Koje li radosti kada se na kraju života može reći: »Uvijek sam nastojao u svemu tražiti i činiti volju Božju!« Ne će nas toliko razveseliti izvojevane pobjede niti će nam biti jako važni pretrpljeni neuspjesi. Bit će nam od velike važnosti jesmo li ljubili Boga više od sebe, slijedili Božju volju koja se ponekad pokazala na općeniti, a ponekad na vrlo konkretan način, no uvijek s dovoljno svjetlosti, ako nismo zatamnili svjetlost svoje duše, tj. našu savjest.

Da bismo bili poslušni kao što je to bio Isus, potrebna je žarka želja za ispunjenjem volje Božje u našemu životu i potrebno je biti ponizan. Duh poslušnosti nema mjesta u duši kojom vlada oholost. Samo ponizan čovjek rado prihvaća sud različit od vlastitoga – Božji sud prema kojemu usklađuje svoja djela.

Poniznost daje mir i veselje da se ispuni naloženo sve do najmanjih pojedinosti. Ponizan čovjek osjeća se radosnim i slobodnim za poslušnost. »Dok se ponizno podvrgavamo tuđem glasu, sami sebe pobjeđujemo u srcu«, nadvladavamo svoju sebičnost i trgamo njezine okove.

U našemu životu mogu se pojaviti vrlo teški trenutci, možda trenutci mraka i duboke boli, u kojima nam je veoma teško prihvatiti Božju volju te dolazimo u napast da se obeshrabrimo. Slika Isusa u Maslinskome vrtu pokazuje nam kako trebamo postupati u tim trenutcima: prigrliti volju Božju, bez postavljanja ikakvih granica i uvjeta te ustrajati u molitvi. U svojem ćemo životu puno puta morati činiti čine potpuna slaganja s Božjom voljom. Reći ćemo tada u intimnosti svoje osobne molitve: »To ti hoćeš, Gospodine? – Onda i ja to hoću!« I pronaći ćemo mir i vedrinu za sebe i za svoje bližnje.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]