Početi od Krista, biti s njim u bliskim odnosima, oponašati ga u izlaženju iz sebe, ne bojati se ići s njim na periferije – potaknuo je papa Franjo primivši 28. rujna, u Dvorani Pavao VI., dvije tisuće katehista, sudionika međunarodnoga simpozija o katehezi. Skup je održan u okviru Godine vjere, na poticaj Papinskoga vijeća za novu evangelizaciju.

Valja pomoći djeci, mladima i odraslima da upoznaju i sve više vole Gospodina; to je jedna od najljepših odgojnih pustolovina, jer se gradi Crkva – objasnio je Sveti Otac, nazvavši sebe ‘katehistom’. Ali, – dodao je kako prenosi Radio Vatikan – valja biti katehist, a ne činiti se katehistom ili raditi kao katehist. Navevši potom riječi Benedikta XVI.: “Crkva ne raste putem prozelitizma; ono što privlači jest svjedočanstvo”, papa Franjo podsjetio je i na uputu svetoga Franje Asiškoga koji poziva na propovijedanje, i to, ako je potrebno i riječima, ali najprije svjedočenjem. Neka ljudi čitaju Evanđelje u vašem životu – upozorio je Sveti Otac.

Kako bismo krenuli od Krista, imamo biti bliski s Njim, dopustiti da nas On gleda, a to je put koji traje cijeli život. Upitavši nazočne dopuštaju li da ih Gospodin gleda, Sveti je Otac napomenuo da je to jedan način molitve. A kako se to radi? – upitao je Papa te dodao – Vrlo jednostavno. Gledaš svetohranište i dopuštaš da te On gleda…. Primijetivši potom da bi netko mogao reći: To je pomalo dosadno, mogao bih zaspati…, Sveti Otac je istaknuo da može zaspati, ali da će ga Gospodin svejedno gledati.
Obrativši se potom katehistima, očevima i majkama, čije se obiteljske obveze teško usklađuju s kontemplativnim životom, Papa je izrazio razumijevanje te istaknuo da, zahvaljujući Bogu, nije nužno da svi rade na isti način. U Crkvi, naime, postoji raznovrsnost duhovnih oblika; važno je pronaći odgovarajući način kako bismo bili s Gospodinom, a to je moguće u svim stanjima života – rekao je Sveti Otac. Tko Krista stavlja u središte vlastita života, sebe udaljuje od središta i otvara se drugima u živosti ljubavi, čiji je pokret sličan otkucaju srca. Srce katehista uvijek živi od tog gibanja ‘sistola – dijastola’, odnosno sjedinjenje s Isusom – susret s drugima. Ako nedostaje jedan od ta dva pokreta, nema više otkucaja, i nema života – objasnio je Papa.
Kerigma, odnosno navještaj o Kristovu uskrsnuću, dar je koji rađa poslanje, koji nas potiče da idemo dalje od sebe. Katehist je svjestan da je primio dar, dar vjere koji potom daruje drugima. I pritom si ne uzima postotak – istaknuo je papa Franjo te dodao – Sve ono što primi, to i daje! Nije riječ o dobrom poslu! To je čisti dar: primljeni i ponovno predani dar.

Potaknuvši nazočne da se ne boje ići s Isusom na periferije, Sveti je Otac napomenuo da ako katehist dopusti da ga obuzme strah, znači da je plašljiv; ako je katehist miran, na kraju postaje poput kipa u muzeju; ako je katehist krut, postaje suh poput pergamene i jalov. Potrebno je mnogo kreativnosti i nikakav strah za izlazak iz vlastitih shema; upravo je to obilježje katehista. Kada smo zatvoreni u svojim shemama, u svojim skupinama, svojim župama i pokretima, događa nam se ono što se događa osobi koja je zatvorena u svojoj sobi – razbolimo se – istaknuo je papa Franjo. Tisuću mi je puta draži katehist koji ima hrabrosti riskirati i izići, nego onaj koji uči, koji sve zna, ali je uvijek zatvoren i bolestan, a katkada bolestan i u glavi…. – rekao je Sveti Otac.
Sigurnost koja ima pratiti svakog katehista jest da Isus hodi s nama, prethodi nam – dodao je Papa. Kada razmišljamo o tomu da odemo daleko, na krajnju periferiju, Isus je tamo. Znate li koja me periferija jako žalosti? Djeca koja se ne znaju prekrižiti. To je periferija, i valja tamo otići! I Isus je tamo, čeka te kako bi pomogao tom djetetu da se prekriži – istaknuo je na kraju Sveti Otac.  (ika/Bitno.net)