Ime Gina Bartalija u svijetu profesionalnog biciklizma zauzima posebno mjesto, piše Aleteia. Međutim, iza titula dvostrukog pobjednika Tour de Francea i trostrukog osvajača Giro d’Italia, krilo se još nešto veće: duboka vjera i hrabrost čovjeka koji je riskirao život kako bi spašavao progonjene.

Ovaj sjajni talijanski sportaš rođen je 1914. u toskanskom gradiću Ponteu a Emi. Bio je pobožan katolik i pripadnik Karmelskog svjetovnog (trećeg) reda. Karmelska duhovnost i svakodnevna molitva oblikovali su Bartalijev život, pa čak i u onim najopasnijim trenucima.

Tijekom Drugoga svjetskog rata, dok je Italija bila pod fašističkim režimom, Bartali je koristio svoju slavu kako bi pomogao Židovima i drugima kojima je prijetila smrt. Na svojem je biciklu, pod izlikom da trenira, prenosio krivotvorene dokumente, skrivene unutar okvira i sjedala. Putovao je stotine kilometara između Firence i Asiza i sudjelovao je u mreži otpora koju su činili svećenici, redovnici i laici.

Foto: Wikipedia

Bartali kasnije nikada nije govorio o onome što je činio, čak ni vlastitoj obitelji. „Neke medalje ne vise na jakni, nego na duši“, izjavio je jednom prilikom. Tek nakon njegove smrti 2000. godine, svijet je doznao razmjere njegovih djela. Procjenjuje se da je pomogao spasiti oko 800 Židova. Izraelski memorijalni centar Yad Vashem posthumno mu je 2013. godine dodijelio naslov Pravednika među narodima.

Na stranicama Yad Yashema naglašava kako Gino Bartali nakon rata nikada nije govorio o svom djelovanju u ilegali tijekom njemačke okupacije. Zbog toga su mnoga njegova hrabra djela ostala nepoznata. Sara Corcos, koja je radila za CDEC (Centar za dokumentaciju suvremene židovske povijesti) u Milanu, ispričala je svojoj nećakinji Shoshan Evron, kćeri rabina Nathana Cassuta, da je nakon rata susrela Gina Bartalija. On je odlučno odbio dati intervju, kazavši kako ga je na djelovanje potaknula savjest te stoga nije želio da se o tome vodi evidencija. Tek kada mu je Corcos rekla da je u rodu s obitelji rabina Cassuta, koju je sportaš spasio, Bartali je pristao razgovarati, ali pod uvjetom da ga ne snima. U razgovoru joj je ispričao o krivotvorenim dokumentima i svojoj ulozi u njihovoj distribuciji.

Bartali je ostao upamćen i po iznimnoj sportskoj karijeri. Nakon osvajanja Tour de Francea 1938., vratio se deset godina kasnije, u dobi od 34 godine, i ponovno pobijedio. Njegova pobjeda došla je neposredno nakon pokušaja atentata na komunističkog čelnika Togliattija, u trenutku kada je zemlja bila na rubu građanskog rata. Bartalijev uspjeh ujedinio je naciju i smirio napetosti.

Mnogi su ga promatrali kroz prizmu suparništva s Faustom Coppijem, mlađim talijanskim biciklistom, koji je također obilježio zlatno doba talijanskog biciklizma. Njihovo suparništvo 1940-ih i 1950-ih godina postalo je legendarno, ne samo zbog sportskih okršaja na cestama već i zbog snažne simbolike koju su predstavljali u talijanskom društvu tog vremena. Bartali, duboko religiozan i odan tradicionalnim vrijednostima, često je bio viđen kao predstavnik “starije Italije”, dok je Coppi, moderniji, otvoreniji i u očima mnogih liberalniji, predstavljao lice nove, poslijeratne Italije. Ipak, unatoč rivalstvu i čestim tenzijama, njih dvojicu je vezalo i međusobno poštovanje, a kasnije u životu i prijateljstvo.

Spomenimo da je Bartali čitavog života ostao vjeran svojim vrijednostima: izbjegavao je psovke, u hotelskim sobama je redovito molio i otvoreno je svjedočio svoju vjeru. Bio je blizak s različitim osobama, uključujući i političke protivnike. Prema nekim izvorima, on je bio taj koji je svetog papu Ivana XXIII. naučio voziti bicikl.

Posljednje godine života proveo je sa suprugom Adrianom i djecom tiho u obiteljskom domu u Firenci. Preminuo je 2000. godine u 85. godini života. Danas se Gino Bartali ne pamti samo po tome kako je vozio, nego zbog toga zašto je vozio. U svijetu razjedinjenom mržnjom, biciklom je pronosio ljubav, hrabrost i dobrotu — svjedočeći da se istinska veličina ne mjeri slavom, nego svetošću.

Foto: Wikipedia/sa suprugom i dvojicom sinova