Na Čistu srijedu, posljednjih godina njegova ovozemaljskog života, u sobici Padra Pija okupljali su se njegova subraća kapucini kako bi mu znamenovali čelo. Svetac bi susreo pogled svog brata svećenika koji mu je posipao prstohvat pepela na glavu dodajući: “Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti!”

Ta rečenica, izrečena na početku korizme, progonila ga je ne zato što će jednog dana umrijeti, nego zato što je želio, doista želio umrijeti. Padre Marciano Morra, njegov subrat i duhovni sin, posvjedočio je: “Padre Pio htio je umrijeti jer se bojao grijeha i želio se sjediniti s Gospodinom. Smrt otvara vrata vječnog života.”

Kapucin obilježen Kristovim ranama jednom je čak organizirao i molitveni lanac među svojom duhovnom djecom i tražio ih da mole za nakanu da umre.

“Padre, ali kako mogu moliti za vašu smrt?” upitala ga je jedna od njegovih duhovnih kćeri.

“Okrutna si! Ne moliš za moje dobro!” odgovorio je svetac.

Gotovo 40 godina molio je devetnicu Gospi od Pompeja za smrt koju je nazivao “prijateljicom”, a onda shvatio da ga nebeska Majka ne želi uslišati (svjedočanstvo možete pročitati ovdje).

Uvijek, a ne samo tijekom korizme, Padre Pio je svojoj duhovnoj djeci preporučivao da budu umjerena u hrani, odijevanju, da ovladaju instinktima i strastima, prihvate patnju te ju ponude Bogu. Uz to promicao je oblike osobnog mrtvljenja i apstinencije jer “Isus Krist na križu je umrtvio sva svoja osjetila, tako i mi po Krštenju trebamo Isusovo mrtvljenje pronijeti u sva naša osjetila” (Ep II.)

Sugerirao je i potrebu za intenzivnijom i dugotrajnijom molitvom te učestalijim primanjem sakramenata.

Tekst je preuzet s dopuštenjem s web-stranice www.padrepio.hr.