SVJEDOČANSTVO OZDRAVLJENJA ‘Čim me pozdravio Padre Pio moja se bolest povukla, nisam stigao ništa ni izustiti’ Čim je izgovorio te riječi, bol koju sam osjećao toliko godina u predjelu trbuha potpuno je nestala i više se nikada nije vratila. Taj me susret doslovno ostavio bez riječi jer nisam ništa uspio ni izustiti Padrepio.hr/Bitno.net Podijeli: Foto: www.padrepio.hr Angelo Salvitti rođen je u mjestu Fara San Martino u pokrajini Chieti, a kasnije se preselio u Sjedinjene Američke Države. Ovo je njegovo svjedočanstvo: “Godine 1945. obolio sam od ulceroznog kolitisa [upalna bolest crijeva] i do 1953. gotovo neprestano ležao u Veteranskoj bolnici u Chicagu. Dnevno su me iz bolnice otpuštali između sedam i trideset puta. Jedne nedjelje ujutro otišao sam na misu gdje je otac Charles Carty rekao kako će se te večeri održati predavanje o Padru Piju. Došao sam na konferenciju i u sebi osjetio kako bi mi on mogao pomoći. Odlučio sam otići u San Giovanni Rotondo iako mi je poslodavac savjetovao da to ne činim, rekavši da s obzirom na loše zdravlje neću stići živ do Italije. Ipak sam kupio karte te otputovao sa suprugom i sestrom. U San Giovanniju Rotondu me dočekao Nicolino Cocomozzi, zaposlenik pošte u San Giovanni Rotondu, koji je gotovo svakog dana svecu nosio pisma te me i prije dolaska preporučio Padru Piju u molitve. Iste me večeri otpratio do samostana gdje nas je jedan od fratara otpratio u hodnik klauzure. Tamo sam osjetio prekrasan miris za koji nisam znao odakle dolazi. Nicolino me doveo pred vrata sobe broj 5, iz koje se čuo glas: “Uđite.” Ušli smo i našli se pred Padrom Pijom. Ostao sam zapanjen. Nikada neću zaboraviti kako su me gledale te njegove velike, tamne oči. Nicolino je kleknuo, poljubio svečevu ruku i rekao: ‘Ovaj čovjek je došao iz Amerike kako bi Vas vidio.’ Svetac je potom položio ruku na moju glavu te kazao: ‘Bravo, bravo. Bog te blagoslovio, sine moj!’ Čim je izgovorio te riječi, bol koju sam osjećao toliko godina u predjelu trbuha potpuno je nestala i više se nikada nije vratila. Taj me susret doslovno ostavio bez riječi jer nisam ništa uspio ni izustiti. Sljedećeg dana, Nicolino je, ne znajući da je bol potpuno nestala, otišao Padru Piju i zamolio ga da moli za moje ozdravljenje. Svetac je rekao: ‘Kaži mu da je ozdravio i da može jesti i piti što god želi. Već dugo molim za njega.'” (C. Bruno: “Roads to Padre Pio”) Tekst je preuzet s dopuštenjem s web-stranice www.padrepio.hr. Podijeli:
VELIKA PRIČA LAURE MAJIĆ Životna priča Laure iz Benkovca: Kako sam na Rebru doslovno osjećala prisutnost sv. Carla Acutisa
RECENZIJA TONIJA MATOŠINA Novi albumi Willieja i Lukasa Nelsona – obiteljska priča iz sazvježđa americane
ODGOVOR NA KOLUMNU Don Damir Stojić ‘razmontirao’ tekst Indexova kolumnista o Gospi, odgovor vrijedi pročitati