Doista, bilo je normalno da započne naviještati svoju poruku među onim ljudima koji su ga imali prigodu upoznati tijekom tridesetak godina života provedenog među njima. Ako bismo ovaj evanđeoski događaj htjeli pretočiti u naš govor i predočiti u duhu sadašnjeg društvenog trenutka, onda bismo mogli reći na sljedeći način: kao prvi korak svoga javnog djelovanja, Isus izlaže svoj ‘politički’ program. A sasvim je bilo normalno da svoj program izloži u svojoj ‘izbornoj’ jedinici, među onima koji su pratili njegovo odrastanje i koji su ga mogli temeljito upoznati. Na poseban način je bilo potrebno taj program iznijeti javno i pred ovlaštenim društvenim tijelom, kao što se događa u suvremenim društvima kada političari u Saboru izlažu svoj program i očekuju potvrdu istoga. A nazaretski ‘sabor’ bila je sinagoga kao najvažnija javna ustanova koja je trebala biti upoznata s njegovim djelovanjem, koje je u tom trenutku postalo u pravom smislu riječi javno.

U tom duhu možemo i govoriti o njegovoj ‘političkom’ programu, ne zato što bi se on bavio stranačkom politikom, nego zato što riječ politički pretpostavlja da je riječ o javnom, te da se tiče dobrobiti svih građana i cijeloga društva. A doista njegov je život bio od općeg značaja, ne samo za njegov mali Nazaret, nego i za cijelo čovječanstvo, pa se stoga njegov prvi nastup u sinagogi u Nazaretu može nazvati političkim nastupom, to jest nastupom od općeg značaja. A ujedno iz načina na koji nam je sveti Luka opisao taj njegov nastup doista moguće usporediti s onim što se događa i u svakim značajnijim društvenim ustanovama.

Naime, nakon što je došao u sinagogu, sabornicu svoga mjesta, Isus je ustao i pročitao jedan odlomak iz knjige proroka Izaije, kao da čita svoj program, da bi nakon toga prepustio njima da oni procjene vrijednost istoga. Po svemu vidimo da je bio dvostruki cilj njegova nastupa: s jedne strane predstaviti sebe u novom svjetlu, njima do tada nepoznatom, kao i predstaviti svoj program i svoje poslanje, također do tada skriveno ne samo njihovim očima, nego očima cjelokupne javnosti. I dok su se vjerojatno i u ono doba ljudi pitali što će novoga donijeti Mesija kada dođe, čime će ih novim iznenaditi, koje će nove reformske korake poduzeti, Isus im čita jedan stari odlomak iz Pisma koji su svi dobro poznavali, pa im se utoliko mogao činiti uobičajenim i nimalo reformskim odlomkom. Pokazuje im da je njegov program i star i nov, bez obzira što oni o njemu mislili. Star je utoliko što ga je Bog izgovorio još nakon pada prvoga čovjeka dajući mu nadu spasenja, a nov je utoliko što se počeo ostvarivati po njemu koji je započeo svoje djelovanje. Zato je jedini komentar koji je ostavio, prije nego će prepustiti riječ njima, bio: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima. No on je smatrao da tim proročkim tekstom može sebe najbolje opisati, ne samo kao običnog čovjeka koji je među njima bio othranjen, nego čovjeka na kojemu počiva Duh Gospodnji, u snazi kojega je i započeo svoje djelovanje u Galileji. A u pet točki svoga programa pokazao je najveću moguću socijalnu osjetljivost prema potrebama svoga društva, te je zato rekao da mu je poslanje i primarna zadaća: biti blagovjesnikom siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene i proglasiti godinu milosti Gospodnje.

Kako vidimo, Isusova reforma nije bila u nekom novom programu spasenja, nego u ostvarenju vječnog Božjeg programa koji su još davno zapisali proroci, a on ga napokon došao ispuniti svojim životom. Htio je pokazati da Božji naum spasenja ne može ostati neispunjen, nego da ga Bog dovodi do ispunjenja i ostvarenja. Sveti Luka nas o svemu tome obavještava, nepristranom preciznošću na koju nismo navikli u današnje vrijeme u medijskom prostoru. Kako nam sam reče u uvodnim recima, jamči nam da je kao novinar izvjestitelj vjerodostojan, premda nije bio u nazaretskoj sinagogi kad se zbio ovaj događaj. On ne piše proizvoljno, ni na pamet, niti izmišlja išta loše, nego pomno propituje i argumentirano iznosi na vidjelo činjenice, kako bismo sami bili sposobni donijeti zaključke o svemu što se zbilo osvjedočivši se da je sve pouzdano naviješteno.

I naposljetku ovaj događaj koji nam još odzvanja u ušima zahvaljujući zapisu svetoga Luke, danas je stavljen pred nas kao Pismo koje se danas ispunja. I pred nas danas izlazi Gospodin Isus i predstavlja sebe i svoj mesijanski program, te očekuje da mu povjerujemo i da ga potvrdimo za svoga mandatara. Ipak s jednom razlikom, jer je svjestan da njemu ovlasti ne dolaze od našeg glasovanja ili dizanja ruke, nego mu ovlasti dolaze od Boga, kako sam reče: Duh Gospodnji na meni je. On me posla… On nije ni samozvani, ni ljudski Mesija. On je Mesija kojega je Otac poslao snagom Duha, a koji je došao među ljude izložiti program spasenja. Zato od ljudi ne traži odobrenje, nego im ukazuje na uzvišenost tog programa koji je sav usmjeren na njihovu dobrobit i vječno spasenje. Stoga njegovo poslanje ne ovisi o ljudskom pristanku, nego on očekuje ljudski pristanak, jer će tako doći do smisla i cilja njegovo poslanje među ljudima. On očekuje i od nas danas da ga prihvatimo za svoje osobno i društveno dobro, jer o tome koliko prihvaćamo njegov program, o tome ovisi naše spasenje. I nama ostaje opredijeliti se za nj, podići ruku bez straha prihvaćajući ga za Božjeg Sina poslana navijestiti nam novo vrijeme koje je vrijeme ostvarenja Božjih obećanja. Dajmo svoj pristanak da nam bude Vođa i Učitelj, Mesija i Spasitelj, sposoban voditi nas prema istinskom ostvarenju ljudskosti, kako bi ova godina milosti koju je proglasio bila svima na duhovnu korist i vječno spasenje.

don Ivan Bodrožić