Borba

Kad je Isus rekao kako je došao da imamo život u izobilju, nije toliko mislio na hranu, piće, novac i ugodu, koliko na puninu života na koju smo pozvani. Ta punina ne može se ostvariti ako bježimo od sebe, ako se ne suočavamo sa svojim pogrješkama i slabostima. Otkriti svoju istinu znači krenuti u svoju nutrinu, na putovanje s Isusom u predjele svoga srca i duše. Ta istina ne otkriva se u trenutku, ali se otkriva svakog trenutka. Tu istinu možemo saznati preko situacija u kojima se nađemo.

Istina nije nešto izvan nas, ona je u nama i čeka da je otkrijemo. Mi se najčešće bojimo sami sebe i drugih te radi dobrog glasa ili pozitivnog mišljenja drugih o nama stavljamo maske i pretvaramo se da smo bolji negoli jesmo. Problem postaje još veći ako sebi umislimo da su naše maske naše pravo lice, a tada dolazi do podvojenosti, licemjerja i laži. Osim toga, mi možemo živjeti i u slici kakvu drugi imaju o nama, te njihovo mišljenje postaje naše mišljenje, bilo ono pozitivno ili negativno. Ni jedno ni drugo nije dobro jer nas udaljava od sreće, radosti, opuštenosti i slobode za koju nas je Bog oslobodio. Netko može postaviti pitanje zašto je bitna ta istina, zašto ne bi smjeli imati maske kad ih svi imaju?! Ali odgovor se krije u našim željama za srećom, radošću, slobodom, svetošću. A ako to nedostaje, krivimo Boga! Ali On nam daje svakodnevne situacije kako bismo se preispitali, daje nam i trenutke nakon situacija da se zapitamo zašto smo tako odreagirali! Sve je to Božji odgoj; i trpljenja i križevi. Sve to postoji kako bi nas izgradilo i dovelo do istine, a onda kad preko toga dođemo do istine, to nam postaje odskočna daska za posvećivanje, jer onaj tko je svjestan svog ništavila i svoje bijede, ne će zadirati toliko u mržnju, ogorčenost, nezadovoljstvo, kukanja i okrivljavanja. Osoba koja je svjesna svoje ništavosti i jada, a ne samo svojih slabosti i mana, osoba je koja raste u poniznosti i slabi u želji za nadmetanjem, priznanjima i materijalnim povlasticama. Čovjek koji je doživio svoj mrak, ali ne bez Boga koji te ljubi i u tom mraku, čovjek je koji počinje doživljavati Božje neizmjerno milosrđe.

Istina je prijeko potrebna kako bismo došli k sebi. Kako bismo prestali samo trčati kroz ovaj  svijet. To je zamka zloga – ne dati čovjeku vrijeme da misli, da se zapita, da bude s obitelji, da bude s Bogom. I na taj trik svi padamo, ali istina je ta za koju se trebamo boriti, ne gomilati stvari u sebi i onda eksplodirati ili popucati po šavovima, nego rješavati situaciju za situacijom, suočavati se sa sobom.  Jedini preduvjet da bismo to mogli je trunka poniznosti. Trunka svijesti da smijem pogriješiti, biti slab, da smijem ne biti savršen i da smijem biti to što jesam! Istina je upravo to – biti to što jesi i ljubiti se takav kakav jesi, ne bez samokritike i želje za promjenama, nego svjestan da se trajno moraš dopunjavati i otkrivati svoju istinu uvijek iznova.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Sve to može zvučati jako nedostižno, ali istina nije apstraktan pojam, ona je konkretna i jednostavnija negoli mislimo. Trebamo se samo odvažiti željeti istinu pod svaku cijenu i otkrivati je uvijek iznova! Sve što je vrijedno u našem životu, ne ide bez borbe, bez muke i bez odricanja. Najljepše stvari u životu su one oko kojih smo se morali mučiti ili se mučimo. Nije lako živjeti danas u Bogu, vjerno, smireno i radosno jer nas svijet tjera da lovimo sami sebe vrteći se u krug vlastitih želja i nezadovoljstava. Ne možemo promijeniti svijet, ali sebe možemo. Ono što ohrabruje jest činjenica da se mojim boljim načinom života svijet mijenja na bolje. I da svijet možemo mijenjati samo iz sebe a ne izvan sebe, jer sve ono izvana nas najčešće odvuče od onog iskonskog u nama, od Boga koji je u našim najdubljim dubinama, kako bi rekao sv. Augustin, a do tamo smo naslagali jako puno neistine i varki, maski i pretvaranja. Za raščišćavanje tih prostora u nama ne trebamo se maknuti od svijeta, nego se izložiti svijetu, dopustiti svijetu da nas potpuno postavi u pitanje i da nas otkrije! Istina jedina oslobađa, ona jedina vodi k opuštenosti, radosti i slobodi!

Otvori se, čovječe, istini i ona će te sama pronaći, zahvatiti i osloboditi te samodostatnosti i oholosti, ponosa i hvaljenja! Istina je to koja te ne želi raniti niti osakatiti, nego istina koja te želi dovesti do punine života, sazrijevanja u Gospodinu. I ne ćeš se tada ničega bojati, i ne će ti biti problem stati iza svojih riječi, iza svojih djela, iza svojih razmišljanja! Bog te želi sretnog i zadovoljnog, a to možeš biti samo ako si sretan u sebi samome i zadovoljan s onim što ti On daje!

s. Marija Pia Tadijanov

Foto: Shutterstock.com