Bolesnik s Bethzatha

Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih.
Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: “Želiš li ozdraviti?” Odgovori mu bolesnik: “Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.” Kaže mu Isus: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!” Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: “Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!” On im odvrati: “Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!'” Upitaše ga dakle: “Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?'”
No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: “Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!” Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom. (Iv 5,1-3a.5-16)

Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina zapisuje evanđelist Ivan u petom poglavlju svog evanđelja. I u trenutku kad ga Isus susreće nalazi se pokraj Ovčjih vrata, blizu kupališta koje se zove Bethzatha.

Trideset i osam godina

Trideset i osam godina bolesti je dugo vrijeme. Trideset i osam godina oduzetosti je nezamislivo puno muke i boli. I za oduzetu osobu i za sve oko nje koji se o toj osobi brinu.
No, iz naše kršćanske perspektive, radi se o trideset i osam godina mogućnosti. O trideset i osam godina prigode da se nešto dobro napravi za sebe, bližnjega i cijeli svijet.
Mi kršćani ne mislimo da je bolest sama po sebi prokletstvo. Bolest je mogućnost da činimo dobro. Zato nam valja iskoristiti svaki trenutak života za činjenje dobra, za molitvu i za prikazivanje svojih patnji za spas čovjeka.

Želiš li ozdraviti?

No, činjenica da mi kršćani ne smatramo bolest prokletstvom, ne znači da ćemo se pomiriti s bolešću i da nećemo htjeti ozdraviti kako bismo kvalitetnije mogli prolaziti zemljom čineći dobro.
Želja za ozdravljenjem je najnormalnija potreba. Ujedno nam pokazuje da čovjek duboko u sebi čezne za lijepim i kvalitetnim životom. Svaki čovjek ima tu čežnju. Zato je potrebno svakom čovjeku, koliko je do nas, pomoći da ostvari tu svoju čežnju.

Nikoga nemam

Najstrašnija bolest suvremenoga svijeta je usamljenost. Osjećaj da nikome nije stalo do nas. Da nikome ne trebamo. Da nikoga nemamo.
U vremenu kada mogućnosti komunikacija dosežu vrhunac, kada smo svi povezani i premreženi, ljudi osjećaju križ samoće. Muku površnih veza i prolaznih prijateljstava. Osjećaj da nemaju nikoga i da nikoga doista nije briga što se s njima događa.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru dobrih članaka – klikni like[/facebook]

Zato je poziv na djelotvornu ljubav – poziv na blizinu. Poziv na bliskost. Poziv na prihvaćanje čovjeka kao osobe.

Kad se voda uzbiba

Kupalište se nalazilo na mjestu svetišta poganskoga boga Serapisa ozdravljivača. Isus, ovim ozdravljenjem ne samo da je povratio zdravlje čovjeku koji je dugi niz godina bolovao, nego je svima nama dao pouku da ne tražimo zdravlja tamo gdje ga, bez da opteretimo dušu, ne možemo naći.
Prečesto i preolako kršćani se upuštaju u opasnu avanturu traženja zdravlja, utjehe i sreće u kojekakvim suvremenim kupalištima koji uzbibaju vodu.

Više ne griješi

Isus nam jasno u nastavku daje do znanja da ozdravljenje ima smisla jedino ako, kao plod, učini da čovjek postane bolji i da više ne griješi.
Jer, kao što je bolest mogućnost da činimo dobro, tako je i zdravlje mogućnost da prođemo zemljom čineći dobro. Ako je ne iskoristimo onda tratimo dar koji nam je Bog povjerio.

Nikola Kuzmičić

Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.