, odjeće i obuće koje navodno pružamo Bogu.

Ivan Bodrožić | Bitno.net