ZANIMLJIV PODATAK

Jeste li znali: Izraz ‘Osoba je nevina dok joj se ne dokaže krivnja’ prvi je upotrijebio katolički kardinal iz srednjeg vijeka

Njegov zaključak je bio da čak ni papa nije iznad naravnog zakona koji omogućuje okrivljeniku poziv na sud budući da je u ‘prvom sudskom procesu’ i Bog Adama pozvao na sud.

Vijek

„Osoba je nevina dok joj se ne dokaže krivnja“, izraz je to koji smo čuli mnogo puta: što na filmovima, što u stvarnom životu. To nije neobično, budući da je riječ o jednom od temeljnih principa modernog društva koji se nalazi i u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima.

Ono što bi mnogima moglo zvučati neobično jest činjenica da je taj princip prvi sročio jedan srednjovjekovni kardinal. Riječ je o Johannesu Monachusu rođenom 1250. godine u gradiću Crécy-en-Ponthieu na sjeveru Francuske.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tijekom života Monachus je bio uvaženi teolog i kanonski pravnik, da bi kasnije postao biskup Arrasa i kardinal. Formulaciju „Osoba je nevina dok joj se ne dokaže krivnja“ (item quilbetpresumitur innocens nisi probetur nocens) Monachus je upotrijebio radeći na dekretu kanonskog zakona za papu Bonifacija VIII. u kojem je pisao o pravima optuženika na pravično suđenje.

Kenneth Pennington, profesor emeritus katoličkog sveučilišta u Columbusu, piše kako je Monachus krenuo od pitanja: može li papa povesti proces protiv osobe ako ju nije pozvao na sud? Njegov zaključak je bio da čak ni papa nije iznad naravnog zakona koji uključuje poziv okrivljenika na sud budući da je u ‘prvom sudskom procesu’ i Bog Adama pozvao na sud, te ga nije osudio dok mu krivnja nije bila dokazana:

„Jahve, Bog, zovne čovjeka: ‘Gdje si?’ – reče mu. On odgovori: ‘Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.’ Nato mu reče: ‘Tko ti kaza da si gol? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?’ Čovjek odgovori: ‘Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.'” (Post 1, 9-12)

Važno je naglasiti kako je ideju da teret dokazivanja leži na onome koji nešto tvrdi, a ne na onome koji poriče artikulirao rimski pravnik Julije Paul još u trećem stoljeću, no “pravnici su prihvaćali pravo princa ili suca da ignorira pravila pravnog procesa zato što su smatrali da je pravna procedura dio civilnog zakona, to jest pozitivnog zakona, i, stoga, potpuno unutar autoriteta princa ili suca“, objašnjava Pennington.

Promjena koju je donio Monachusov princip leži u tome što se pravo optuženika izdiže na razinu naravnog zakona, budući da ga je i sam Bog poštivao, te stoga nadilazi pozitivni zakon.

Ivo Džeba | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 7. siječnja 2019.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi