Uvod

Što biste rekli kada bi država uvela novi porez ili harač – kako hoćete – i uzela još koji postotak od plaća, posebice onih većih? Vrlo vjerojatno biste se pobunili. I bili biste u pravu. Porez na plaću je onaj kojeg najsnažnije osjetimo i koji nas najviše dotiče. Jer, za većinu onih koji prvenstveno zarađuju od nesamostalnog rada, to znači uzeti kruh sa stola naše obitelji.

I takvo se uvođenje dodatnog oporezivanja već događalo. Primjerice, 1. kolovoza 2009. godine stupio je na snagu kontroverzni Zakon o posebnom porezu na plaće (i trajao nešto više od godinu dana), koji se na sve primitke od 3000 do 6000 kuna obračunavao po stopi od 2%, a na primitke veće od 6000 kuna po stopi od 4%. U posljednjih nekoliko mjeseci primjene, koncem 2010., obračunavao se samo na primitke veće od 6000 kuna. Nitko nije javno prigovarao što se posebni porez tada ukinuo – logično, svima je bilo drago primiti više na svoj tekući račun.

Sedam godina kasnije, razgovara se o poreznim izmjenama koje bi građane koji plaćaju najviše poreza na dohodak oslobodile dijela poreznog tereta. No, u ovom slučaju, otpori su daleko veći. Je li pravedno da se ‘pogoduje bogatima’? Kako Crkva gleda na to? Zašto se nitko nije oglasio, zašto se u Crkvi o tome ne priča?

Da bismo mogli odgovoriti na takva složena i važna pitanja, valja zaviriti u škrinju Socijalnog nauka Crkve – i proučiti kako zapravo porezni sustav funkcionira.

Porezi u svjetlu Socijalnog nauka Crkve

U Katekizmu, kao i u Kompendiju Socijalnog nauka Crkve ne postoji mnogo stranica o pitanju poreza. Razloge možemo tražiti u tome što “poštovanje legitimne autonomije ovozemnih stvarnosti Crkvu navodi da si ne pridržava spefične kompetencije tehničkoga i vremenitoga reda” (Kompendij socijalnog nauka Crkve, 197, dalje: Kompendij). Budući da su porezi vremenita stvarnost, a porezna politika dio državnog uređenja, nauk Crkve dozvoljava različite tehničke opcije njene provedbe u okviru društvenih vrijednosti povezanih s dostojanstvom ljudske osobe: istine, slobode, pravednosti i ljubavi (usp. Kompendij, 197).

Obveza plaćanja poreza vlastima određena je od strane Isusa Krista, koji plaćanje poreza caru nije smatrao nepravednim (usp. Mt 22, 21; Kompendij, 379), ali i od strane apostola (usp. Rim 13, 7; Kompendij, 380) i Crkvenog učiteljstva (Katekizam Katoličke Crkve, 2240), bez obzira na to koliko je vlast bila pravedna ili kršćanska.

No, kako onda prosuditi jesu li porezi pravedni i dobro određeni? Učiteljstvo ponajprije ističe da “pravedno, djelotvorno i djelatno javno financiranje proizvodi kreposne učinke na gospodarstvo jer uspijeva pospješiti rast zaposlenosti, podupirati poduzetničke djelatnosti i inicijative kojima svrha nije dobit[1]” (Kompendij, 355). Dakle, dobro uređeno javno financiranje vidjet ćemo po njegovim plodovima.

Nadalje, ističe neka temeljna načela, prema kojima ćemo prosuditi i jedan dio naše porezne reforme, koji se tiče izmjena u Zakonu o porezu na dohodak: “Javno se financiranje usmjerava na opće dobro kada se drži nekih temeljnih načela: plaćanje poreza kao specifikacija obveze solidarnosti; racionalnost i jednakost u nametanju davanja; strogost i integritet u upravljanju i namjeni javnih izvora. U preraspodjeli izvora javno financiranje mora slijediti načela solidarnosti, jednakosti, vrednovanja talenata, te veliku pozornost posvećivati podupiranju obitelji, namjenjujući u tu svrhu prikladnu količinu izvora” (isto, 355).

Pregled prijedloga porezne reforme

Nacrt prijedloga novog Zakona o porezu na dohodak donijelo je Ministarstvo financija u listopadu ove godine, a izglasan je na sjednici 2. prosinca. Mi ćemo se ovdje ponajprije osvrnuti na izmjene u oporezivanju dohotka od nesamostalnog rada, odnosno većine, koji rade za “druge”: poduzeća, javne službe, udruge i slično.

Izmjene se tiču povećanja osnovnog osobnog odbitka sa 2.500,00 na 3.800,00 kuna, jer se uvodi primjena osnovnog osobnog odbitka po koeficijentu od 1,5, zaokruženog na stotinu kuna. Nadalje, do sada se porez obračunavao po stopi od 12% od mjesečne porezne osnovice do visine 2.200,00 kuna, po stopi od 25% na razliku mjesečne porezne osnovice između 2.200,00 kuna i 13.200,00 kuna te po stopi od 40% na poreznu osnovicu iznad 13.200,00 kuna. Od sada se porez obračunava po stopi od 24% od mjesečne porezne osnovice do visine 17.500,00 kuna i po stopi od 36% na poreznu osnovicu iznad 17.500,00 kuna. Prvo što primjećujemo je – pojednostavljenje obračuna.

Drugo, povećavaju se faktori uvećanja osobnog odbitka, sa 0,5 na 0,7 za uzdržavanog člana i prvo dijete, a jednako tako i za drugo, treće i naredno dijete. Primjerice, za peto dijete, koeficijent je porastao sa 1,9 na 2,5, odnosno odbitak sa 4.940,00 na 6.250,00 kuna.

Predlagatelj, između ostalog, navodi da se prijedlog podnosi “kako bi se smanjilo porezno opterećenje radnika, koje je u Republici Hrvatskoj još uvijek relativno visoko u odnosu na zemlje u okruženju te na taj način utjecalo pozitivno na tržište rada, poduzetničku klimu, konkurentnost hrvatskih radnika na međunarodnom tržištu rada posebice u dijelu sektora visokih tehnologija, poticanje zapošljavanja i smanjila porezna evazija”.

Kratko objašnjenje ključnih pojmova – ekonomska perspektiva

Kako bismo mogli sagledati ovaj prijedlog iz perspektive učinkovitosti, ali i njegovu moralnu opravdanost moramo imati u vidu predlagateljeve ciljeve i procijeniti vjerojatnost postizanja željenog učinka, a to je pozitivan utjecaj na tržište rada: visinu plaća, konkurentnost i zapošljavanje.

Počnimo od početka: porez na dohodak je porez koji se obračunava iz bruto plaće, a njegovi su korisnici najvećim dijelom općine i gradovi. Dakle, središnja država i državni proračun s njime nisu izravno povezani. Smanjenje poreza na dohodak koji plaćate znači da ćete davati manje novca lokalnoj upravi – što može biti dobro ili loše, ovisno o tome preferirate li javne servise ili njihove privatne alternative.

Je li smanjenje poreznog opterećenja ekonomski opravdano? Mišljenje dr.sc. Ivice Urbana s Instituta za javne financije jest “da je porezno opterećenje u Hrvatskoj je prilično visoko, a naš dugoročni razvoj ovisit će o njegovom smanjenju te o drugim nužnim reformama” (Dr.sc. Ivica Urban, Porezno opterećenje rada u Hrvatskoj, IJF, 2009.), dok ravnateljica Ekonomskog instituta, dr.sc. Maruška Vizek, tvrdi kako predložena reforma “predstavlja jedan korak unaprijed. Predložene izmjene, naime, idu u smjeru pojednostavljivanja sustava, smanjivanja broja izuzeća, proširivanja porezne osnovice i smanjenja poreznih stopa te smanjivanja troškova rada” (Tportal, 31.10.2016.).

Jedan od ciljeva reforme jest i povećanje konkurentnosti više i visoko plaćenih poslova, odnosno smanjenje poreznog opterećenja na najviše plaće. Ciljna su skupina ponajprije vrhunski znanstvenici, liječnici, inženjeri, programeri i drugi softverski stručnjaci – svi oni koji uvelike doprinose priljevu investicija, otvaranju novih radnih mjesta i poboljšanju kvalitete života. Kako je tim skupinama najlakše odseliti u druge zemlje jer su najviše traženi, smanjenje poreznog opterećenja možemo promatrati kao način očuvanja najkvalitetnijeg kadra u Hrvatskoj – kao i privlačenja investitora.

Prigovori da se pogoduje najbogatijima ne stoje – najbogatiji ne plaćaju puno poreza na dohodak od nesamostalnog rada, već plaćaju porez na drugi dohodak ili porez na dohodak od kapitala (po osnovi primitaka od dividendi i udjela u dobiti trgovačkih društava, odnosno primitaka od kamata na štednju). Ono što nije cilj reforme – a ni ne može biti – jest povećanje najnižih plaća, budući da najslabije plaćeni radnici ni ne plaćaju porez na dohodak, pa ih se ne može ni rasteretiti. To je prije svega, dužnost socijalne politike.

Evaluacija porezne reforme u svjetlu kriterija Socijalnog nauka

Podsjetimo se, ukratko, kriterija Socijalnog nauka Crkve za porezne reforme: da su učinci povećanje zaposlenosti, podupiranje poduzetničke djelatnosti i svrha kojima cilj nije dobit. Ujedno, u preraspodjeli se naglašava poštivanje načela solidarnosti, jednakosti, vrednovanja talenata, te veliku pozornost posvećivati podupiranju obitelji.

Ova porezna reforma stremi povećanju zaposlenosti, koje u većem ili manjem obimu redovito nastaje nakon smanjenja poreznog opterećenja. Podupire li poduzetničku djelatnost? Budući da su odluke o zapošljavanju utemeljene i na trošku rada, njegovo smanjenje djeluje blagotvorno na poduzetničke pothvate, u ovom slučaju na osobito one u inovativnijim industrijama s višom razinom plaća. Reforma svojim rasterećenjem u određenoj mjeri podupire obitelji, posebice one s više djece te vrednuje talente onih koji su do sada izdvajali velik dio plaće na poreze i doprinose, istovremeno ne zakidajući jednu skupinu građana nauštrb druge.

Porezna reforma, naravno, ne staje na Zakonu o porezu na dohodak. Provest će se šire promjene koje nadilaze ovdje obuhvaćenu raspravu, ponajprije u porezu na dobit, porezu na promet nekretninama i drugim porezima. Njihova obrada zahtijeva, ipak, složeniju analizu. Na koncu, moramo se pitati: hoće li blagodati ove reforme osjetiti i oni najslabije plaćeni? Uz ovaj prijedlog Zakona, Vladinom se uredbom najavljuje i povećanje minimalne plaće za 5% od 1.1.2017., čime će oni najslabije plaćeni primati oko 150 kuna više. O važnom pitanju određivanja minimalne plaće i nauku Crkve raspravit ćemo u sljedećem članku, u novoj godini.

Mihovil Katić | Bitno.net

————–

[1] Službeni hrvatski prijevod koristi riječ „dobitak“, koja međutim nije najprecizniji prijevod. Dok riječ „dobit“ označava pozitivnu razliku između prihoda i rashoda kao rezultat redovnog poslovanja poduzeća, „dobitak“ češće označava zgoditak, ono što se dobije na lutriji, izvanredni prihod, i ne koristi se u računovodstvenom izvještavanju.