Bruce

Poluslužbeno glasilo Svete stolice L’Osservatore Romano objavilo je svojevrsnu recenziju novog albuma američkog rockera Brucea Springsteena i ponovno podsjetilo na “katoličke korijene” jednog od najvažnijih američkih rock autora u povijesti, koji su vidljivi i u njegovom novom radu.

Album “High Hopes” sadrži, kao uostalom i mnogi raniji Springsteenovi radovi, brojne reference na Bibliju i kršćanski nauk.

“Nije to nikakva novost, kako dobro znaju njegovi fanovi naviknuti da u pjesmama svog ljubimca čuju odjek njegovih katoličkih korijena”, piše L’Osservatore Romano i podsjeća kako su vjerske elemente u Springsteenovoj poetici brojni analitičari već odavno prepoznali.

Tako se na Sveučilištu u New Brunswicku u SAD-u proučava “springsteenova teologija”, a Papinsko sveučilište Gregoriana pretprošle je godine uvelo seminar na kojme su studenti mogli, ako su to željeli, slušati o vjerskim motivima u pjesmama glazbenika.

“Springsteen nastavlja biti u svom najboljem izdanju, sa svojom etičkom posvećenošću i porukama koje ne isključuju viziju vjere”, pišu vatikanske novine koje dodaju kako Springsteen pokazuje da rock and roll doista ne mora biti “đavolja muzika”. L’Osservatore Romano ukazuje i na stanovitu bliskost u senzbilitetima legende iz New Jerseyja i pape Franje, jer Springsteen već desetljećima pjeva o životu u području koje je Bergoglio nazvao “egzistencijalnom periferijom Amerike”.

Fascinacija katoličkih teologa američkim rockerom traje već dulje vrijeme. Antonio Spadaro, glavni urednik isusovačkog mjesečnika “Civilta Catolica” (koji je nedavno imao veliki interview s Papom) 2002. je napisao tekst o Springsteenu pod nazivom “Uskrsnuće”. Bilo je to u vrijeme kada je Springsteen objavio svoj možda i “najkatoličkiji” album “The Rising” koji je progovorio o tragediji terorističkog napada 11. rujna. Naslovna pjesma je o newyorškom vatrogascu koji na dan napada na WTC “nosi križ svoga poziva” i penje se na plamteće tornjeve, a zadnji prizori koje vidi prije smrti su njegova supruga koja se zove Marija (ime koje Springsteen često koristi u svojim pjesmama) okružena “svetim slikama njihove djece”. Pjesma je opisana kao ultimativna “američka uskrsna pjesma nakon iskustva smrti 11. rujna”. Zaključna pjesma albuma “My City of Ruins” (Moj grad ruševina) pjeva o gradu u ruševinama koji se iz njih mora “dići”, a kulminacija pjesme jest poetski prizor sklopljenih ruku koje mole za snagu, vjeru i ljubav, prizor opjevan u stilu gospel zbora.

Ono što u svemu treba napomenuti jest da se Springsteen uvijek deklarirao kao “kulturološki”, ali ne i praktični katolik, pa i vatikanski medij ga opisuje kao “katolika koji je u potrazi i pun sumnja, ali i nade”. Također, njegov političko-društveni angažman često je bio u suprotnosti sa katoličkim naukom (potpora gay brakovima i legaliziranom pobačaju). Međutim, njegove pjesme i njegova umjetnost, unatoč tome su izričaj njegova katoličkog odgoja. Springsteen, kako je napisao američki katolički publicist Mark Greeley, “pjeva o grijehu, napasti, oprostu, životu, nadi i smrti i to radi koristeći slike koje dolaze, možda i podsvjesno, iz njegova katoličkog odgoja i djetinjstva”.

“Jednom katolik, uvijek katolik”, rekao je svojedobno Bruce Springsteen.

Goran Andrijanić | Bitno.net