Stalo je srce mog djeteta. Kucalo je u meni 19 tjedana, a onda je odlučilo vratiti se Gospodinu.

Bilo je to najljepših 19 tjedana moga života. Sva bol, psihička i fizička, ne znači ništa kad se usporedi s činjenicom da sam ja mama. I nitko mi više nikada ne može to oduzeti. Volim misliti da sam bila dobra mama.

Svima vama koji ste htjeli da ubijem svoje dijete, samo zato jer je bolesno, jer nije savršeno gledajući vašim, ljudskim očima, želim reći da vam – opraštam. Vjerujem da zaista ne znate što činite. Možda vas nikada nitko nije volio kako treba, pa ste sada vi oni koji ne znate dati pravu ljubav. Mi smo svi od tog tako kratkog i po vama nebitnog života naučili tako puno. Koliko plodova u tako kratko vrijeme. Kako bi inače naučili za što smo sve sposobni? Kako bih ja znala za koliku ljubav sam stvorena? Da je svaki život prekrasan i svet i pravo čudo Božje. Hvala ti, bebo moja, što si me iz dana u dan učila životu. Naučila si svoju mamu što je hrabrost. Kako se prave mame mogu othrvati cijelom svijetu za svoju djecu. I kako bih, da mi Bog da još sto života, ja svaki put izabrala da imam tebe u sebi, pa makar samo tih 19 tjedana.

Vidjela sam kako funkcionira svijet. Slamao mi je srce stotinu puta dnevno. Krivimo Boga za ratove, glad i bolest, a sami smo ti koji ubijamo, potičemo na mržnju, zakopavamo se u naše strahove, utišavamo savjest i živimo kao olupine bez duše. Ja sam trebala ubiti svoje dijete da bih imala lagodniji život. Tada bih bila prihvaćena. To je normalno. Jer jedino što je danas bitno jest da nam je lagodno. Ali ako ubijemo sve slabe, bolesne, najmanje, tko će nas učiti životu? Tko će nas učiti poniznosti, strpljenju, predanju Božjoj volji, svemu što je mene naučilo moje dijete?

Bože, želim ti se ovim putem zahvaliti. Hvala ti, Gospodine, što si mislio da sam ja dostojna tako prekrasnog dara. Hvala ti što sam bila mama. Hvala ti na ljubavi. Bio je ovo pretežak, a opet tako lagan križ. Imaš pravo, Isuse, breme tvoje je tako slatko.

Svima vama koji ste molili za nas, hvala vam. U najtežim trenucima, vaše molitve su te koje su nas držale. Sada svi vi imate anđela na nebu koji moli za vas. Nije li to divno?

Bebo moja… volim te svom ljubavlju svijeta. Tako sam zahvalna što si bila moja. Voljela bih da si ostala s nama, ali Gospodin je imao drugi plan za tebe. Tu si bila da nas svemu naučiš i vratiš se u Nebo. Mislim da ne postoji ispunjeniji život od tvoga.

Zvat ćeš se Emanuel. Ili Emanuela. Čekam da mi kažu jesi li bila curica ili dečko. Kako god bilo, to je tvoje ime, jer je preko tebe, više nego ikada, Bog bio s nama. Jedva čekam da se sretnemo opet.

Ljubimo te tvoj tata i ja.

Viktorija

NAPOMENA:

Nedavno smo objavili svjedočanstvo vjere Viktorije, trudne majke koja je bolest svog djeteta predala Bogu i odbijala abortus koji su joj preporučavali liječnici (možete ga pročitati OVDJE). Sada objavljujemo njezino svjedočanstvo nakon što njezino dijete, nažalost, nije preživjelo bolest. Smatramo da iskustvo Viktorije može biti veliko ohrabrenje onima koji se nalaze u sličnoj situaciji kao i ona.

Bitno.net