Josephine Martin Tamras, mlada je Asirka koju su prije malo više od godinu dana, zajedno s još 230 drugih asirskih kršćana, zarobili pripadnici ISIL-a (Islamske države Iraka i Levanta). Prije otprilike dva tjedna, većina zatočenih (nekolicina je nestala dok je za troje utvrđeno da su ubijeni) puštena je na slobodu nakon dugih i teških pregovora, među njima i Josephine. Portal AsiaNews donosi njezinu priču.

Kršćanstvo je naš glavni zločin

Josephine Martin Tamras čekala je 12 mjeseci da ponovno zagrli svoju majku koja jedina od velike obitelji nije bila zatočena. Njihova agonija trajala je od 23. veljače 2015. godine kada su ISIL-ovci napali asirska sela blizu rijeke Khabur u pokrajini Al-Hasaka na sjeveroistoku Sirije. Nekoliko je osoba ubijeno, također neke su žene silovane. Tom prilikom zarobljene su cijele obitelji: žene, djeca, starci, kao odmazda za poraz islamista kod grada Kobanea.

“To je bilo vrlo teško vrijeme”, prisjeća se Josephine. “Cijelo smo vrijeme bili ugroženi, žrtve njihovih zlih zamisli, zarobljeni, spremni da budemo ubijeni. Htjeli su nam nametnuti svoja čudna vjerovanja. Jedino nam je molitva pružala snagu da sačuvamo svoju vjeru.”

Asirci su drevni narod, upoznat s kršćanstvom još u prvom stoljeću njegova širenja, a većina ih živi na prostoru Iraka i Sirije. Velik dio Asiraca pripada različitim Crkvama zapadno-sirijskog ili istočno-sirijskog obreda, te su danas jedna od najugroženijih skupina na Bliskom istoku.

Josephinina majka Caroline smatra kako je kršćanstvo i njihov glavni “zločin”. Za nju je ono što se događa u Siriji “urota izvana, da se proširi kaos, izbaci kršćane i izbriše njihovo prisustvo u regiji i uloga Crkve u povijesti ove nacije”.

Josephine potvrđuje ta nagađanja te napominje kako su ih islamisti pod prijetnjom oružja fizički i psihički mučili kako bi prešli na njihovu vjeru.

“Njima je bio šok kad sam rekla da nikada neću napustiti svoju vjeru te pred njima napravila znak križa, prizvavši snagu Duha Svetoga da me održi i poda snage do kraja.” Za islamiste je taj čin bio blasfemija zbog koje je Josephine zaslužila smrt, međutim, kako sama kaže, nije se bojala jer je uvijek osjećala “Božju zaštitu”.

“Na meni nisu uporabili fizičko nasilje, ali psihološko nasilje koje su provodili nad nama bilo je puno gore. Na primjer, jedan od njihovih vođa došao je jednog dana i uzeo sa sobom mladu Asirku, koja je imala manje od 16 godina, kao svoju ropkinju. Čak i danas ne znamo što joj se dogodilo. To je samo jedan primjer onoga što smo vidjeli.”

‘Ne mrzim nikoga i ne želim osvetu’

Josephine naglašava kako nisu mogli znati kad će ih pustiti, jer su im na svako pitanje odgovarali lažima. Prvi taoci, njih 19, pušteni su nakon tjedan dana i to nakon što je za svakog ponaosob isplaćena otkupnina od 1 700 dolara. Ostali su također očekivali da će biti uskoro pušteni, međutim nakon što je postignut dogovor o razmjeni, konvoj koji ih je prevozio bio je napadnut, vjerojatno od strane Kurda, te su vraćeni u zarobljeništvo.

To je ipak nije pokolebalo: “Ovo iskustvo naučilo me puno toga. Naučilo me da budem strpljiva, da postojano čuvam vjeru u srcu, osobito kada sam sama.”

Nakon što je zarobljena, Josephine su odvojili od muškog dijela njene obitelji. Ta odvojenost naučila ju je da bude “neovisna u svemu i da moli Boga za mudrost kako bi izašla neozlijeđena iz ove oluje”.

Unatoč groznom iskustvu, nikome ništa ne zamjera: “Ne mrzim nikoga. Ne želim osvetu i molim se da uvijek mogu pronaći put koji vodi do Gospodina.”

Njena majka Caroline također je tijekom godinu dana odvojenosti od obitelji utjehu pronašla u Bogu: “Molitva i življenje evanđelja bili su jedini način da nadiđem ovu muku. Usprkos strahu i boli, uvijek sam osjećala duboki mir u srcu. Znala sam da se ne trebam bojati jer je Isus uvijek uz mene.”

I doista, unatoč osobnoj muci, Caroline, koja je prije otmice obitelji radila za Caritas, nastavila je svoj posao brige za druge u ratom razrušenoj Siriji.

Islamistima poklonila Biblije

Danas pak, kada se sve dobro završilo, govori kako njen cilj nije osveta, bez obzira na to što je njen muž tijekom zarobljeništva nosio narančasto odijelo koje obično nose osobe koje islamisti žele pogubiti. Dapače, Caroline je osobno vodila pregovore o oslobođenju zarobljenika te je pregovore iskoristila kako bi ISIL-ovce upoznala s Isusom Kristom.

“Osobno sam pregovarala s jednim od terorista. Započela sam razgovor o religiji, uključujući i kršćansku vjeru te sam mu pokušala objasniti što je kršćanstvo. Poslala sam mu pet primjeraka Biblije, s objašnjenjima, kako bih ga upoznala s kršćanskom vjerom i pomogla mu shvatiti naš pristup baziran na miru.”

Za kraj, Caroline je posebno zahvalila papi Franji na njegovoj brizi i pažnji za cijelu zemlju i njene stanovnike. “Nadam se da ću ga upoznati. To je moj san i san moje obitelji.”

Tino Krvavica, AsiaNews | Bitno.net