U današnjem evanđeoskom odlomku čuli smo nekoliko Gospodinovih prispodoba o kraljevstvu nebeskome. No važno je reći da u ovim prispodobama Gospodin ne predočava ono konačno stanje kraljevstva nebeskoga koje će biti u vječnosti, već nam predočava stanje kraljevstva nebeskoga koje se ostvaruje u svom zemaljskom hodu. Jer na nebu će biti onaj konačni ostvareni oblik kraljevstva, dok se ovdje na zemlji radi o kraljevstvu nebeskome koje prolazi kroz sve zemaljske i ljudske poteškoće i izazove. Riječ je o kraljevstvu nebeskome koje se provlači i probija kroz nevolje ovoga svijeta, ili u najmanju ruku kroz procese rasta i sazrijevanja kao što posijano zrno prolazi kroz različita razdoblja od sijanja, pa do umiranja i novoga rađanja.

Neprijatelji kraljevstva

Ali osim što je mnogo ljudskih procesa koji se tiču razvoja kraljevstva nebeskoga jer se ono razvija među ljudima, te ga je Isus prilagodio njihovu rastu i razvoju, Isus u prvoj od današnjih prispodoba upozorava i na još jednu opasnost koje svi moramo biti svjesni. Riječ je o tome da postoje i duhovne sile zla koje se otvoreno bore protiv kraljevstva nebeskoga želeći spriječiti njegov rast i napredak. Isus zato reče da postoji otvoreni neprijatelj koji se trudi pokvariti sve dobro koje je Bog napravio ljudima spuštajući kraljevstvo nebesko u njihovu stvarnost: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.“ Kako vidimo, neprijatelj se služi vrlo pakosnom strategijom. Želi biti neprimjetan, da se odmah ne otkrije što je napravio. Trudi se ne ostaviti tragove iza sebe, tako da nitko ne vidi što se dogodilo sve dok klasje ne počne rasti i razvijati se. Na taj način neprijatelj kraljevstva želi napraviti pomutnju u Božjem djelovanju i planu, a da ne bude raskrinkan. Zato radi pod krinkom noći i na način da pokušava zamesti svoje tragove. Premda je mogao odmah na agresivan način nahrupiti na njivu i uništiti usjev, neprijatelj je htio ostati neviđen, te je krišom sijao kukolj, vjerojatno praveći se da je prijatelj gospodaru, a s druge strane imajući jasnu namjeru upropastiti plodove i nastojanja onih koji su se marljivo trudili da posiju dobro sjeme.

Ovom prispodobom Isus je ne samo svoje učenike onda, već i nas danas u Crkvi htio upozoriti da ne budemo naivni dok se trudimo biti vrijedni radnici zauzeti oko širenja njegova kraljevstva na zemlji, već da računamo s tim da ima i danas neprijatelja njegova kraljevstva. I to nisu samo oni otvoreni javni neprijatelji Crkve koji njemu ne bi dopustili da posije svoju njivu sjemenom kraljevstva nebeskoga, već ima i onih prikrivenih neprijatelja koji djeluju iznutra. Oni ne podnose sjeme koje sije Isus, već imaju neko svoje sjeme koje siju u srcima ljudi. Ali uvijek pod krinkom noći, to jest pritajeno da se odmah ne otkrije da su i oni neprijatelji kraljevstva nebeskoga. Takvi onda djeluju perfidno i izopačeno i zbunjuju duše vjernika svojom zloćom i idejama za koje se u prvi mah ne vidi koliko su bezbožne, već tek kasnije kada se uhvate u srce i kada se počnu pokazivati njihovi plodovi, to jest njihova besplodnost. To su oni koji truju vjeru malenih i zagađuju odnose među ljudima, a sve pod izlikom nekih svojih uvjerenja i duhovnosti. Ne pokazuju se kao otvoreni Isusovi protivnici, ali svojom neplodnošću postaju zaraza i opasnost veća od otvorenih neprijatelja Crkve.

Boriti se protiv sijača kukolja

Neobjašnjivo je, na žalost, zašto postoje sijači kukolja, to jest onaj ‘neprijatelj čovjek’ koji bez ikakvoga povoda sije kukolj na tuđoj njivi. Sijači kukolja su gori od samog kukolja, to jest od onog iskvareno čovjeka koji je bio žrtva zavođenja onih koji iz bijesa i obijesti zavode ljude i utječu na njih svojim zlim idejama i djelovanjem. Zato su takvi skroviti sijači kukolja koji djeluju pod okriljem noći, tame i tajnosti najveća rana i najveći jad u Crkvi. Sijući zlo ugrožavaju dobro sjeme oduzimajući mu tlo pod nogama, to jest iscrpljujući zemlju na kojoj zajedno rastu.

I dok oni izazivaju zgražanje, ljutnju i bijes onih koji žele biti plodni, a čiju plodnost oni ugroziše besplodnošću, Isus je jasno predvidio takvu reakciju svih onih časnih i poštenih radnika u vinogradu Gospodnjem. Unatoč tome nije im dao za pravo da oni uzimaju pravdu u svoje ruke, premda je i sam znao da uvijek ima onih koje bi trebalo udaljiti iz Crkve jer se ponašaju na nečastan način i ugrožavaju pravo sjeme da donese dobar urod. On nije htio da pojedinci uzimaju pravdu u svoje ruke, jer bi lako mogli prenagliti i prebrzo reagirati. A u naglosti sigurno bi počinili i mnogo previda i pogreški, te je zato Isus  pokazao da treba imati strpljenja i sa kukoljem u Crkvi, dok ne dođe vrijeme žetve, kada će svi oni koji su ustrajali u svojim zlim djelima i kukavnom djelovanju protiv Božje volje, dobiti svoju zasluženu kaznu. Tako je onkraj usporedbe jasno, da prije ili poslije sav kukolj pokaže svoje lice, te ne može izbjeći zasluženu kaznu koju je Gospodin predvidio za takve u vrijeme naplate za počinjena (ne)djela kada će posebno biti kažnjeni sijači kukolja.

Zato se protiv sijača kukolja u Crkvi najprije valja boriti strpljenjem prihvaćajući kukolj kao dužnu kušnju na životnom hodu Crkve kroz prostor i vrijeme. Osim toga, svi oni koji rastu kao pšenica na Božjoj njivi trebaju pokazati dodatnu gorljivost za Gospodina, da ne dopuste da im se kukolj uvuče u srce, da im ugrozi životni prostor i da im obezvrijedi plodnost. Naravno, u nekim situacijama je neophodno djelovati protiv kukolja koji se razotkrio, te javno u svojoj oholosti ugrožava Božji plan, ali u tom slučaju je pozvana djelovati zakonita crkvena vlast i to na predviđen način, pazeći da s kukoljem ne iščupa i pšenicu, to jest spašavajući što se spasiti dade. A sve ostalo treba prepustiti Gospodinu koji će onda jednom, kada dođe trenutak vječne istine, biti nepogrešivi sudac ljudskih djela.