Johannes Gensfleisch Gutenberg rodio se 1397. u »Zlatnome Mainzu« (lat. Aurea Moguntia) od oca patricija Friele Gensfleisch i majke Else. Kasnije je nje­gov otac preuzeo staro obiteljsko ime Gutenberg. Mainz, grad na rijeci Rajni, u ono je vrijeme – posljednje stoljeće srednjeg vijeka – uživao velik ugled i bio u neku ruku glavni grad njemačke nacije. Mainški je nadbiskup bio Kurfurst (njem. knez izbornik) i kancelar carstva. Kao političko središte Mainz je nepre­stano privlačio i zapošljavao ljude koji su bili otvorena duha i srca. Osobito su u grad dolazili iskusni i sposobni obrtnici koji su u gradu s vremenom dobivali sve veći ugled na račun starosjedilaca. [1]

Premda je Johannes Gutenberg bio sin patricija, odlučio se za obrtništvo. Otac mu je kovao novac pa je sinu omogućio da izuči zlatarski zanat. Od svoje mladosti bavio se mišlju kao bi mehanički umnožio knjigu. Bio je napredna du­ha i bio je angažiran na javnom, društvenom i političkom području. Zbog borbi za vlast između patricijskih obitelji i obrtnika već je njegov otac u dva navrata napustio rodni grad i drugdje potražio mogućnost razvijati svoju djelatnost. Kad je naime izborni knez Konrad III. obrtnicima nametnuo preteške porezne obve­ze, tridesetogodišnji je Gutenberg otišao u Strasbourg i ondje razvio svoju zlatar­sku djelatnost. Brusio je dijamante, proizvodio zrcala, te za taj posao bio izvrsno plaćen i tako uskoro postao bogati obrtnik. Zahvaljujući dobrom financijskom stanju, pravio je mnoge pokuse i iznalazio nova rješenja u svom obrtu, a omogu­ćio si je i kapljicu dobroga elzaškog vina. Oko 1435. počeo je raditi prve pokuse s tiskanjem knjiga. Naručio je u svojih prijatelja i sudrugova u obrtničkoj udruzi poslove: jedan mu je zlatotokar izrezao slova, a stolar izradio tijesak (njem. die Presse, odatle hrv. dijalektalna riječ preša). Za te poslove je potrošio sve svoje novčane zalihe, pa je 1442. morao podići veći kredit.

Muzej u Mainzu. Foto: Pixabay.com

Tiskanje Biblije

Godine 1448. Gutenberg se vratio u Mainz. Prvo stoje u Mainzu učinio bilo je podizanje kredita, jer nije više imao sredstava za život i rad. Tu je već iskusio da se slovima iz olova može učiniti jasan i oštar otisak na papiru ili pergamentu.

Kad je Gutenberg pripravio sve sastavnice svoje tiskare, odlučio je kao prvo djelo tiskati Bibliju. Za to je naravno opet trebao veće svote novca. Bogati trgo­vac Johannes Fust posudio mu je poveću svotu novca, u iznosu od 1600 guldena (1450. godine 800 guldena i 1452. godine 800 guldena). U ugovor koji je pritom s Gutenbergom sklopio unio je klauzulu, da će u slučaju nevraćanja posuđenog novca uz kamatu od 6%, tiskara pripasti njemu kao vjerovniku. Ovu klauzulu Gutenberg, opterećen poslovima i planovima, nije zamijetio. Posljedica je bila katastrofalna: Gutenbergov dug prema Fustu zahvaljujući visokoj kamati iznosio je 1456. godine 2.026 guldena. To je bila tako velika svota novca da se njome onda mogla izgraditi cijela jedna ulica (s kućama, dakako) u gradu Mainzu[2]. Ta­ko Gutenberg tim svojim radom nije ništa zaradio. Tiskaru je velikim dijelom preuzeo Fust, a Gutenberg u siromaštvu živio preostatak svojeg života na dvoru nadbiskupa kneza Adolfa Nassauskog u Mainzu i (prema nekima) u franje­vačkom samostanu, i to na račun godišnje rente koju mu je osiguravao nadbi­skup mainški i grad Mainz.

Godine 1452. započeo je Gutenberg tiskati Bibliju. Nije slučajno Gutenberg izabrao baš tu knjigu da njome potvrdi svoj izum. Svaka je knjižnica, samostan­ska ili sveučilišna, posjedovala Bibliju. Gutenberg pri izboru Biblije kao prve knjige za tisak nije imao na umu širenje Božje riječi, nego profit, dobar posao. Želio je tiskati knjigu koju bi mogao i dobro prodati. Htio je u Bibliju utisnuti i vrlo ponosnu posvetnu ili zahvalnu riječ (njem. Schlufischrift), ali bojeći se da bi ta Biblija mogla završiti u Fustovim rukama, utisnuo ju je radije u djelo »Catholicon« Giovannija Balbija[3] (tiskano 1460.). U toj posvetnoj riječi vrlo patetično – svjestan njemačkog nacionalnog ponosa – zahvaljuje Bogu za milost novog umi­jeća tiskanja knjiga. Ona glasi: “Pod zagovorom Najvećega, na čiju želju se zagovaraju Jezici, koje često objavljuje malenima što skriva od velikih, ova je knjiga tiskana i dovršena u otmjenom gradu Mainzu, iz poznate njemačke nacije, koju je Gospodin sa velikom milošću i sa velikom svjetlošću kroz veliki milosni dar stavio pred ostale te ih uzdizao i to ne uz pomoć trske, pisaljke i pera, nego pomoću savršene povezanosti kalupa i oblika te kroz njihov odnos i ujednačenost.”

Tiskanje Biblije bilo je dovršeno između 1454. i 1456. godine te je pred­stavljalo krunu Gutenbergovog tiskarskog umijeća[4]. Kroz iduća stoljeća svakih 20-ak godina tiskali su se pretisci Biblije. Dosad je otiskano 650 pretisaka, a ovaj koji je uručen nadbiskupu Oblaku potječe iz 1995. godine. On je dar nadbi­skupije Mainz, dijelom tamošnjeg nadbiskupa kardinala Karla Lehmanna a dije­lom drugih dobrih ljudi u Mainzu, među kojima sam nadbiskup Oblak rado spo­minje gospodina liječnika dr. Hansa-Petera Lutza. Zadarski nadbiskup u miru msgr. Marijan Oblak poznat je kao skupljač Biblija. U svojoj zbirci ih ima više stotina Biblija. Ovo je sada prvi i jedini pretisak Gutenbergove Biblije u Hrvat­skoj.

Prva tiskana Biblija imala je 1282 stranice, svaka stranica 42 retka (B 42). Zovu je »četrdesetidvaretčana Biblija« (eng. Bible of the 42 lines) i »Mazarinova Biblija«[5]. Gutenberg ju je tiskao uz pomoć dvadeset suradnika. Za tu Bibliju izlio je 290 različitih figura. Inicijale u bojama i prekrasne ilustracije na onom mjestu u Bibliji koje je tiskar ostavio praznim (inicijalna slova, prostor između jedne i druge biblijske knjige i slično) ilustrirali su razni majstori iz Augsburga, Erfurta, Leipziga, Triera, pa čak i iz Londona[6]. Primjerak Gutenbergove Biblije na pergamentu, koji se danas čuva u Berlinu, jedan je od najljepše ilustriranih Biblija[7].

Od 180 primjeraka vjerojatno je 150 tiskano na papiru, a ostalih 30 na skupocjenom pergamentu. Danas ima oko 48 sačuvanih primjeraka (dvanaest ih je na pergamentu), od kojih se jedan nalazi u Gutenbergovu muzeju u Mainzu[8], a ostali po muzejima i knjižnicama diljem svijeta (najviše ih ima u SAD: u Kon­gresnoj knjižnici u Washingtonu, u knjižnicama u New Yorku i druge u SAD: ukupno u SAD ima 8 primjeraka, u Vatikanskoj biblioteci 2 primjerka, i po je­dan primjerak Gutenbergove Biblije u bibliotekama raznih svjetskih gradova: u Londonu, Parizu, Tokiju i drugdje). Svaka od tih Gutenbergovih Biblija ima svo­ju sudbinu, koju bi valjalo ispričati. Zbog pomanjkanja vremena, ispričao bih ukratko sudbine samo dviju Gutenbergovih Biblija, one u Kongresnoj knjižnici (Congress Library) Washingtonu i one u Britanskom muzeju (British Museum) u Londonu.

Gutenbergova Biblija iz Kongresne knjižnice. Izvor: loc.gov/resource

Gutenbergovu Bibliju koja se danas čuva u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu kupili su odmah po izlasku iz tiska benediktinci iz samostana St. Blasius u Schwarzwaldu (Njemačka) i ljubomorno je čuvali i njome se služili sve do Francuske revolucije. Godine 1768. francuske su čete zapalile samostan i samostansku biblioteku. Redovnici su spašavali knjige od vatre bacajući ih kroz prozor ne štedeći ni svoje živote. Po odlasku uništavalačkih francuskih četnih hordi prema Rajni, redovnici su izabirali najvrjednije knjige između onih bače­nih kroz prozor te ih spasili. Tako su spasili i Gutenbergovu Bibliju. Odmah po­slije toga otpremili su je u benediktinski samostan u Einsiedeln (Švicarska) vje­rujući da će ondje biti na sigurnom. Uslijed siromaštva redovnici su je prodali, te su je potom prodavali i kupovali bogati ljudi iz Europe, a na posljetku poslije Prvog svjetskog rata kupila ju je za 1,5 US$ Kongresna knjižnica u Washingtonu.

Zani­mljiva je priča i one Gutenbergove Biblije koja se danas čuva u British Museumu u Londonu. Onamo je dospjela 1829. godine kao vlasništvo kralja Georgea III. (1738.-1820.). Kralj George III. otkupio ju je, ne zna točno koje godi­ne, od benediktinskog samostana »Schottenkloster« St. Jakobus u Würzburgu da prodajom te Biblije redovnici poprave samostan koji im je bio za revolucionar­nih godina uništen. Oni su je pak dobili na poklon od Johannesa Trithemiusa (1462.-1516.) koji ju je kupio izravno od Gutenberga.

Prva stranica Knjige postanka iz Gutenbergove Biblije koja se čuva u British Museumu. Izvor: bl.uk/treasures/gutenberg/record.asp

Ovom je Biblijom, do danas jednim od najljepših tiskanih djela, Gutenberg dokazao da je tiskanjem, novim umijećem pisanja (lat. nova forma scribendi), moguće napraviti knjigu koja je estetski isto tako vrijedna kao i knjige koje su bile u ono doba prekrasnim rukopisom (kaligrafijom) ispisane. (…)

Iz nedavno otkrivena pisma Eneje Silvija Piccolominija, kasnijeg pape Pija II. njegovu prijatelju saznajemo da se na Carskom zboru (njem. Tagung) u Frankfurtu 1454. godine pojavio neki »čudesan čovjek« (vir mirabilis) koji je na prodaju nudio Bibliju, tešku oko 15 kilograma, veličine 16×12 inča, s oko 1300 redaka, u dva volumena, koju se može čitati bez naočala. Taj »vir mirabilis« bio je sam Gutenberg. Piccolomini je tako ostavio kratak ali dostatan opis Gutenbergove Biblije.

Gutenbergova je Biblija »latinska Biblija«[9] koja je na Tridentskom koncilu (1546.) proglašena obvezatnom za cijelu Katoličku Crkvu; bila je to Biblija, zva­na »Vulgata«, prijevod Biblije s izvornih jezika na pučki latinski jezik, koji je ostvario po zadatku pape Damaza naš zemljak Jeronim u godinama 389. Primjerak prve tiskane Biblije na pergamentu, koji se danas čuva u Berlinu, je­dan je od najljepših ilustriranih Biblija. Povodom Jubileja 2000. na temelju ispi­tivanja javnog mnijenja ovaj je primjerak prve tiskane Biblije proglašen jednim od najznačajnijih dostignuća minulog tisućljeća.

Gutenbergova je prva tiskana Biblija upisana i u registar baštine svjetskih djela (»Memory of the World«) [10]

Foto: Pixabay.com

Značenje Gutenbergove Biblije

1. Tiskana Biblija postala je kamen temeljac novih istraživanja i sveukup­nog znanstvenog, osobito teološkog istraživalačkog napretka; postala je i simbo­lom gospodarskog napretka s kraja srednjeg vijeka.

Kad je Gutenberg 1456. dovršio tiskanje Biblije, velika većina europskog puka bila je nepismena. Potkraj XIV. st. samo je 5% pučana u Njemačkoj znalo čitati i pisati. Pojavak tiskane Biblije imat će na području opismenjavanja poslje­dice od golemog značenja. Do 1500. godine, četrdesetak godina poslije prve ti­skane Biblije, već je 40.000 Biblija bilo u Europi otisnuto.

Tiskana je Biblija pokrenula i pospješila brzi i stalni »proces demokratizaci­je« znanja i kulture. Znanje, prema tome i mišljenje, od Gutenbergova vremena sve je više i više postajalo opće dobro čovječanstva, te se otimalo nadzoru samo jedne strukture (npr. kleričke u Europi). To da se Crkva zbog toga bila zabrinula nije bilo samo nešto što se ticalo vlasti, već se odnosilo i na odgojne nevolje te na strah od ideološke zbrke… Demokratizacija tiskarstva pridonijela je tomu da je uvid u istinu imao sada široki sloj ljudi.[11] Tako je tiskanje Biblije i u tom po­gledu sasvim poseban, jedinstven pothvat.

Izum tiska uvelike je pomogao širenju Biblije među ljude. Očito, taj se pot­hvat nije dogodio preko noći; Gutenberg je uložio u nj i novac i pamet i trud. Pot­hvat tiskanja jedne knjige trajao je možda oko 15 godina; počeo ga je Gutenberg već u Strasbourgu pa nastavio u Mainzu. Proizvodnja slova bila je vezana uz niz novih otkrića, slično i tijesak (preša), nanos boje u tijesak i na papir… Gutenberg je sve elemente tog tiskarskog pothvata do minucioznosti domislio, ostvario i usa­vršio, tako te se do potkraj XIX. st. tu nije ništa mijenjalo: Gutenbergov tiskar mo­gao je bez posebnog doškolovanja raditi i u tiskari XIX. st. Tek je izumom suvre­menih računala način tiskanja doživio temeljnu inovaciju (sredina XX. st.).

2. Gutenbergova je Biblija postala simbolom gospodarskog napretka potkraj srednjeg vijeka.

Ona je u tolikoj mjeri obilježila gospodarstvo druge sredine dru­gog tisućljeća da mi toga danas i nismo posve svjesni. Tiskana Biblija je prvi industrijski serijski proizvod, novo načelo gospodarskog napretka (načelo meha­nizirane proizvodnje u nizu). Neobičan je i način financiranja tog pothvata: Johannes Fust je u Gutenbergov pothvat uložio velik novac koji mu Gutenberg nije mogao odmah sasvim otplatiti pa je s Gutenbergom vodio sudski spor. Financi­ranje pothvata je od posebnog značenja i zato što je posrijedi ne samo kreditira­nje nego i investiranje u pothvat. Na sudu je Gutenberg inzistirao na tome da Fust njemu nije novac samo posudio, nego ga je uložio tako te je njegova tiskara ujedno i tiskara Fustova, pa od profita tiskanja ima koristi ne samo Gutenberg nego i Fust.

I još nešto: prekid financijskih suodnosa između Gutenberga i Fusta rezultirao je izgradnjom nove tiskare koju je Fust dijelio sa svojim štićenikom Peterom Schofferom. Tako je Mainz postao središtem tiskarskog djelovanja, što će ostati još dugi niz godina. Oko 1470. godine tiskare nastaju i drugdje diljem Europe: Bamberg, Strasbourg, Köln, Basel, Rim, Venecija, Napulj, Nürnberg, Pa­riz. Uskoro nakon 1470. godine nastaje u Europi još 71 tiskara tako te je potkraj XV. st. tržište bilo preplavljeno knjigama. Cijena je knjigama brzo padala pa je nabavka knjiga bila omogućena običnu građaninu. Godine 1480. u raznim gra­dovima Nizozemske bilo je već 11 tiskara.

3. Izum tiska je u vezi s izumom računala (informacijska tehnologija), samo u obrnutom smjeru.

Dok je izum tiska bio pokrenuo proizvodnju u nizu (serijska proizvodnja), izum interneta, odnosno računalne informatičke tehnologije ide u obrnutom smjeru: iz mnoštva ponuđenog gradiva u internetu uzimamo samo ono što nam treba a ne sve (kao što je slučaj s knjigom). Ne trebamo sobom nositi debele knjige da bismo negdje na predavanju iz njih citirali samo jednu ili neko­liko rečenica, nego obilježimo jedan odlomak ili jedno poglavlje i preneseno ga na računalnu strojnu opremu (hard disk) i ispišemo. Takav je postupak – ciljana uporaba reprodukcije – u srednjem vijeku prije izuma tiskane knjige bila svaki­dašnja pojava. Uzimalo se samo ono što je istinski trebalo za uporabu. Iz litera­ture prepisivali su samo ono što im je trebalo: sve prepisivati bilo bi neekonomično. Tek je tisak omogućio da se ekonomski isplati proizvesti više istih pri­mjeraka u različite svrhe.

Tekst predavanja dr. Adalberta Rebića izvorno je objavljen u časopisu Bogoslovska smotra, Vol. 73 No. 1, 2003. Prenosimo ga s odobrenjem uredništva časopisa. Sva prava pridržana.


Literatura: Jean-Marie DODU, The Gutenberg Bible: A Commentarv, Historical Background, Transcription. Translation by J.-M. Dodu, Pariz, Editions des Incunables, 1985.; Guy BECHTEL, Gutenberg et l’invention de l’imprimerie; une enquete, Pariz, 1992.; Martin DAVIES, The Gutenberg Bible, London, 1996.; Paul SCHWENKE, Die Gutenbergbibel, u: Johannes Gutenberg Zweiundvierzigzeilige Bibel: Ergänzugband zur Faksimile-Ausgabe, Leipzig 1913.; Georg HERMANOWSKI, Johannes Gutenberg, sein Leben und sein Werk, München, 1970.; Albert KAPR, Johannes Gutenberg, Persönlichkeit und Leistung, Leipzig, 1986.; Christopher KEEP, Tim McLAUGHLIN, Johannes Gutenberg and the Printed Book:, Jay ROGERS, The Book That Changed History.; Manfired AULL, Herbert BÜHLER, Willi HUTH, W. WESTLINNING, Lehr und Arbeitsbuch. Gnmdstufe der Druckindustrie, Technologie für Auszubildende, 1996.; Helmut TESCHNER, Offset Druck Technik, Fellbach, 1989.; W. SCHMIDT – F. A. SCHMIDT-KUHSEMULLER (Hrsg), Johannes Gutenbergs Bibel, München, 1979.

[1] Predavanje dr. Adalberta Rebića održano je na predstavljanju reprint izdanja Gutenbergove Biblije, poklo­njene nadbiskupu mons. Marijanu Oblaku, u Zadru 25. studenoga 2003. Vodeći se teološkom mišlju i svjedočanstvom vjere koliko je Božja riječ ukorijenjena u narode svijeta, nadbiskup Oblak stvorio je jedinstvenu crkvenu zbirku nazvanu Biblije Zadarske nadbiskupije, sustavno obogaćivanu od 1987. godine s više od 1.100 primjeraka Biblija pisanih na više od 200 jezika.

[2]  Danas je Gutenbergova Biblija procijenjena na oko 2 i pol milijuna US dolara (ili EUR-a) vri­jednosti.

[3]  Giovanni Balbi, Catholicon. Latinski rječnik, 1286. Ovo djelo je bilo u srednjem vijeku vrlo rašireno, čitano i prepisivano. Razumljivo zašto je Gutenberg odlučio i to djelo tiskati.

[3a] »Unter dem Beistand des Höchsten, aufdessen Wunsch der Unmündigen Zungen beredt werden, und der oftmals den Kleinen offenbart, was er den Weisen verheimlicht, ist dieses Buch in der edlen Stadt Mainz aus der berühmten deutschen Nation, welche Gottes Güte mit so hohem Licht des Geistes und durch sein Gnadengeschenk den übrigen Nationen der Erde vorzuziehen und zu verherrlichen geruht hat, nicht durch des Rohres, des Griffels oder der Feder Hilfe, sondern durch der Patronen und Formen wunderbaren Zusammenhalt, durch ihr Verhältnis und Ebenmass gedruckt und vollendet worden.«

[4]  Jedna je Gutenbergova Biblija reprintirana, s brojnim ilustracijama i otiscima u 2 sveska, u Hildesheimu, 2000.

[5]  Zove se tako po francuskom kardinalu Giuliju Mazarinu (franc. Jules Mazarin), nasljedniku kardinala Richelieua (1643.), u čijoj je biblioteci pronađen 1763. jedan od najfinijih primjera­ka Gutenbergove Biblije.

[6]  Jedan od najpoznatijih iluminatora je bio Eberhard König iz Efurta. Usp. W. SCHMIDT – F. A. SCHMIDT-KUHSEMULLER (Hrsg), Johannes Gutenbergs Bibel, München, 1979., str. 70-125.

[7]  Faksimil tog izdanja učinjen je 1913./14. u Leipzigu.

[8]  Izvornik se nalazi u državnoj biblioteci u Berlinu (Staatsbibliothek Berlin, Preussischer Kulturbesitz).

[9]   Biblija sadrži latinski tekst iz vremena prije Tridentskog koncila a koji je na tom koncilu bio proglašen kao »vetus et vulgata editio«, koji je od 1546. godine bio obvezatan za cijelu Kato­ličku crkvu.

[10]  Od 1992. UNESCO pokušava s programom »Memory of the world« osigurati najvrjednija i najznačajnija djela ljudske baštine. Pomoću suvremene informatičke tehnike ova ustanova osigurava i omogućuje pristup tim djelima javnosti. To je slučaj i s Gutenbergovom Biblijom, jednom od najsačuvanijih tiskanih Biblija na pergamentu, koja se čuva u Sveučilišnoj biblioteci u Gottingenu. Ona je sada pristupačna javnosti na CD-ROM-u, a može se pogledati i u računalnoj mreži (internetu). Göttingenški primjerak Gutenbergove Biblije drže najljepšom ikad tiskanom knjigom; on je ne samo bibliofilska nego i estetska dragocjenost. Dokument o upisu GB u registar baštine svjetskih dobara svečano je predan Državnoj i Sveučilišnoj biblioteci u Göttingenu 1. veljače 2002. godine

[11]  Usp. Gisela & Dieter ANDRESSEN… [et alii], Biblija nekoć i sad, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2002., str. 180-181.