Crkva će uskoro dobiti dva mlada sveca: mladi Carlo Acutis i Pier Giorgio Frassati bit će kanonizirani 7. rujna, odnosno za točno mjesec dana.

Ali, manje se priča i o drugim svecima koji će također biti kanonizirani ove godine, i to u listopadu.

Među njima je i Ignacije Shoukrallah Maloyan, armenski nadbiskup i mučenik ubijen tijekom turskog genocida nad Armencima koji se zbio tijekom Prvog svjetskog rata. Procjenjuje se da je u razdoblju između 1915. i 1923. ubijeno oko 1,5 milijuna Armenaca.

Bl. Ignacije rođen je 1869. u Mardinu u Turskoj. Njegov župnik primijetio je u njemu znakove svećeničkog poziva, pa ga je poslao u samostan Bzommar-Libanon kada je imao samo 14 godina, piše u vatikanskom izvještaju o njegovu životu.

S imenjakom ne dijeli samo ime, nego i životnu priču

Kada je završio studij, uzeo si je ime Ignacije po biskupu i mučeniku svetom Ignaciju Antiohijskom, ne znajući koliko će njegov život nalikovati tom velikom svecu. Zaređen u crkvi samostana Bzommar u Libanonu, postao je i član njihova instituta.

Biskupska sinoda koja je bila sazvana u Rimu 1911. izabrala je oca Ignacija za novog nadbiskupa Mardina. On je preuzeo svoju novu dužnost i planirao obnoviti biskupiju koja je tada bila u jako lošem stanju, potičući posebno pobožnost Presvetom Srcu Isusovu.

Nedugo zatim započeo je Prvi svjetski rat. Armenci koji su živjeli u Turskoj doživjeli su progon, ali i genocid. 30. travnja 1915. turski vojnici opkolili su armensku katoličku biskupiju i crkvu u Mardinu pod obrazloženjem da su to skrovišta za oružje.

Okovani pastir, okovano stado

Početkom svibnja, biskup Maloyan okupio je svoje svećenike i obavijestio ih o opasnoj situaciji. Idućeg su mjeseca turski vojnici odvukli biskupa Maloyana okovanog lancima na sud s dvadeset i sedam drugih armenskih katolika. Sljedećeg dana, dvadeset i pet svećenika i osamsto šezdeset i dva vjernika bili su okovani lancima.

Tijekom suđenja, šef policije zatražio je od bl. Ignacija da pređe na islam. On je odgovorio da nikada neće izdati Krista i njegovu Crkvu. Dobri pastir mu je rekao da je spreman trpjeti sve vrste zlostavljanja, pa čak i smrt, i da će u tome biti njegova sreća.

Strašno mučenje

Šef policije ga je udario stražnjim dijelom pištolja u glavu i naredio da ga zatvore. Vojnici su mu okovali noge i ruke, bacili ga na pod i nemilosrdno ga udarali. Sa svakim udarcem, biskup se čuo kako govori: „O Gospodine, smiluj mi se, o Gospodine, daj mi snage“, i tražio od prisutnih svećenika oprost. Nakon toga, vojnici su ga ponovno udarali i iščupali mu nokte s nožnih prstiju.

9. lipnja posjetila ga je majka i plakala zbog njegovog stanja. Ali bl. Ignacije ju je ohrabrio. Sljedećeg dana vojnici su okupili četiristo četrdeset i sedam Armenaca. Vojnici su zajedno s konvojima krenuli pustinjskim putem. Biskup je ohrabrio svoje župljane da ostanu čvrsti u svojoj vjeri. Zatim su svi kleknuli s njim. Molio se Bogu da prihvate mučeništvo sa strpljenjem i hrabrošću. Svećenici su vjernicima dali odrješenje.

Biskup je izvadio komad kruha, blagoslovio ga, izgovorio riječi euharistije i dao ga svojim svećenicima da ga podijele među ljudima. Jedan od vojnika, očevidac, prepričao je taj prizor: „Tog sam sata vidio oblak kako prekriva zatvorenike i iz svih se širio miris. Na njihovim se licima osjećao radost i spokoj.“

„Ponosim se križem svoga Boga i Gospodina.“

Nakon dvosatnog hoda, gladni, goli i okovani, vojnici su napali zatvorenike i ubili ih pred biskupovim očima. Nakon masakra dva konvoja došao je red na biskupa Maloyana. Šef policije je tada ponovno zatražio od bl. Ignacija da pređe na islam. On mu je odgovorio: „Rekao sam ti da ću živjeti i umrijeti za svoju vjeru i religiju. Ponosim se križem svoga Boga i Gospodina.“

Tada se šef policije jako naljutio, izvukao je pištolj i upucao ga. Prije nego što je izdahnuo, biskup Maloyan glasno je zavapio: „Bože moj, smiluj mi se; u tvoje ruke predajem duh svoj.“